DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 22 <-- 22 --> PDF |
1987. zamijtili smo odsLupanja od stvarnog stanja oštećenosti šuma (Nova Gradiška, Sisak), što je bio daljnji razlog za ponavljanje popisa. Taj popis obuhvatio je 1.979 pokusnih površina s ukupno 47.496 stabala. Podaci su kao i za procjenu 1987. godine obrađeni na osobnom računam, s time da su iz evidentnih listova uzeti gotovo svi stojbinski i sastojinski parametri. Cilj ovoga velikog posla sastojao se u utvrđivanju značajnih parametara u pojavi katastrofalnog propadanja šuma. Rezultati dobiveni u 1988. ukazuju, između ostalog, i na vrlo značajan utjecaj klime u sinergetskom djelovanju pojave umiranja šuma, što ujedno i potvrđuje nepovoljan kemijski utjecaj industrije, prometa, urbanizacije i ostalih činioca industrijske civilizacije koji nepovoljno utječu na šume. Zanimljivo da je veći uzorak u 1988. ukazao na manje ukupno oštećenje četinjača. U 1987. oštećenje četinjača je iznosilo 55,5%, dok u 1988. iznosi 49,2% što je poboljšanje za 11,3%. Ovo prividno poboljšanje je uslijedilo priključenjem podataka za Dalmaciju gdje su crni bor i alepski bor manje oštećeni. Veliko povećanje oštećenosti utvrđeno je u području N. Gradiška (s 10% na 23,6%), Zagreb (s 48% na 58,8%), Sisak (s 21,8% na 35,3%), Karlovac (s 23% na 36,3Vo) i Lika (s 32,4% na 51,3%) te u Istri (s 26,5% na 40%). 1990. Popis oštećenja obavljen tijekom 1990. ukazuje u prosjeku na smanjenje propadanja šuma. Sveukupno je obuhvaćeno 47.547 stabala. Stanje se čak nešto i popravilo pa iznosi 32% u odnosu na 34% u 1988. Kako smo već i onda pretpostavili, napogoršanje od 1987. na 1988. značajno je utjecalo stanje bukve, naše najrasprostranjenije vrste, koja je tijekom proljeća bila oštećena mrazom, a za vrijeme ljeta bila pogođena vrlo jakom sušom. Oštećenost bukve iznosila e 1987 — 19%, 1988 — 28%, a 1990 iznosi 23%. U odnosu na 1987. stanje oštećenosti bukve ukazuje na dosta veliko pogoršanje (16%). U mnogim područjima vidi se značajno pogoršanje propadanja šuma što je slučaj s područjem N. Gradiške, Karlovca i Delnica. Stanje se, nažalost, i dalje pogoršava, a vrlo je kritično kod obične jele i hrasta lužnjaka, dakle, naših najvrijednijih vrsta drveća kako s gospodarskog tako i s ekološkog stajališta. I kod bukve čija je zastupljenost u površini šuma Hrvatske oko 40%, stanje se u nekim područjima pogoršava (Delnice i Gospić), i uvelike prelazi prosječnu vrijednost. Raščlanjivanjem podataka popisa dolazimo opetovano do spoznaje da prosječne vrijednosti u najviše slučajeva zavaravaju. U prilogu tablica oštećenosti hrvatkih šuma u 1987, 1988. i 1990. se vidi kretanje stanja u 4 navedene godine. Iz tablice uočavamo da osutost krošnje veća od 26% postupično raste od 1987. Kod prvog popisa iznosila je 7,9%, godinu kasnije 9,5%, a 1990. iznosi 10,%. Prema našim i inozemnim istraživanjima stabla koja su oštećena preko 25% više se nikada neće oporaviti. Iz tablice se isto tako vidi da je 2% stabala oštećeno preko 61%, a kako je tu oko 50% stabala oštećenih preko 81% više od polovice etata otpada na suha stabla. 120 |