DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 65     <-- 65 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
UDK 630*631.415.1 1 546.4/.5/.8.001/2 šum. list CXV (1991) 163


ZAKISELJAVANJE TLA I NAKUPLJANJE Pb, Cu i Zn U JELOVIM
ZAJEDNICAMA NACIONALNOG PARKA »RISNJAK«


Boris VRBEK, Mirjana VRBEK i Joso VUKELIĆ*


SAŽETAK: U radu se iznose novi dokazi o opterećenju tala u
jelovim zajednicama Nacionalnog parka »Risnjak«. Istraživanja su
provedena na 12 pokusnih ploha u tri različite šumske zajednice.
Metodom mikrostaništa određivan je stupanj zakiseljavanja, a u
prosječnom uzorku A-horizonta na svakoj plohi, analiziran je sadržaj
olova, cinka i bakra.


Rezultati su potvrdili da stupanj opterećenja koincidira porastom
nadmorske visine i izloženošću terena, čime su potvrđenirezultati ranijih sličnih istraživanja u Nacionalnom parku »Risnjak
« (Glavač, Ko eni e s i P r pić 1985, Rauš i V ukeli ć
1988).


Ključne riječi: Zakiseljavanje tla, sadržaj Pb, Zn, Cu,
jitoceneza obične jele, Nacionalni park »Risnjak«.


UVOD


Umiranje šuma, a osobito umiranje obične jele (Abies alba Mill.) zabilježeno
je i u Dinaridima Hrvatske i posebno u Gorskom kotaru. Značajnija
sušenja jele na tom području počela su prije tridesetak godina i otada se
tanje jelovih šuma stalno pogoršava. Prva istraživanja koja dovode umiranje
bukovo-jelovih šuma Gorskog kotara u vezu s imisijskim opterećenjem kiselim
kišama i teškim metalima obavili su Glavač, Koenies i Prpić
(1985).


Naše istraživanje bilo je usmjereno na određivanje stupnja zakiseljavanja
i sadržaj olova, cinka i bakra u A-horizontu tla jelovih šumskih zajednica
u Nacionalnom parku »Risnjak« u Gorskom kotaru.


Nacionalni park »Risnjak« klimatska je i vegetacijska pregrada između
kontinentalnog dijela Hrvatske i Hrvatskog primorja. Površina mu iznosi
3198,5 hektara, od čega je 3186,8 pod šumom, a ostatak 11,7 ha čine livade,
rudine i stijene. Najviša je nadmorska visina 1528 m (vrh Veliki Risnjak), a
najniža 67o m (u uvali Leska). Razlika između najviše i najniže točke iznosi
852 m. Prevladavaju vapnenačke i dolomitne stijene te nešto pješčenjaci,
škriljavci i konglomerati. Prema Horvatu (1953) te Raušu i Vuke


* Mr. Boris Vrbek, dipl. inž., Šumarski institut, Jastrebarsko, Mirjana Vrbek,
dipl. inž., Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, dr. Joso Vukelić, dipl. inž., Šumarski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu.