DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 48 <-- 48 --> PDF |
U tlima spačvanskog-bazena utvrđene su relativno niske koncentracije olova i donekle cinka te nešto-povišene koncentracije bakra. U usporedbi sa srednjom Posavinom (Maye r i Pezdir c 1990) tla šireg područja spačvanskih šuma sadrže više olova, cinka i bakra. U ´kojoj je to mjeri rezultat zračnog onečišćenja valja razjasniti kroz daljnja istraživanja no čvršća je pretpostavka da je veće onečišćenje tla u Spačvi posljedica intenzivnih poplava prije izgradnje nasipa i provedbe drugih vodotehničkih zahvata. Koncentracije olova u sedimentima spačvanskih vodotoka slične su onima u tlima obraslim šumskom vegetacijom. Sedimenti sadrže više bakra. Relativno veći sadržaj bakra u spačvanskom bazenu može se pripisati zaštitnim sredstvima koja se intenzivno primjenjuju na okolnim poljoprivrednim površinama. Uzorak 14 uzet na izvorištu rijeke Spačve kod lugarnice ima vrlo visok sadržaj cinka što je vjerojatno posljedica neposrednog antropogenog unosa. Sadržaj željeza i mangana u sedimentima Brižnice, Lubnja i Koritnja veći je od njihovog sadržaja u tlima pod zastorom krošanja stabala. U neplavljenim tlima varijabilnost ovih elemenata vrlo je velika, što je uvjetovano njihovim prirodnim svojstvima. Istraživanje unosa teških metala u šumska tla uz autocestu Zagreb — Beograd u blizini motela Spačva na udaljenostima 25 i 100 m od voznog kolnika (uzorci 20 i 21) je pokazalo da šumska vegetacija predstavlja sigurnu branu širenju olova u šumu s obzirom na to da njegove koncentracije nisu ovdje povećane. Iz tog razloga podizanje pojaseva drveća i grmlja uzduž prometnica ima posebno značenje. U daljnjim istraživanjima valjalo bi eksperimentalno testirati efikasnost zaštitnih pojaseva različitih vrsta drveća i grmlja s obzirom na sprečavanje širenja olova iz ispušnih plinova. Odnos sadržaja teških metala u površinskom sloju 0—5 m i drugom sloju dosta je promjenljiv. Ipak se može zaključiti da površinski sloj riječnih sedimenata i poplavnih terena sadrži više olova, cinka i bakra. Sadržaj željeza i mangana veći je samo u površinskim slojevima sedimenata (tablica 4). Koncentracija olova i cinka u tlima plavljenim vodama Drave, Dunava i Save prelaze granične vrijednosti kod kojih se računa sa njihovim toksičnim djelovanjem na šumsko drveće, posebno pomladak (Kahl e i Breckl e 1989). Najveće koncentracije ovih metala utvrđene su u tlima izloženim čestim poplavama rijeke Drave. Na području bazena Spačve sadržaj olova i cinka nalazi se unutar vrijednosti kod kojih ne treba računati sa njihovim toksicitetom na šumsko drveće. Sadržaj bakra u svim analiziranim uzorcima nalazi se u »dozvoljenim« granicama. U pogledu toksiciteta spomenuta tri elementa kao i biljnohranidbenog značaja željeza i mangana od posebnog je značaja visoka reakcija tala na čitavom istraživanom području. Pored toga ova tla, posebno u površinskom sloju i pod zastorom krošanja, sadrže dosta organske tvari. Ta dva parametra imaju izuzetno značenje za smanjenje aktivnosti, a time i štetnog utjecaja istraživanih teških metala na biljike. Unatoč tome sadržaj olova i cinka na površinama izloženim poplavama Drave, Dunava i Save pretstavlja veliku neposrednu opasnost ne samo za šumsko drveće, već i za divljač, sporedne šumske proizvode (gljive i dr.), a time i čovjeka. Nad ovim se moraju zamisliti ne samo šumari već i čitavo naše društvo. Jedini pravi put da se spriječi ekološka katastrofa u našim nizinskim šumskim ekosistemima, pored očuvanja režima podzemnih i poplavnih, je pročišćavanje otpadnih voda koje dospijevaju u vodotoke i rijeke. |