DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 107 <-- 107 --> PDF |
To ne vrijedi samo za međusobno djelovanje štetnih tvari, već i za njihove kombinacije sa drugim nepovoljnim čimbenicima (poremetnja režima poplavnih i podzemnih voda, suša, mraz, greške u gospodarenju i dr.). Tako može nastati splet brojnih interakcija čiju je rezultantu teško predvidjeti. U mnogim slučajevima to su masovna sušenja šuma koja prelaze u pravu ekološku katastrofu. Dovoljno je spomenuti Krušnu goru i Beskide u Češkoslovačkoj, a kod nas propadanje jele u Gorskom kotaru te sušenje lužnjaka u Kalju i drugim područjima. Za zračne polutante je značajno da se mnogi od njih u povišenim koncentracijama nalaze nad prostranim područjima te transportiraju na velike udaljenosti (daljinski transport). Oni pored drveća ugrožavaju i druge žive sastojke šumskih ekosistema te mjenjaju njihove abiotske komponente. Na osnovi rezultata dosadašnjih istraživanja došlo se do saznanja da između velikog broja polutanata posebnu opasnost za šumske ekosisteme predstavljaju SO,, NOx, 0:„ teški metali i biociđi. UTJECAJ SO, 1 NJEGOVIH DERIVATA NA ŠUMSKE EKOSISTEME Poseban prikaz o sumporu kao elementu ishrane te štetnom djelovanju SOj na šumsko drveće dat je u jednom našem ranijem radu (Komleno v i ć, (1989). Kako se o njegovom toksičnom utjecaju na vegetaciju pisalo već u prošlom stoljeću on se smatra »klasičnim« zračnim polutantom. Rezultati brojnih, posebno najnovijih istraživanja, jasno pokazuju da on sam ili u kombinaciji sa dušičnim oksidima, ozonom te drugim polutantima i nepovoljnim činbenicima može negativno utjecati na stabilnost šumskih ekosistema (Jager i Schulze, 1988). SOL. u niskim koncentracijama pretstavlja u pravilu minorni stres faktor za vegetaciju, međutim, i u tom slučaju njegovo negativno djelovanje može biti značajno ako je do stresa vegetacije došlo uslijed utjecaja drugih nepovoljnih čimbenika. Na osnovu rezultata dosadašnjih istraživanja Evropska ekonomska komisija OUN (ECE) je postavila kao kritični nivo za osjetljive šumske ekosisteme srednju godišnju SO, vrijednost od 20 u,g/m3. Sa manjom znanstvenom sigurnošću utvrđena je kritična srednja dnevna koncentracija za SOj i ona je postavljena kod 70u.gm3. Poseban problem predstavlja za nas činjenica što se kretanje S02 u atmosferi prati kod nas samo na hidrometeorološkim stanicama u većim gradovima, te na području nekih industrijskih zona (TUG — Kutina, Riječko-bakarsko područje, Plomin i dr.). U šumskim sastojinama takovih mjerenja nema. Vrijednosti koncentracija SOj u Zagrebu i nekim drugim našim gradovima te Plominu i Riječko-bakarskom području (G e n t i 1 i z z a 1987) daleko prelaze navedene kritične vrijednosti. U područjima sa visokim koncentracijama sumpordioksida u atmosferi treba računati sa efektima neposrednog štetnog utjecaja ovog polutanta na šumsko drveće (Komlenović , 1989). Nakon konverzije SOj u oksidacijiske produkte te deponiranja tih spojeva podalje od izvora SOj dolazi do njegovog posrednog nepovoljnog utjecaja na šumske ekosisteme. To djelovanje zahvaća velika područja i ima poseban značaj za 205 |