DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 35     <-- 35 -->        PDF

drveća. Posebno visoke koncentracije željeza, mangana i cinka sadržavali su
noduli crne johe (Komlenović i Krstinić 1987). Dok su u nodulima
ovi elementi vezani za intenzivnu encimatsku aktivnost dotle su njihove koncentracije
u korijenu vjerojatno dobrim dijelom posljedica određenih obrambenih
mehanizama. Smatra se da sicilij smanjuje usvajanje mangana
ali i njegovo premještanje iz korijena u nadzemne organe (Okud a i Takahash
i 1965). Suvišak mangana inhibira sintezu klorofila na mjestima
gdje se katalizira željezo. Vjerojatno da mangan smanjuje aktivnost encima
u kojima se nalazi željezo. Suvišalk mangana obično se najprije javlja na
starijem lišću, odnosno iglicama. Četinjače, koje od prirode dolaze na kiselim
tlima, općenito su više prilagođene visokim koncentracijama mangana
u tlu nego listače. Rezistentne vrste u pravilu usvajaju manje mangana
(Brow n et al 1972). Štetni utjecaj mangana može se suzbijati kalcifikacijom
te tretiranjem biljaka deficitarnim hranivima. Dobro je poznato da
toksicitet mangana u hranjivom rastvoru ublažava kalij, kalcij, magnezij
i natrij.


Dugotrajna primjena sredstava za zaštitu bilja na bazi bakrenih spojeva
može dovesti do visokog sadržaja pristupačnog bakra u tlu i do pojave njegovog
toksiciteta. Suvišak bakra normalno se javlja i kod biljaka koje rastu
u blizini njegovih rudnika. Za naša istraživanja od posebnog je interesa
općenito poznata činjenica da do suviška bakra može doći i na tlima plavljenim
otpadnim vodama industrije koja koristi njegove rastvore (Kas to r i
1983). Inače bakar se čvrsto veže u tlu i u »normalnim« uvjetima rijetka je
pojava njegovog toksiciteta. Bakar, kao i svi drugi istraživani elementi, ima
veću aktivnost u kiselim tlima. Suvišak bakra smanjuje usvajanje i translokaciju
željeza iz korijena u nadzemne organe biljaka. On potiskuje druge
metale iz centara visoke fiziološke aktivnosti. Također je poznato da visoke
koncentracije bakra narušavaju strukturu staničnih membrana. Simptomi
oštećenja biljaka od visokih koncentracija bakra, kao i kod suviška drugih
metala nisu specifični. Oni se najprije javljaju na starijim listovima. Kloroza
počinje na njihovim rubovima i vrhovima. Lišće nakon toga poprima
crvenkasto mrku boju. Nakon toga dolazi do pojave nekroza i sušenja lišća.
Visoke koncentracije bakra posebno depresivno djeluju na korijenov sistem.
Bakar je biogeni element, ne samo kod biljaka, već i kod čovjeka i
životinja. Suvišak bakra u tlu, odnosno biljkama može izazvati opasna oboljenja
kod stoke, a prema tome i divljači. Kod suviška bakra biljke se preporuča
tretirati rastvorima željeznih spojeva te unošenje u tlo kalcija, fosfora
i organskih gnojiva.


Iako je cink važan biogeni mikroelement njegov suvišak kao i naprijed
navedenih metala utječe nepovoljno na biljke. Ipak se smatra da je njegova
toksičnost manja od bakra, pa su i njegove granične vrijednosti u tlu čak


2.5 puta veće. Izvori suviška cinka su kompost gradskih otpadaka, gnojnica
i kišnica iz pocinčanih cijevi. Primijećeno je da se cink nakuplja uz saobraćaj
nice, a vlastitim smo istraživanjima pored olova utvrdili porast sadržaja
cinka u tlima okoliša TE Plomin (Komlenovi ć i sur. 1990). Jasno da
ovaj kao i niz drugih elemenata može dospijeti i u nizinske šume preko poplavnih
voda. Visoke Zn-koncentracije dovode do depresija u rastu biljaka
i mogu izazvati tvorbu sitnog lišća. Na lišću se javljaju crvenkaste mrlje i
nekroze, prvenstveno na rubovima. Jaka oštećenost uslijed Zn-toksiciteta
133