DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 107     <-- 107 -->        PDF

To ne vrijedi samo za međusobno djelovanje štetnih tvari, već i za
njihove kombinacije sa drugim nepovoljnim čimbenicima (poremetnja režima
poplavnih i podzemnih voda, suša, mraz, greške u gospodarenju i dr.). Tako
može nastati splet brojnih interakcija čiju je rezultantu teško predvidjeti.


U mnogim slučajevima to su masovna sušenja šuma koja prelaze u
pravu ekološku katastrofu. Dovoljno je spomenuti Krušnu goru i Beskide u
Češkoslovačkoj, a kod nas propadanje jele u Gorskom kotaru te sušenje
lužnjaka u Kalju i drugim područjima.


Za zračne polutante je značajno da se mnogi od njih u povišenim koncentracijama
nalaze nad prostranim područjima te transportiraju na velike
udaljenosti (daljinski transport).


Oni pored drveća ugrožavaju i druge žive sastojke šumskih ekosistema
te mjenjaju njihove abiotske komponente. Na osnovi rezultata dosadašnjih
istraživanja došlo se do saznanja da između velikog broja polutanata posebnu
opasnost za šumske ekosisteme predstavljaju SO,, NOx, 0:„ teški metali
i biociđi.


UTJECAJ SO, 1 NJEGOVIH DERIVATA NA ŠUMSKE EKOSISTEME


Poseban prikaz o sumporu kao elementu ishrane te štetnom djelovanju
SOj na šumsko drveće dat je u jednom našem ranijem radu (Komleno v
i ć, (1989). Kako se o njegovom toksičnom utjecaju na vegetaciju pisalo
već u prošlom stoljeću on se smatra »klasičnim« zračnim polutantom. Rezultati
brojnih, posebno najnovijih istraživanja, jasno pokazuju da on sam
ili u kombinaciji sa dušičnim oksidima, ozonom te drugim polutantima i
nepovoljnim činbenicima može negativno utjecati na stabilnost šumskih ekosistema
(Jager i Schulze, 1988).


SOL. u niskim koncentracijama pretstavlja u pravilu minorni stres faktor
za vegetaciju, međutim, i u tom slučaju njegovo negativno djelovanje može
biti značajno ako je do stresa vegetacije došlo uslijed utjecaja drugih nepovoljnih
čimbenika. Na osnovu rezultata dosadašnjih istraživanja Evropska
ekonomska komisija OUN (ECE) je postavila kao kritični nivo za osjetljive
šumske ekosisteme srednju godišnju SO, vrijednost od 20 u,g/m3.


Sa manjom znanstvenom sigurnošću utvrđena je kritična srednja
dnevna koncentracija za SOj i ona je postavljena kod 70u.gm3. Poseban
problem predstavlja za nas činjenica što se kretanje S02 u atmosferi prati
kod nas samo na hidrometeorološkim stanicama u većim gradovima, te na
području nekih industrijskih zona (TUG — Kutina, Riječko-bakarsko područje,
Plomin i dr.). U šumskim sastojinama takovih mjerenja nema. Vrijednosti
koncentracija SOj u Zagrebu i nekim drugim našim gradovima te
Plominu i Riječko-bakarskom području (G e n t i 1 i z z a 1987) daleko prelaze
navedene kritične vrijednosti. U područjima sa visokim koncentracijama
sumpordioksida u atmosferi treba računati sa efektima neposrednog štetnog
utjecaja ovog polutanta na šumsko drveće (Komlenović , 1989). Nakon
konverzije SOj u oksidacijiske produkte te deponiranja tih spojeva podalje
od izvora SOj dolazi do njegovog posrednog nepovoljnog utjecaja na šumske
ekosisteme. To djelovanje zahvaća velika područja i ima poseban značaj za


205