DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 65 <-- 65 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS UDK 630*631.415.1 1 546.4/.5/.8.001/2 šum. list CXV (1991) 163 ZAKISELJAVANJE TLA I NAKUPLJANJE Pb, Cu i Zn U JELOVIM ZAJEDNICAMA NACIONALNOG PARKA »RISNJAK« Boris VRBEK, Mirjana VRBEK i Joso VUKELIĆ* SAŽETAK: U radu se iznose novi dokazi o opterećenju tala u jelovim zajednicama Nacionalnog parka »Risnjak«. Istraživanja su provedena na 12 pokusnih ploha u tri različite šumske zajednice. Metodom mikrostaništa određivan je stupanj zakiseljavanja, a u prosječnom uzorku A-horizonta na svakoj plohi, analiziran je sadržaj olova, cinka i bakra. Rezultati su potvrdili da stupanj opterećenja koincidira porastom nadmorske visine i izloženošću terena, čime su potvrđenirezultati ranijih sličnih istraživanja u Nacionalnom parku »Risnjak « (Glavač, Ko eni e s i P r pić 1985, Rauš i V ukeli ć 1988). Ključne riječi: Zakiseljavanje tla, sadržaj Pb, Zn, Cu, jitoceneza obične jele, Nacionalni park »Risnjak«. UVOD Umiranje šuma, a osobito umiranje obične jele (Abies alba Mill.) zabilježeno je i u Dinaridima Hrvatske i posebno u Gorskom kotaru. Značajnija sušenja jele na tom području počela su prije tridesetak godina i otada se tanje jelovih šuma stalno pogoršava. Prva istraživanja koja dovode umiranje bukovo-jelovih šuma Gorskog kotara u vezu s imisijskim opterećenjem kiselim kišama i teškim metalima obavili su Glavač, Koenies i Prpić (1985). Naše istraživanje bilo je usmjereno na određivanje stupnja zakiseljavanja i sadržaj olova, cinka i bakra u A-horizontu tla jelovih šumskih zajednica u Nacionalnom parku »Risnjak« u Gorskom kotaru. Nacionalni park »Risnjak« klimatska je i vegetacijska pregrada između kontinentalnog dijela Hrvatske i Hrvatskog primorja. Površina mu iznosi 3198,5 hektara, od čega je 3186,8 pod šumom, a ostatak 11,7 ha čine livade, rudine i stijene. Najviša je nadmorska visina 1528 m (vrh Veliki Risnjak), a najniža 67o m (u uvali Leska). Razlika između najviše i najniže točke iznosi 852 m. Prevladavaju vapnenačke i dolomitne stijene te nešto pješčenjaci, škriljavci i konglomerati. Prema Horvatu (1953) te Raušu i Vuke * Mr. Boris Vrbek, dipl. inž., Šumarski institut, Jastrebarsko, Mirjana Vrbek, dipl. inž., Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, dr. Joso Vukelić, dipl. inž., Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. |