DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 26 <-- 26 --> PDF |
mjere. Popisom oštećenog drveća u 1990. vidimo da je značajnije oštećeno preko 20 vrsta drveća gdje nalazimo i gore spomenute ali i puno drugih vrsta drveća o čijem sušenju nema podataka u dosadašnjoj stručnoj literaturi. To su npr. obični grab, gorski javor, alepski bor, hrast kitnjak, crni grab, bjelograbić i dr. Razlike između propadanja šuma »nove vrste« i prijašnjeg sušenja drveća su velike. Današnja sušenja imaju opsežne razmjere i napadnute su sve vrste drveća. Velika je međutim, sličnost između današnjeg propadanja šuma i sušenja nizinskog brijesta, hrasta lužnjaka, pitomog kestena i obične jele. Nizinski brijest, čije sušenje je započelo 1930., je gotovo nestao iz naših šuma, a uzrokom se smatra uzajamno djelovanje traheomikoza i potkornjaka. Hrast lužnjak se i danas suši ali u većem obimu nego prije. Pitomi kesten više desetljeća boluje od raka kestenove kore (Endothia parasitica), a kod jele su zabilježeni isti simptomi sušenja kao i danas (1965. do 1975.) pa se vjerojatno radi između ostalih uzroka i o imisijama. Šumske fitocenoze čine zajedno sa zoocenozom, razgrađivačima i stojbinom ekosustav. Ekološka ravnoteža koja je donedavno vladala u gotovo svim šumskim ekosustavima posljedica je prilagodbe živih bića na stojbinu te jednih na druge. Ekološke valencije svih živih organizama bile su prilagođene stojbini. Prilagodba se odvijala od subboreala do danas. U tisućgodišnjem razdoblju biljke i životinje su prilagođene kako klimatskim prilikama tako i jedne na druge, živi organizmi su zauzeli svoje ekološke niše i ekološka ravnoteža jamčila je visoku stabilnost prirodne šume. Klimatski ekscesi dešavaju se bez značajnijih posljedica budući da se ekološke valencije organizama kreću unutar granica klimatskih ekscesa (temperatura, voda, vjetar i dr.). Pojava imisija u stojbinama šuma je dodatno opterećenje ekosustava pa uz »normalna« ekscesna stanja stvara izuzetno nepovoljna stanja. Imisije koje su u pravilu stalno prisutne, a kod nas se neprekidno povećavaju pa naročito nepovoljno djeluju u lokalnim razmjerima (Zagreb — Medvednica, Plomin, riječka industrija — Gorski kotar) povećavaju nepovoljan utjecaj uz pojavu klimatskih ekscesa i zajedno s njima stvaraju preduvjete za epidemije. Već smo prije napomenuli da se epidemije (insekti, gljive, bakterije, virusi) isključuju kao primarni uzroci propadanja šuma (Reute r i K i rchner, 1990). Klimatski ekscesi, ali i promjena vodnih odnosa regulacijom, izgradnjom hidrocentrala i hidromelioracijama mogu izazvati sušenje šuma velikih razmjera (sušenje nizinskog brijesta, hrasta lužnjaka, obične jele), dok imisije izazivaju kod gotovo svih vrsta drveća ekološke katastrofe u smislu propadanja šuma velikog opsega u dijelu kopnene biosfere (sjeverna polutka). Kako znamo da o opstanku šume ovisi i naš opstanak, a znamo također da na klimatske ekscese ne možemo utjecati. O nama, međutim, ovise promjene vodnih odnosa koje regulacijama i drugim zahvatima izazivamo vi nizinskim šumama, o čovjeku ovisi obim i toksičnost emisija i onečišćenja zraka vode i tla. Tu se vidi samo jedan izlaz — uspostavljanje ekološke ravnoteže jer kvalitetu života ne pruža isključivo civilizacija nego i čist zrak, pitka voda i zdrava hrana. 124 |