DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 112     <-- 112 -->        PDF

Tablica 2.


Kretanje koncentracije sumpora u iglicama obične smreke i crnog bora
na području Gorskog kotara, Rijeke, Bakra (/« S)


Lokalitet, područje
Obična smreka Crni bor
Bitoraj, Gorski kotar 0.142 Šoiči 0.192
Lazac „ 0.139 Čavle 0.147
Brloško „ 0.111 Praputnjak 0.131
LividragaBjelolasica


0.096
0.096
Hreljin
Plaše
0.124
0.134
Matić poljana „ 0.096 G. Jelenje 0.103
Golo brdo, Ogulinski kraj 0.066 Fužine 0.091
Krivi put 0.072


povećava se učestalost kiselih kiša, a time i posredni utjecaj sumpor-dioksida
preko tla (Kauzlarić i Kom leno vi ć 1990).


Do sličnih rezultata došla je L i s a c (1989) koja je na Puntijarki utvrdila
češću pojavu kiselih oborina nego na Griču koji se nalazi u neposrednoj
blizini lakalnih izvora S02-imisija. Sukladno tome smreka i druge vrste drvcCci
imciju zn3.c3.jno visi ss. držaj sumpora u asimilacijskim organima na području
Zagreba, nego Medvednice (Komlenović , 1990).


Iz vrlo velikog broja podataka o kretanju koncentracija sumpora u asimilacijskim
organima različitih vrsta drveća izdvojili smo rezultate za crni
bor i smreku i prikazali ih na priloženoj slici.


Odavde proizlazi da su posebno visoke koncentracije sumpora u iglicama
crnog bora utvrđene na području Zagreba, Delnica i Buzeta, a u iglicama
smreka na području Zagreba, Karlovca i Delnica. Na području tih Uprava
šuma utvrđena je posebno velika oštećenost šuma u sve tri godine u kojima
smo provodili našu anketu.


U tom su pogledu posebno zanimljivi podaci naše ankete za 1990. godinu
na području Istre. Prema tim istraživanjima u Istri je utvrđeno 43% oštećenih
stabala crnog bora, a na području Šumarije Labin, koje je najviše
opterećeno SOa-imisijama, oštećeno je čak 92% stabala ove vrste.


Za Zagreb moramo, međutim, naglasiti da su podaci za crni bor, te tri
maksimalne vrijednosti za smreku, utvrđene u uzorcima iglica sakupljenim
u parkovima grada Zagreba. Isto vrijedi i za najvišu S-koncentraciju u iglicama
smreke na području Karlovca. Maksimalni sadržaj sumpora u iglicama
crnog bora na području Uprave šuma Delnice utvrđen je u blizini Bakra
i Rijeke (Tab. 2), a najviše koncentracije sumpora na području Istre u okolišu
termoelektrane Plomin. Sve ostale vrijednosti reprezentiraju kulture i
prirodne sastojine u kojima su postavljene bioindikacijske plohe, odnosno
objekte istraživanja koji se nalaze najbliže tim plohama.


Iako zbog svega navedenog dobivene vrijednosti moramo ocijenjivati s
određenim ogradama one su ipak vrlo indikativne. Iz tih podataka jasno proizlazi
da, kako koncentracije sumpora u iglicama smreke, tako i koncentracije
sumpora u iglicama crnog bora, u velikom broju slučajeva prelaze vri