DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 25 <-- 25 --> PDF |
i jele (Abietett-Fagetum illyricum) u sjevernoj i južnoj ekspoziciji (vidi grafikon 5). Iz grafikona vidimo da se radi o tri različita bio topa gdje širina goda kod jele opada, ali različito kao što su različiti i prirasti. U šumi jele s rebračom bilježimo pad širine goda do 1980, u šumi bukve i jele sjeverne ekspozicija do 1981, a u istoj šumi u južnoj ekspoziciji širina goda opada do 1985. Poslije završetka pada širine goda u šumi jele s rebračorn ali i kod ostale dvije stojbine, širine goda ne opadaju (šume bukve i jele sjeverna ekspozicija) ili ponovo rastu (ostale dvije stojbine). Širine goda su najveće u šumi jele s rebračorn, zatim slijedi šuma bukve i jele na sjevernoj ekspoziciji pa ona na južnoj ekspoziciji s najužim godom. Iz ovog se primjera razabire da u različitim stojbinskim prilikama jela različito reagira na kisele kiše i suhu depoziciju kiselina i teških metala, i da je vjerojatno uz ova tri slučaja moguće pronaći i više prijelaznih šumskih zajednica (drukčiji geološki, pedološki i reljefni uvjeti) gdje su širine goda drukčije. Broj stresnih stanja se očito razlikuje po stojbinama i mikro^stojbinama gdje je spomenuti imisijski utjecaj svagdje jednako nazočan, ali ne jednako pogibeljan, što ponovno ukazuje na kompleksnost pitanja propadanja šuma nove vrste. U užem području Gorskog kotara stanje je danas vrlo kritično, a kod jele stoji prema Gaspar e u, M. (1990) ovako: Stupanj osutosti 0 1 2 3 1988. 9% 28% 47% 16%. 1990. 4% 21% 63% 12% Jedino što se danas u tome području mora učiniti je obnova opustošenih šuma i energično zaustavljanje emisija kako i mlada jelova stabla ne bi doživjela sudbinu starih. U tablici 2 je prikaz rezultata istraživanja imisijskog aciditeta u Ah horizontima u hrastovim šumama sjeverne Hrvatske ustanovljene metodom mikrostaništa. Iz rezultata se vidi da svi uzorci ukazuju na opterećenje mokrom ili suhom depozicijom što se odražava u ovim razlikama. Usporedimo li ove podatke koji se odnose na šume pribrežja i nizinske šume s podacima Komlenovića etal (1991) za cijelu Hrvatsku, s podacima Seletković a (1990) i našim podacima Glava č et al. (1955), vidimo da kisele kiše, ali i suha depozicija sulfata i nitrata, već dulje vrijeme utječu na šume u našem prostoru. Ako raščlanimo dosadašnja istraživanja o propadanju šuma» nove vrste« te ranije obavijesti o sušenju od kojih neke iz prošlog stoljeća (Beyer , G., Š. list, 1885) vidimo da se ona do 1985. (Glavač, Koenies, Prpić) odnose pretežno na hrast lužnjak, nizinski brijest, pitomi kesten, poljski jasen i običnu jelu, a vrlo malo, gotovo ništa na druge vrste drveća i da uzrok propadanja traže u epidemijskom ugibanju. Propadanje šuma kojega smo danas svjedoci napada skoro sve vrste drveća i poprima velike raz |