DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Uvidom u oštećenost pojedinih vrsta drveća ustanovljujemo da je najjače oštećena jela (indeks osutosti (IO) odnosno stabla oštećena preko 25%, iznosi 43,35%) zatim pitomi kesten (27,09%), obična smreka (14,12%), hrast lužnjak (15,03%-, dok su podjednako oštećeni (od 10,34—10,99%) crni bor, kitnjak, medunac i poljski jasen. Najmanje je oštećen obični grab (2,64%), a manji indeks oštećenja od 5% imaju crnika (3,94%), zatim crna joha (4,17), gorski javor (4,21%), alpski bor (4,28%) i cer (4,80%) (Vidi graf. 3). Od listača su najmanje osjetljivi obični grab i crnika, dok kod četinjača nešto veću otpornost pokazuje alepski bor. Od vrsta drveća koji s većim postotkom sudjeluju u fondu šuma, osjetljivi su jela i hrast lužnjak, što je osobito došlo do izražaja prilikom razmatranja oštećenosti po šumskim zajednicama. Najoštećenije su šumske zajednice Abieti-Fagetum, Blechno. -Abietetum i Genisto elatae.Quercetum roboris. Ponovno je potvrđena hipoteza o većoj oštećenosti šuma u višim nadmorskim visinama. Stabla su najviše oštećena u nadmorskim visinama od 1200 do 1600 m, a oštećenje opada sa smanjenjem nadmorske visine (vidi grafikon 2). Do sličnih rezultata došlo je više autora (Glavač et al, 1985, Prpić et al. 1988, Sele tko vi ć 1990. i dr.). Usporedimo li uz nadmorsku visinu i ostale reljefne značajke, zamjećujemo da su šume manje oštećene u udubljenjima i na visoravnima, a da su značajnije oštećene u većim nagibima te u jugozapadnim i sjeveroistočnim položajima. Veće štete se javljaju kod vapnenaste geološke podloge i u šumama koje uspijevaju u plitkim tlima. Prema podacima popisa velika oštećenja se pokazuju u prebirnoj šumi što je, dakako, povezano uz jelu. S obzirom na klimatske osobitosti, najveće štete smo zabilježili u mra/. ištima. Značajne štete se javljaju na žilištu stabla te u donjoj česti debla kao posljedica korištenja mehanizacije (tablica 3). Iz tablice vidimo da prosječno oštećenje od mehanizacije iznosi u Hrvatskoj 8,8%, a da su najveće štete zabilježene u Karlovcu (16,6%), Bjelovaru (12,2%), Varaždinu (11,3%) i Sisku (10,1%). Ovaj podatak upućuje nas na pitanje koje je potrebno što hitnije riješiti. Između stabala oštećenih mehanizacijom i stupnja oštećenja postoji odnos koji ukazuje na velik porast propadanja po mehanizaciji oštećenih stabala. Raščlanimo li rezultate o propadanju nizinskih šuma, vidimo da je najosjetljivija vrsta hrast lužnjak i poljski jasen, dok su ostale vrste drveća iz nizinskih staništa dosta otporne (obični grab, crna joha, bijela vrba, domaće topole) što se odnosi i na klimu i na onečišćenje zraka. Odgovor o uzroku propadanja hrasta lužnjaka u nizinskim šumama u odnosu na ostale vrste drveća daje grafikon 6. Iz grafikona se vidi osjetljivost hrasta na promjene razina podzemne vode iskazanu u promjeni debljinskog prirasta u dvije šumske zajednice šume Repaš, i o kolebanju razina podzemne vode za 1 m, iz čega proizlazi izuzetna osjetljivost hrasta na podzemnu vodu i na stojbinske prilike (razlike u prirastu između dvije šumske zajednice). U karti |