DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 115 <-- 115 --> PDF |
Za ozon, kao i druge zračne polutante, posebno bi bilo važno organizirati sustavno mjerenje kretanja njegovih koncentracija u našim najugroženijim šumskim ekosistemima. ODNOS OPTEREĆENOSTI ŠUMSKIH TALA TEŠKIM METALIMA I PROPADANJE ŠUMA U gotovo svim radovima u kojima je istraživan problem imisijske acidifikacije šumskih tala proučavana je i njihova opterećenost teškim metalima. Već su istraživanja Glavača, Koeniesa i Prpića (1985) pokazala da su bukove i bukovo jelove šume Dinarskog gorja sjeverozapadne Hrvatske djelomično jače opterećene teškim metalima od pojedinih industrijsko-urbanih područja zapadne Evrope. U navedenom radu, zatim radovima Komlenović a i sur. (1988, 1990) utvrđeno je da sadržaj olova i drugih teških metala raste sa porastom nadmorske visine. U zapadnoj Hrvatskoj teškim metalima posebno su opterećene jugozapadne ekspozicije izložene utjecaju dominirajući ciklonskih aktivnosti. U šumskim ekosistemima Slavonskog gorja teškim metalima su najopterećeniji grebeni i južne ekspozicije. Reljef ski zaštićeni položaj, kao i kod H´ iona, manje su onečišćeni olovom i bakrom. To je u uskoj korelaciji sa oštećenosti sastojina (Seletkovi ć 1990). I u Komolačkoj kotlini utvrđena je čvrsta topografska podudarnost između sadržaja teških metala u tlu i oštećenja vegetacije (Martinovi ć 1988). Komlenovi ć i sur. (1990) su dokazali da je u okolišu termoelektrane Plomin tlo značajno opterećeno, ne samo sumporom, već i olovom te u manjoj mjeri cinkom. To pokazuje da ugalj može sadržavati značajne količine teških metala. Inače je dobro poznato da je olovni benzin glavni izvor ovog teškog metala. Kulture crnog bora na području Šumarije Labin, gdje se nalazi termoelektrana Plomin, daleko su jače oštećene od kultura u drugim dijelovima Istre. Mayer i Pezdirc (1990) te Prpić i Seletković (1990) utvrdili su da su tla neplavljenih terena na području srednje Posavine manje opterećena olovom, cinkom i kadmijem od drugih područja srednje i istočne Hrvatske. Vrlo su zabrinjavajući rezultati istraživanja Mayer a i Pezdir c (1990), te Komlenović a i sur. (1991) koji jasno pokazuju da se onečišćenim poplavnim vodama Drave, Dunava, Save i drugih naših rijeka u tla nizinskih šuma unose enormne količine teških metala. Njihove visoke koncentracije na poplavnim terenima ne ugrožavaju samo šumsko drveće, već također gljive, ljekovito bilje i pašu, što može imati negativne posljedice za divljač, stoku i čovjeka. To jasno pokazuje da naše nizinske šume ne ugrožava samo promjena nivoa podzemnih te poremetnja režima poplavnih voda, već i progresivno pogoršanje njihove kvalitete. Kada tome dodamo klimatske promjene, narušenu strukturu naših nizinskih šuma uzrokovanu gospodarenjem, negativni utjecaj poljoprivrede, nestanak brijesta, oštećenja od teške mehanizacije, 213 |