DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Na osnovi praćenja oštećenosti hrvatskih šuma po metodi Komisije za šumarstvo Europske zajednice od prvog popisa obavljenog 1987. i na temelju znanstvenih istraživanja obavljenih u području problematike propadanja šuma od 1985. donosimo ove ZAKLJUČKE 1. Slanje hrvatskih šuma se u četverogodišnjem razdoblju od 1987. do 1990. pogoršalo. Indeks oštećenosti stabala, odnosno stabla s osutošću krošnje većom od 25% (stupnjevi oštećenja 2, 3 i 4), povećao se u odnosu na posljednje četiri godine. 1987. indeks oštećenosti iznosi 7,9°/o, 1988. — 9,5"/o, a 1990. — 10,3%. 2. Iz popisa 1990. vidimo da se stanje značajno pogoršalo u području N. Gradiške, Karlovca i Delnica. U odnosu na stanje u 1987. nigdje nije došlo do njegova značajnijeg poboljšanja. Manje oštećenje utvrđeno je samo u području Vinkovaca i Gospića. 3. Indeks oštećenosti za najoštećenije vrste drveća ide ovim redosljedom: jela — 43,3%, pitomi kesten — 27,1%, hrast lužnjak — 15,0%, hrast kitnjak 10,34% dok je najmanje oštećen obični grab — 2,6%. Manji indeks oštećenosti od 5% imaju crnika — 3,9%, crna joha i gorski javor 4,2%, alepski bor 4,3% i cer 4,8%. 4. Najviše oštećenih stabala je utvrđeno u šumskim zajednicama Abicti Fagetum, Blechno-Abiletum i Genisto elatae-Quercetum roboris. 5. Najveća oštećenja utvrdili smo u nadmorskim visinama većim od. 1200 m, a smanjenjem nadmorske visine oštećenje opada. 6. S obzirom na reljefne značajke veće štete su ustanovljene na većim nagibima te u jugozapadnim i sjeveroistočnim položajima. 7. U odnosu na geološke i pedološke čimbenike veće se štete javljaju kod vapnenaca i kod plitkih tala. 8. Imisijska acidifikacija tala je utvrđena u području čitava areala hrastovih nizinskih šuma u Posavlju i Podravini te u kitnjakovim sastojinama područja Zagreba, Slavonske Požege i Kutjeva iz čega zaključujemo da su uz bukovojelove šume Dinarskog gorja opterećene imisijskom acidifikacijom i šume međurječja Save i Drave. 9. Propadanje hrasta lužnjaka velikih razmjera u šumama Odranskog i Sunjskog polja povezano je uz više nepovoljnih ekoloških čimbenika između kojih promjena vodnih odnosa ima presudnu ulogu dok na opseg) propadanja šuma značajno utječu imisije i klimatski ekscesi posljednjeg desetljeća gdje prevladavaju sušne godine. Od promjena vodnih odnosa najznačajnije su sniženje razina podzemnih voda te stajanje vode na površini šumskog tla tijekom vegetacijskog razdoblja što izaziva uništavanje pomlatkii i slabljenje otpornosti slabala nizinskih šuma. 10. Propadanje jele velikih razmjera je vrlo usko povezano s emisijama sumpornog dioksida, dušičnog oksida, teških melala i fotooksidanata što je naročito izraženo u području bukovojelovih šuma Gorskog kotara. Imisije navedenih otrova čiji je nepovoljan utjecaj na jelu dokazan (Glavač , K o enies, Prpić, 1985, Prpić, Seletković, 1988, Rauš, Vukelić, 1988. i dr.) uvjetuju masovna sušenja jele u tome području. U ovome vrlo |