DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 31     <-- 31 -->        PDF

oberflasche, Versorgung dei´ Quelle mit Trinkwasser). Wenn die aufgefiihrte Funktion
stehen bleibt oder bedroht wird, kommt es zu okologischen Katastrophen
auf breitem Gebiet (Ueberschwemmungen, Wildbache, Erosion, Diirre, Unfruchtbarkeit
des verschiitteten Bodens usw.).


Wegen okologischer, aber auch rohstoff-energiegewinnender Griinde muss der
Wald sofort erneuert werden.


13. Durch die Anwendung ungeeigneter Maschinen entstehen im Wald bedeutende
Schaden. In Kroatien betragen diese cca. 10%, sie kommen im wertvollsten
Teil des Baumes vor. Diese Schaden miissen vollkommen verhindert werden. Das
moderne europaische Forstwesen kennt keine Schaden, die durch Maschinen entstanden
sind lOVo der wertvollsten Holzmasse Kroatiens sind durch Maschinen
beschadigt worden, dazu kam es durch unsere Nachlassigkeit und unser Unwissen.
14. Das Waldsterben kann gelindert werden, wenn wir auf Folgendes achten:

Emissionen schadilcher Stoffe in Industrie, Verkehr, urbanen Gebieten
und Landwirtschaft miissen verringert werden (Pestizide, Chemiediinger
usw.).

Geschadigte Bestande miissen erneuert werden und die erneuerten Wiilder
miissen von hochqualifizierten Leuten bearbeitet werden.

Schaden durch Maschinen miissen verhindert werden.
— Die natiirliche Struktur der Walder in Kroatien muss erhalten bleiben.
15. Sulphate und Nitrate, die im sauren Regen enthalten sind, verursachen
Veranderungen des Waldbodens, besonders in seichten und armen Boden (Kalkocambisol,
Kalkomelansol, Rendsinen, Ranker). Diese Veranderungen fiihren zu
Baumsterben. Da die Boden im Gebiet der Dinariden vorwiegend seicht sind, besteht
die Gefahr, dass Waldsterben hervorgerufen wird, oft tragt auch noch Diirre
dazu bei. Solches Waldsterben haben wir auf mehreren Lokalitaten in Gorski kotar
festgestellt (Glava č et al. 1985).


ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 30     <-- 30 -->        PDF

2. Durch die Untersuchungen von 1990 erkennen wir, dass sich der Zustand
in den Gebieten von Nova Gradiška, Karlovac und Delnice bedeutend verschlecbtert
hat. In Bezug auf den Zustand im Jahre 1987 kam es zu keiner bedeutenden
Verbesserung. Geringere Schaden bemerkte man nur in den Gebieten um Vinkovci
und Gospić.
3. Der Index fur die am starksten beschadigten Arten lautet: Tanne — 43,3%,
Edelkastanie — 27,1%, Stieleiche — 25,0%, Traubeneiche 10,34%, die wenigsten
Schaden finden wir bei der Heinbuche vor — 2,6%. Einen geringeren Schadensindex
bis zu S% hat die Steineiche — 3,9%´, die Schwarzerle und der Bergahorn —
4,2%, die Aleppokiefer — 4,3% und die Zerreiche — 4,8´%.
4. Die starksten Schaden finden wir in den Gesellschaften Abieti-Fagetum,
Blechno-Abietetum und Genisto elatae-Quercetum roboris.
5. Mit der Hohe liber dem Meeresspiegel (iiber 1200 m) nehmen die Schaden
zu.
6. Wenn wir die Reliefseigenschaften in Betracht nehmen, erkennen wir grossere
Schaden auf starkeren Inklinationen und auf Siidwest- und Nordostlagen.
7. Bei geologischen Verhaltnissen, sowie Bodenverhaltnissen treten starkere
Schaden bei Kalkstein oder seichten Boden auf.
8. Die Immissionsacyditat der Boden wurde in Gebieten des Areals der Aueneichenwalder
der Sava- und Dravaebene bestimmt, sowie in Traubeneichenbestanden
um Zagreb, Slavonska Požega und Kutjevo. Hier sehen wir, dass neben
den Buchen-Tannenwaldern der Dinariden durch Immissionsacydifikation die
Walder zwischen den Fliissen Sava und Drava bedroht sind.
9. Die weiten Ausmasse des Stieleichensterbens in den Waldern von Odransko
polje und Sunjsko polje stehen in Verbindung zu mehreren ungtinstigen okologischen
Faktoren unter welchen die Veranderung des VVasserregims eine entscheidende
Rolle spielt, wahrend auf das Aussmass des Waldsterbens Immissionen und
Klimaexzesse starken Einfluss haben, wobei im letzten Jahrzehnt Trockenjahre
dominieren. Bei den Veranderungen des Wasserregims sind am wich tigs ten: Senkung
des Grundwasserniveaus, Aufhalten von Wasser auf Flachen des Waldbodens
zur Zeit der Vegetationsperiode, was den Jungwuchs vernichtet und die Abwehrkraft
der Auenbaume verringert.
10. Das Tannensterben in grossem Ausmasse steht in engem Zusammenhang
mit Emissionen von Schwefeldioxyd, Stickstoffoxyd, Schwermetallen und Photooxidantien.
besonders ausgepragt in Buchen-Tannenwaldern von Gorski kotar. Das
massenhafte Tannensterben in diesem Gebiet wurde von Immissionen der aufgefuhrten
Gifte hervorgerufen, ihren unciinstigen Einfluss auf die Tanne bewiesen
Glava č, Koenies, Prpić, 1985, >rpić, Sele tko vic, 1988, Rauš, Vu-
k e 1 i ć, 1988 u.a.). In diesem sehr empfindlichen Gebiet, in dem die allgemeinnutzlichen
Funktionen der Tannenwalder notwendig sind (Trinkwasser, Erosion und
Wildbache, Klima u.a.) muss das Ausmass der Emissionen verringert werden. In
diesem Sinne musste die Koxkohlefabrik in Bakar mit der Arbeit aufhoren und
bei der Industrie in Rijeka und in Istrien miissen Filter eingebaut werden.
11. Es ist notwendig, dass man eine Verringerung der Emissionen von Schwefeldioxyd,
Stickstoffoxyd und Photooxydantien erreicht, ebenso wichtig ist der
Einbau von wirksamen Anlagen zum Filtrieren \ox\ Giften in der Industrie. Es
diirften keine neuen Industrienanlagen funktionieren, solange sie nicht mit Filtern
fur Luft oder Wasser ausgestattet sind. Der Hauptgrund fur diese Bestrebungen ist
die bestehende Gefahr vor weiteren Bedrohungen des Waldokosystems, vorallem
der jungen Baume, die nach dem Waldsterben gepflantz wurden und auch wegen
der weiteren Degradation der Waldboden.
12. Waldbestande, Baumgruppen und einzelne Baume, die durch das Waldsterben
vernichtet wurden, miissen sofort mit Arten, die dem jeweiligen Standort
zustehen, erneuert werden. Da sich das Waldsterben auf weitem Gebiet ereignet,
kommt es bei Vernachlassigung der Erneuerung zum Verlust der okologischen
Leistung, dies wirkt sich aus das Wasserregim und auf alle okologischen Funktionen
des Waldes aus. Man weiss z.B., dass die Walder im Flussbereich der Sava
direkten Einfluss auf iiber 5 Milliarden Tonen Wasser haben, dies stellt eine sehr
bedeutende Wirkung des Waldes auf unseren Teil des Flussbereiches dar (Interzeption,
Transpiration, Evaporation. Waldbodenretention, Abfluss von der Boden


ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 29     <-- 29 -->        PDF

LITERATURA


1.
Beyer , G., 1985.: Haranje gubara po šumama okolišja sisačkog, Šumarski
list IX (7—8), str. 325—327.
2.
Glavač, V., H. Koenies & B. Prpić, 1985.: Zur Immissionsbelastung
der industriefemen Buchen und Bu chentannenwalder in den Dinarischen Gebirgen
Nordwestjugoslawiens. Verhandlungen der Gesellschaft fur Oekologie,
Band XV, Graz (Gottingen 87) 237—247.
3.
Glavač , V., & H. Koenies , 1985.: Kleinraumige Konfiguration bodenchemischer
Messgrossen in dem vom Stammablaufwaser beeinflussten Bodenbereich
alter Buchen. Vehr. Gest f. Okologie, 13, Jahrestagung Stuttgart, im
Druck.
4.
K i r i g i n, B., 1975.: Kolebanja klimatskih elemenata i sušenje jele na području
SR Hrvatske, Radovi Šumarskog instituta Jastrebarsko 23: 16—27.
5.
Kom leno vic, N., R a s t o v s k i, P., 1991.: Utjecaj imisija na šumske ekosisteme
Hrvatske.
6.
Matić , S., 1983.: Utjecaj ekoloških i strukturnih činilaca na prirodno pomlađivanje
šuma jele i bukve u Gorskom kotaru, Glasnik za šumske pokuse 21,
str. 223—400, Zagreb.
7.
Prpić, B., N. Komlenović & Z. S el e t k o v i ć, 1988.: Propadanje šuma
u Hrvatskoj, Šumarski list 5—6, str. 195—215, Summary.
8.
Prpić , B., 1988.: Obim propadanja šuma u Jugoslaviji — stanje i prognoza.
Simpozij — Ekološki i gospodarski aspekt umiranja šuma, Šumarski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu i Kulturno informativni centar SR Njemačke, Zagreb.
9.
Prpić, B., Seletković. Z., 1988.: Tannensterben im Gorski Kotar in Kroatien
im Lichte des Einflusses der Industriepollution, 5 IUFRO-Tannensymposium
321—330.
10.
Ra uš, D., Vukelić, J., 1988.: Intensitat des Tannensterbens (Abies alba
Mill.) in verschiedenen Waldphytozonosen des Nationalparkes »Risnjak«, 5
IUFRO-Tannensymposium 309—319.
11.
Reuther , M., Kirchner , M., 1990.: Waldschadenforschung in Bayern, Projektgruppe
Bayern zur Erforschung der Wirkung von Umveltschadstuffen
(PBWU), Munchen.
12.
Schiitt , P., 1989.: Međunarodni aspekt problematike umiranja šuma. Šumarski
list CXIII (6—8), 329—333.
13.
Seletković , Z., 1990.: Utjecaj industrijskih polutanata na običnu bukvu
(Fagus sylvatica L.) u šumskim ekosistemima slavonskoga gorja, Disertacija
1—135, Šumarski fakultet Zagreb.
14? Si soj e vi ć, M., 1988.: Zdravstveno
stanje šuma Jugoslavije, Igman SITŠIPD
Jugoslavije.


Das Waldsterben in Kroatien und die Beziehung seines Auftretens zu biotischen
und abiotischen Faktoren heute und in der Vergangenheit


Zusammenfassung


Auf Grund von Beobachtungen der Waldschaden in Kroatien mit Hilfe der
Metodik der Komission fur Forstwesen der Europaischen Gemeinschaft und den
eisten Untersuchungen von 1987, sowie auf Grund wissenschaftlicher Untersuchungen
auf dem Gebiet der Problematik Waldsterben aus dem Jahre 1985 bringen
wir folgende


Schlussfolgerungen


1. Der Zustand der Wiilder hat sich in Kroatien im vierjahrigen Zeitabschnitt
von 1987 bis 1990 verschlechtert. Der Index der Baumschaden, bzw. des Nadeloder
Blattabfalles mit mehr als 25,J/<; (Schadstufen 2, 3 und 4) hat sich in Bezug
auf die letzten vier Jahre vcrarossert. 1987 bet rus der Schadensindex 7,9%, 1988 —
9,5»/c, 1990 — 10,3*/c.
127




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 28     <-- 28 -->        PDF

osjetljivom prostoru gdje su općekorisne funkcije jelovih šuma neophodne
(pitka voda, erozija i bujice, klima i dr.) potrebno je odmah smanjiti opseg
emisija. U tome smislu treba obustaviti rad koksare u Bakru, ugraditi uređaje
za prečišćavanje kod riječke industrije i u Istri.


11. Potrebno je uporno ustrajati na smanjenju emisija sumpornog dioksida,
dušičnih oksida i fotooksidanata te na ugradnji djelotvornih uređaja
za prečišćavanje otrova kod industrijskih postrojenja. Niti jedno novo industrijsko
postrojenje ne bi smjelo započeti s radom prije stavljanja u funkciju
uređaja za prečišćavanje zraka ili vode. Osnovni razlog za ovo nastojanje
je opasnost od daljnjeg opterećenja šumskih ekosustava, a poglavitomladog
drveća posađenog poslije propadanja šuma kao i radi daljnje degradacije
šumskih tala.
12. Šumske sastojine, skupine i grupe drveća i pojedinačna stabla uništena
propadanjem potrebno je odmah obnoviti vrstama drveća koje odgovaraju
dotičnoj stojbini. Kako se propadanje šuma događa u velikom prostoru
ako se zapusti obnova, šuma će gubiti ekološki učinak a što će se
odraziti kako na vodni režim tako i na sve ekološke funkcije šume. Zna se
na primjer da šume u slivu Save neposredno utječu na preko 5 milijardi
tona vode što predstavlja vrlo značajan učinak šume na naš dio sliva (intercepcija,
transpiracija, evaporacija, retencija šumskih tala, površinsko otjecanje,
opskrba izvora pitkom vodom). Ako prestane ili se naruši spomenuta
funkcija šume nastupaju ekološke katastrofe u velikom prostoru (poplave,
bujice, erozija, suše, neplodnost zasipanog tla i dr.).
Radi ekoloških, ali i zbog sirovinsko-energetskih razloga šumu treba odmah
obnoviti.


13. Radi korištenja neodgovarajuće mehanizacije u šumama se pojavljuje
značajne štete. One iznose prosječno u Hrvatskoj 10%, a pojavljuju se
u najvrijednijem dijelu stabla. Štete od mehanizacije dovode do smanjenja
vitalnosti stabala i do nepovratnih oštećenja koja završavaju sušenjem stabala.
Ove štete potrebno je potpuno isključiti. Suvremeno europsko šumarstvo
ne pozna štete od mehanizacije. Stabla oštećena mehanizacijom predstavljaju
10%» najvrijednijeg dijela drvne zalihe hrvatskih šuma i neoprostiva
su posljedica našega nemara i nestručnosti.
14. Propadanje šuma se može djelotvorno ublažiti ako poduzmeme ove
mjere:

smanjimo emisije štetnih tvari u industriji, prometu, urbanim sredinama
i poljoprivredi (pesticidi, umjetna gnojiva i dr.),

obnovimo propale sastojine i osiguramo visokostručan postupak s
obnovljenim šumama,



štete od mehanizacije u potpunosti isključimo i

zadržimo današnju prirodnu strukturu hrvatskih šuma.
15. Sulfati i nitrati koji padaju s kiselim kišama ili suhim taloženjem
u šume izazivaju promjene u šumskom tlu, a naročito u plitkim i siromašnim
tlima (kalkokambisol, kalkomelanosol, rendzina, ranker). Navedene promjene
dovode do sušenja drveća. Kako su u području Dinarskog gorja tla pretežno
plitka, velika je opasnost da promjene u njima izazovu masovno propadanje
šumskog drveća, koje je obično podpomognuto i sušama. Ovakva sušenja
smo i dokazali u više lokaliteta u Gorskom kotaru (G 1 a v a č, et al. 1985).


ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Na osnovi praćenja oštećenosti hrvatskih šuma po metodi Komisije za
šumarstvo Europske zajednice od prvog popisa obavljenog 1987. i na temelju
znanstvenih istraživanja obavljenih u području problematike propadanja
šuma od 1985. donosimo ove


ZAKLJUČKE


1. Slanje hrvatskih šuma se u četverogodišnjem razdoblju od 1987. do
1990. pogoršalo. Indeks oštećenosti stabala, odnosno stabla s osutošću
krošnje većom od 25% (stupnjevi oštećenja 2, 3 i 4), povećao se u odnosu
na posljednje četiri godine. 1987. indeks oštećenosti iznosi 7,9°/o, 1988. —
9,5"/o, a 1990. — 10,3%.
2. Iz popisa 1990. vidimo da se stanje značajno pogoršalo u području
N. Gradiške, Karlovca i Delnica. U odnosu na stanje u 1987. nigdje nije došlo
do njegova značajnijeg poboljšanja. Manje oštećenje utvrđeno je samo
u području Vinkovaca i Gospića.
3. Indeks oštećenosti za najoštećenije vrste drveća ide ovim redosljedom:
jela — 43,3%, pitomi kesten — 27,1%, hrast lužnjak — 15,0%, hrast
kitnjak 10,34% dok je najmanje oštećen obični grab — 2,6%. Manji indeks
oštećenosti od 5% imaju crnika — 3,9%, crna joha i gorski javor 4,2%, alepski
bor 4,3% i cer 4,8%.
4. Najviše oštećenih stabala je utvrđeno u šumskim zajednicama Abicti
Fagetum, Blechno-Abiletum i Genisto elatae-Quercetum roboris.
5. Najveća oštećenja utvrdili smo u nadmorskim visinama većim od.
1200 m, a smanjenjem nadmorske visine oštećenje opada.
6. S obzirom na reljefne značajke veće štete su ustanovljene na većim
nagibima te u jugozapadnim i sjeveroistočnim položajima.
7. U odnosu na geološke i pedološke čimbenike veće se štete javljaju
kod vapnenaca i kod plitkih tala.
8. Imisijska acidifikacija tala je utvrđena u području čitava areala hrastovih
nizinskih šuma u Posavlju i Podravini te u kitnjakovim sastojinama
područja Zagreba, Slavonske Požege i Kutjeva iz čega zaključujemo da su
uz bukovojelove šume Dinarskog gorja opterećene imisijskom acidifikacijom
i šume međurječja Save i Drave.
9. Propadanje hrasta lužnjaka velikih razmjera u šumama Odranskog
i Sunjskog polja povezano je uz više nepovoljnih ekoloških čimbenika između
kojih promjena vodnih odnosa ima presudnu ulogu dok na opseg)
propadanja šuma značajno utječu imisije i klimatski ekscesi posljednjeg
desetljeća gdje prevladavaju sušne godine. Od promjena vodnih odnosa najznačajnije
su sniženje razina podzemnih voda te stajanje vode na površini
šumskog tla tijekom vegetacijskog razdoblja što izaziva uništavanje pomlatkii
i slabljenje otpornosti slabala nizinskih šuma.
10. Propadanje jele velikih razmjera je vrlo usko povezano s emisijama
sumpornog dioksida, dušičnog oksida, teških melala i fotooksidanata što je
naročito izraženo u području bukovojelovih šuma Gorskog kotara. Imisije
navedenih otrova čiji je nepovoljan utjecaj na jelu dokazan (Glavač , K o enies,
Prpić, 1985, Prpić, Seletković, 1988, Rauš, Vukelić,
1988. i dr.) uvjetuju masovna sušenja jele u tome području. U ovome vrlo


ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 26     <-- 26 -->        PDF

mjere. Popisom oštećenog drveća u 1990. vidimo da je značajnije oštećeno
preko 20 vrsta drveća gdje nalazimo i gore spomenute ali i puno drugih
vrsta drveća o čijem sušenju nema podataka u dosadašnjoj stručnoj literaturi.
To su npr. obični grab, gorski javor, alepski bor, hrast kitnjak, crni
grab, bjelograbić i dr.


Razlike između propadanja šuma »nove vrste« i prijašnjeg sušenja drveća
su velike. Današnja sušenja imaju opsežne razmjere i napadnute su
sve vrste drveća.


Velika je međutim, sličnost između današnjeg propadanja šuma i sušenja
nizinskog brijesta, hrasta lužnjaka, pitomog kestena i obične jele.
Nizinski brijest, čije sušenje je započelo 1930., je gotovo nestao iz naših
šuma, a uzrokom se smatra uzajamno djelovanje traheomikoza i potkornjaka.
Hrast lužnjak se i danas suši ali u većem obimu nego prije. Pitomi
kesten više desetljeća boluje od raka kestenove kore (Endothia parasitica),
a kod jele su zabilježeni isti simptomi sušenja kao i danas (1965. do 1975.)
pa se vjerojatno radi između ostalih uzroka i o imisijama.


Šumske fitocenoze čine zajedno sa zoocenozom, razgrađivačima i stojbinom
ekosustav. Ekološka ravnoteža koja je donedavno vladala u gotovo
svim šumskim ekosustavima posljedica je prilagodbe živih bića na stojbinu
te jednih na druge. Ekološke valencije svih živih organizama bile su prilagođene
stojbini. Prilagodba se odvijala od subboreala do danas. U tisućgodišnjem
razdoblju biljke i životinje su prilagođene kako klimatskim prilikama
tako i jedne na druge, živi organizmi su zauzeli svoje ekološke niše
i ekološka ravnoteža jamčila je visoku stabilnost prirodne šume. Klimatski
ekscesi dešavaju se bez značajnijih posljedica budući da se ekološke valencije
organizama kreću unutar granica klimatskih ekscesa (temperatura, voda,
vjetar i dr.).


Pojava imisija u stojbinama šuma je dodatno opterećenje ekosustava pa
uz »normalna« ekscesna stanja stvara izuzetno nepovoljna stanja. Imisije
koje su u pravilu stalno prisutne, a kod nas se neprekidno povećavaju pa
naročito nepovoljno djeluju u lokalnim razmjerima (Zagreb — Medvednica,
Plomin, riječka industrija — Gorski kotar) povećavaju nepovoljan utjecaj
uz pojavu klimatskih ekscesa i zajedno s njima stvaraju preduvjete za epidemije.
Već smo prije napomenuli da se epidemije (insekti, gljive, bakterije,
virusi) isključuju kao primarni uzroci propadanja šuma (Reute r i K i rchner,
1990).


Klimatski ekscesi, ali i promjena vodnih odnosa regulacijom, izgradnjom
hidrocentrala i hidromelioracijama mogu izazvati sušenje šuma velikih
razmjera (sušenje nizinskog brijesta, hrasta lužnjaka, obične jele), dok imisije
izazivaju kod gotovo svih vrsta drveća ekološke katastrofe u smislu propadanja
šuma velikog opsega u dijelu kopnene biosfere (sjeverna polutka).


Kako znamo da o opstanku šume ovisi i naš opstanak, a znamo također
da na klimatske ekscese ne možemo utjecati. O nama, međutim, ovise promjene
vodnih odnosa koje regulacijama i drugim zahvatima izazivamo vi
nizinskim šumama, o čovjeku ovisi obim i toksičnost emisija i onečišćenja
zraka vode i tla. Tu se vidi samo jedan izlaz — uspostavljanje ekološke ravnoteže
jer kvalitetu života ne pruža isključivo civilizacija nego i čist zrak,
pitka voda i zdrava hrana.


124




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 25     <-- 25 -->        PDF

i jele (Abietett-Fagetum illyricum) u sjevernoj i južnoj ekspoziciji (vidi grafikon
5).


Iz grafikona vidimo da se radi o tri različita bio topa gdje širina goda
kod jele opada, ali različito kao što su različiti i prirasti. U šumi jele s rebračom
bilježimo pad širine goda do 1980, u šumi bukve i jele sjeverne ekspozicija
do 1981, a u istoj šumi u južnoj ekspoziciji širina goda opada do
1985. Poslije završetka pada širine goda u šumi jele s rebračorn ali i kod ostale
dvije stojbine, širine goda ne opadaju (šume bukve i jele sjeverna ekspozicija)
ili ponovo rastu (ostale dvije stojbine).


Širine goda su najveće u šumi jele s rebračorn, zatim slijedi šuma bukve
i jele na sjevernoj ekspoziciji pa ona na južnoj ekspoziciji s najužim godom.
Iz ovog se primjera razabire da u različitim stojbinskim prilikama jela
različito reagira na kisele kiše i suhu depoziciju kiselina i teških metala, i da
je vjerojatno uz ova tri slučaja moguće pronaći i više prijelaznih šumskih
zajednica (drukčiji geološki, pedološki i reljefni uvjeti) gdje su širine goda
drukčije. Broj stresnih stanja se očito razlikuje po stojbinama i mikro^stojbinama
gdje je spomenuti imisijski utjecaj svagdje jednako nazočan, ali
ne jednako pogibeljan, što ponovno ukazuje na kompleksnost pitanja propadanja
šuma nove vrste.


U užem području Gorskog kotara stanje je danas vrlo kritično, a kod
jele stoji prema Gaspar e u, M. (1990) ovako:


Stupanj osutosti


0 1 2 3
1988. 9% 28% 47% 16%.
1990. 4% 21% 63% 12%


Jedino što se danas u tome području mora učiniti je obnova opustošenih
šuma i energično zaustavljanje emisija kako i mlada jelova stabla ne bi doživjela
sudbinu starih.


U tablici 2 je prikaz rezultata istraživanja imisijskog aciditeta u Ah
horizontima u hrastovim šumama sjeverne Hrvatske ustanovljene metodom
mikrostaništa. Iz rezultata se vidi da svi uzorci ukazuju na opterećenje mokrom
ili suhom depozicijom što se odražava u ovim razlikama. Usporedimo
li ove podatke koji se odnose na šume pribrežja i nizinske šume s podacima
Komlenovića etal (1991) za cijelu Hrvatsku, s podacima Seletković
a (1990) i našim podacima Glava č et al. (1955), vidimo da kisele
kiše, ali i suha depozicija sulfata i nitrata, već dulje vrijeme utječu na šume
u našem prostoru.


Ako raščlanimo dosadašnja istraživanja o propadanju šuma» nove vrste«
te ranije obavijesti o sušenju od kojih neke iz prošlog stoljeća (Beyer ,
G., Š. list, 1885) vidimo da se ona do 1985. (Glavač, Koenies, Prpić)
odnose pretežno na hrast lužnjak, nizinski brijest, pitomi kesten, poljski
jasen i običnu jelu, a vrlo malo, gotovo ništa na druge vrste drveća i da
uzrok propadanja traže u epidemijskom ugibanju. Propadanje šuma kojega
smo danas svjedoci napada skoro sve vrste drveća i poprima velike raz




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Sušenje čitavih sastojina hrasta lužnjaka, Odransko polje, šuma Kalje


oštećenosti šumskog drveća vidimo da su šume naj oštećeni je u području
Delnica, a najmanje u području Bjelovara i da su dosta oštećene u području


N. Gradiške i Gospića. Povećanje oštećenja drveća u odnosu na 1987. i 1988.
imamo u području N. Gradiške i Karlovca, a što je najvjerojatnije povezano
uz imisije lokalnih industrija i sve većoj pojavi fotooksidanata od prometa
uz magistralne ceste (N. Gradiška, Karlovac, Delnice, Gospić).
Moramo, međutim, imati na umu da su imisije štetnih tvari iz praka te
onečišćenja poplavnih voda svakim danom sve veća, pa su uz klimatske ekscese
i štete koje izazivamo u šumama primjenom mehanizacije sve češća
stresna stanja za osjetljive vrste drveća kao što su hrast lužnjak, obična jela,
hrast kitnjak, a u zadnje vrijeme sve više i bukva što čini lošu prognozu za
hrvatske šume.


Naročito zabrinjava stanje oštećenja šuma u Gorskom kotaru gdje gotovo
i nema zdravih stabala jele. Naša istraživanja 1985. ukazala su na prisutnost
mokre i suhe depozicije kiselina i teških metala (Glava č et al, 1985).
Spomenuta opterećenja već su dugo vremena prisutna u tom području
nagli razvoj industrije u Italiji i rječkom području), a i dalje se nastavljaju
što se odražava na stanje šuma.


Propadanje šuma kao kompleksan problem dolazi i ovdje do izražaja.
U prilogu dajemo prikaz širine goda jele u fakultetskoj šumi Zalesina za tri
različite stojbine, za šumu jele s rebračom (Blechno-Abietetum) i šumu bukve




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Uvidom u oštećenost pojedinih vrsta drveća ustanovljujemo da je najjače
oštećena jela (indeks osutosti (IO) odnosno stabla oštećena preko 25%,
iznosi 43,35%) zatim pitomi kesten (27,09%), obična smreka (14,12%), hrast
lužnjak (15,03%-, dok su podjednako oštećeni (od 10,34—10,99%) crni bor,
kitnjak, medunac i poljski jasen. Najmanje je oštećen obični grab (2,64%),
a manji indeks oštećenja od 5% imaju crnika (3,94%), zatim crna joha (4,17),
gorski javor (4,21%), alpski bor (4,28%) i cer (4,80%) (Vidi graf. 3).


Od listača su najmanje osjetljivi obični grab i crnika, dok kod četinjača
nešto veću otpornost pokazuje alepski bor. Od vrsta drveća koji s većim
postotkom sudjeluju u fondu šuma, osjetljivi su jela i hrast lužnjak, što je
osobito došlo do izražaja prilikom razmatranja oštećenosti po šumskim
zajednicama. Najoštećenije su šumske zajednice Abieti-Fagetum, Blechno.
-Abietetum i Genisto elatae.Quercetum roboris.


Ponovno je potvrđena hipoteza o većoj oštećenosti šuma u višim nadmorskim
visinama. Stabla su najviše oštećena u nadmorskim visinama od
1200 do 1600 m, a oštećenje opada sa smanjenjem nadmorske visine (vidi
grafikon 2). Do sličnih rezultata došlo je više autora (Glavač et al, 1985,
Prpić et al. 1988, Sele tko vi ć 1990. i dr.).


Usporedimo li uz nadmorsku visinu i ostale reljefne značajke, zamjećujemo
da su šume manje oštećene u udubljenjima i na visoravnima, a da
su značajnije oštećene u većim nagibima te u jugozapadnim i sjeveroistočnim
položajima.


Veće štete se javljaju kod vapnenaste geološke podloge i u šumama koje
uspijevaju u plitkim tlima.


Prema podacima popisa velika oštećenja se pokazuju u prebirnoj šumi
što je, dakako, povezano uz jelu.


S obzirom na klimatske osobitosti, najveće štete smo zabilježili u mra/.
ištima.


Značajne štete se javljaju na žilištu stabla te u donjoj česti debla kao
posljedica korištenja mehanizacije (tablica 3). Iz tablice vidimo da prosječno
oštećenje od mehanizacije iznosi u Hrvatskoj 8,8%, a da su najveće štete
zabilježene u Karlovcu (16,6%), Bjelovaru (12,2%), Varaždinu (11,3%) i Sisku
(10,1%). Ovaj podatak upućuje nas na pitanje koje je potrebno što hitnije
riješiti. Između stabala oštećenih mehanizacijom i stupnja oštećenja postoji
odnos koji ukazuje na velik porast propadanja po mehanizaciji oštećenih
stabala.


Raščlanimo li rezultate o propadanju nizinskih šuma, vidimo da je najosjetljivija
vrsta hrast lužnjak i poljski jasen, dok su ostale vrste drveća
iz nizinskih staništa dosta otporne (obični grab, crna joha, bijela vrba, domaće
topole) što se odnosi i na klimu i na onečišćenje zraka. Odgovor o
uzroku propadanja hrasta lužnjaka u nizinskim šumama u odnosu na ostale
vrste drveća daje grafikon 6. Iz grafikona se vidi osjetljivost hrasta na promjene
razina podzemne vode iskazanu u promjeni debljinskog prirasta u
dvije šumske zajednice šume Repaš, i o kolebanju razina podzemne vode
za 1 m, iz čega proizlazi izuzetna osjetljivost hrasta na podzemnu vodu i na
stojbinske prilike (razlike u prirastu između dvije šumske zajednice). U karti




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 22     <-- 22 -->        PDF

1987. zamijtili smo odsLupanja od stvarnog stanja oštećenosti šuma (Nova
Gradiška, Sisak), što je bio daljnji razlog za ponavljanje popisa. Taj popis
obuhvatio je 1.979 pokusnih površina s ukupno 47.496 stabala.


Podaci su kao i za procjenu 1987. godine obrađeni na osobnom računam,
s time da su iz evidentnih listova uzeti gotovo svi stojbinski i sastojinski
parametri. Cilj ovoga velikog posla sastojao se u utvrđivanju značajnih parametara
u pojavi katastrofalnog propadanja šuma.


Rezultati dobiveni u 1988. ukazuju, između ostalog, i na vrlo značajan
utjecaj klime u sinergetskom djelovanju pojave umiranja šuma, što ujedno
i potvrđuje nepovoljan kemijski utjecaj industrije, prometa, urbanizacije
i ostalih činioca industrijske civilizacije koji nepovoljno utječu na šume.


Zanimljivo da je veći uzorak u 1988. ukazao na manje ukupno oštećenje
četinjača. U 1987. oštećenje četinjača je iznosilo 55,5%, dok u 1988. iznosi
49,2% što je poboljšanje za 11,3%. Ovo prividno poboljšanje je uslijedilo
priključenjem podataka za Dalmaciju gdje su crni bor i alepski bor manje
oštećeni.


Veliko povećanje oštećenosti utvrđeno je u području N. Gradiška (s 10%
na 23,6%), Zagreb (s 48% na 58,8%), Sisak (s 21,8% na 35,3%), Karlovac (s
23% na 36,3Vo) i Lika (s 32,4% na 51,3%) te u Istri (s 26,5% na 40%).


1990.
Popis oštećenja obavljen tijekom 1990. ukazuje u prosjeku na smanjenje
propadanja šuma. Sveukupno je obuhvaćeno 47.547 stabala. Stanje se
čak nešto i popravilo pa iznosi 32% u odnosu na 34% u 1988. Kako smo već
i onda pretpostavili, napogoršanje od 1987. na 1988. značajno je utjecalo
stanje bukve, naše najrasprostranjenije vrste, koja je tijekom proljeća bila
oštećena mrazom, a za vrijeme ljeta bila pogođena vrlo jakom sušom.


Oštećenost bukve iznosila e 1987 — 19%, 1988 — 28%, a 1990 iznosi 23%.
U odnosu na 1987. stanje oštećenosti bukve ukazuje na dosta veliko pogoršanje
(16%). U mnogim područjima vidi se značajno pogoršanje propadanja
šuma što je slučaj s područjem N. Gradiške, Karlovca i Delnica. Stanje se,
nažalost, i dalje pogoršava, a vrlo je kritično kod obične jele i hrasta lužnjaka,
dakle, naših najvrijednijih vrsta drveća kako s gospodarskog tako i s
ekološkog stajališta. I kod bukve čija je zastupljenost u površini šuma
Hrvatske oko 40%, stanje se u nekim područjima pogoršava (Delnice i Gospić),
i uvelike prelazi prosječnu vrijednost. Raščlanjivanjem podataka popisa
dolazimo opetovano do spoznaje da prosječne vrijednosti u najviše
slučajeva zavaravaju.


U prilogu tablica oštećenosti hrvatkih šuma u 1987, 1988. i 1990. se vidi
kretanje stanja u 4 navedene godine. Iz tablice uočavamo da osutost krošnje
veća od 26% postupično raste od 1987. Kod prvog popisa iznosila je 7,9%,
godinu kasnije 9,5%, a 1990. iznosi 10,%.


Prema našim i inozemnim istraživanjima stabla koja su oštećena preko
25% više se nikada neće oporaviti.


Iz tablice se isto tako vidi da je 2% stabala oštećeno preko 61%, a kako
je tu oko 50% stabala oštećenih preko 81% više od polovice etata
otpada na suha stabla.


120




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Skupina osušenih stabala hrasta lužnjaka u kupčinskim šumama (original)




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 20     <-- 20 -->        PDF

zraka i vode i nepovoljni uvjeti u tlu, presudni su za propadanje šuma.
Stručnjaci smatraju da u budućim istraživanjima treba klimi posvetiti više
pažnje.


Genetička dispozicija ima zajedno s kompleksom mikrostojbine (tlo,
vodni odnosi i mikroklima, koji se razlikuju u određenoj stojbini i čine mozaik)
značajnu ulogu u smislu manje ili veće otpornosti prema nepovoljnim
ekološkim činiocima.


Prema Bavarskim iskustvima, propadanje šuma se događa u različitim
uzgojnim oblicima, međutim, više su pogođene one šumske sastojine kod
kojih je prilikom osnivanja obavljen loš izbor vrsta drveća.


Zanimljivo je da gubitak iglica kod smreke ne mora uvijek značiti i gugitak
prirasta. U pravilu se gube starije iglice koje isu manje djelotvorne u
fotosintezi, dok se prilikom gubitka iglica šumska sastojina često obogaćuje
dušikom što uvjetuje povećanje prirasta.


Kod smreke i jele u južnoj Njemačkoj pada prirast u prosjeku od 1965,
dok se od 1983. popravlja, što je po mišljenju bavarskih istraživača posljedica
boljih klimatskih prilika.


Sedmogodišnja istraživanja u Bavarskoj isključila su hipotezu epidemije.
Nepovoljni biotski utjecaji, insekti, gljive, iglica, virusi i bakterije,
isključuju se kao primarni uzrok »umiranja šuma«. Epidemiološka istraživanja
u Njemačkoj pokazuju da je prijemljivost drveća za napad od štetnika
i bolesti veća poslije djelovanja štetnih plinova, pa se mijenja interakcija između
domaćina (biljka) i parazita (štetnika). Osnovu za takav odnos vide
stručnjaci, između ostalog, u promjeni supstancija mamljenja i odbijanja
(terpeni), ali i u promjeni vodnih odnosa u biljci.


Nije se, međutim, mogla dokazati hipoteza da organski spojevi olova koji
se dodaju gorivima (trietilolovo) i nakupljaju u biljkama imaju štetno djelovanje.


RASPRAVA


1987.
Postavljanje pokusnih točaka za praćenje oštećenosti šuma obavljeno je
u Hrvatskoj tijekom 1987. Iste godine je obavljen i popis prilikom kojega
je obavljena izmjera stabala i procjena oštećenosti.


Prilikom popisa ukupno je procijenjeno 36.480 stabala odnosno 1520
pokusnih površina. U popisu nije obuhvaćena Dalmacija i dio šuma u području
Ogulina pa se rezultati, u pravilu, nisu odnosili na cijelu Hrvatsku.


Utvrđena je prosječna oštećenost (osutost) od 26,2%. Kod četinjača je
iznosila čak 55,5%, a kod listača 22,7%. Najviše su bila oštećena stabla obične
jele (72,2%), pitomog kestena (44,4%) te hrasta lužnjaka (37,7%). Prosječna
oštećenost iznosila je u Jugoslaviji 32%, a bolje stanje od Hrvatske bilježe
samo Srbija i Makedonija (manji stupanj oštećenja 2—4). Veću oštećenost
drveća zamijetili smo u višim predjelima iznad 1000 m nadmorske visine.


1988
Kako je popis oštećenosti šuma u 1987. bio manjkav (nedostajala je Dalmacija
i dr.), dogovoreno je da se ponovi u 1988. U rezultatu procjene iz


118




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 19     <-- 19 -->        PDF

ISTRAŽIVANJA U BAVARSKOJ


Kako su štete u šumama nove vrste (umiranje šuma) pri mjedene najprije
u Njemačkoj, a najviše se istraživalo u Bavarskoj, raspra vit ćemo rezultate
i iskustva do kojih su došli njihovi istraživači u području propadanja
šuma. Napominjemo da su i naši kontakti s bavarskim istraživačima dobri,
a odvijaju se u okviru djelovanja organizacije Alpe-Jadran.


Vrlo intenzivno se istražuje u okviru projektne grupe za istraživanja
utjecaja štetnih tvari na šume (Projektgruppe Bavern zur Erforschung der
Wirkung von Umvveltschadstoffen).


Koordinatori grupe, gospoda Reuther i Kirchner, dali su na
osnovi timskih istraživanja za razdoblje 1983—1989. izvještaj s rezultatima
i sugestijama.


Najprije se navodi da nisu utvrđene zakonitosti propadanja šuma, a
kod opažanih šteta radi se o vrlo kompleksnom sklopu uzroka djelovanja
koji se mora promatrati na osnovi razlika u prostoru i vremenu u stojbinskim
i biološkim datostima te utjecaj imisija. Na osnovi dosadašnjih zapažanja
i trenutačnog popravka stanja ne može se zaključiti da je prošla opasnost
od propadanja šuma. Do danas nisu dovoljno objašnjeni uzroci propadanja
šuma, čemu je glavni razlog kompleksnost šumskog ekosustava.
Prema mišljenju većine istraživača koji se bave istraživanjem uzroka »umiranja
šuma«, radi se o kompleksu uzroka biotskih i abiotskih čimbenika gdje
onečišćenje zraka ima vrlo značajnu ulogu. Učešće pojedinih činioca potrebno
je razgraničiti prostorno i vremenski u spomenutom kompleksu
uzroka.


Unos kiselina djeluje na šumsko drveće neposredno i posredno. Bavarska
iskustva govore o velikoj otpornosti šumskog drveća na neposredan u-
Ijecaj S02 i NO;,.


Primjećeno je ispiranje hranjiva iz lista kiselim kišama. Stalno unošenje
kiselina u tla koja su slabo opskrbljena hranjivima, dovodi do njihova
zakiseljavanja i promjene kemijskih i fizikalnih svojstava te do manjka
hranjiva. Navedene promjene dovode konačno do sušenja drveća.


U području Alpa pojavljuju se značajne količine fotooksidanata između
kojih najvažniju ulogu ima ozon. U laboratorijskim pokusima je dokazano
da fotooksidanti utječu na smanjenje fotosinteze, da se pod njihovim utjecajem
smanjuje otpornost šumskog drveća na mraz, te da utječu na promjene
sadržaja tvari u biljkama što izaziva sekundarnu izmjenu tvari.


Kada O.i djeluje s ostalim štetnim tvarima pojačava se njegov nepovoljan
utjecaj.


Dušik se pojavljuje u biosferi emisijom od prometa i industrije kao
i radi korištenja u poljoprivredi. Kako u prirodnim uvjetima u šumskim
tlima nema viška dušika, šumsko drveće reagira na povećanje njegova sadržaja
povećanjem prirasta. To dovodi do povećane potrošnje ostalih biogenih
elemenata pa u siromašnim tlima dolazi do manjka hranjiva, do poremećaja
ravnoteže u ishrani, i do fiziološkog slabljenja šumskog drveća.
Prema mišljenju istraživača u Bavarskoj, klimatske promjene imaju vrlo
značajnu ulogu u propadanju šuma. Klima, promjene vremena, onečišćenje




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Prilikom utvrđivanja oštećenosti stabala bilježili smo različite njihove
značajke te osobitosti stojbine i sastojine. Tako smo utvrđivali položaj u
predjelu, nadmorsku visinu, izloženost, nagib terena, klimatske posebnosti
(mrazevi, magla, vjetrovi), pedološku podlogu, dubljinu i vlažnost tla, strukturu
i razvojnu fazu sastojine, način gospodarenja, šumsku zajednicu, kakvoću
krošnje i vrha stabla, pojavu odumrlih grana, mehanička oštećenja
pokusnih stabala, pojavu lišajeva te poznate biotske i abiotske uzroke oštećenja
stabala.


Većina navedenih parametara je označena stupnjem oštećenja osutosti
(prozirnosti krošnje) te požutjelosti asimilacijske površine. Svi ovi podaci
nalaze se zajedno s izvornim terenskim listama na Šumarskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu.


Sa stajališta šumske zajednice najoštećenije su u području Sredozemlja
Pinetmn nigrae dalmaticum, Querco Carpinetum orientalis i S&slerio-Ostryetum,
a najmanje Pinetum halepensis.


U kontinentalnom su dijelu najoštećenije Abieti-Fagetum, Blechnum
Abietetum, Genisto elatae-Quercetum roboris i Querco-Carpinetum croaticum
erythronietosum, a najmanje Fegetum croaticum submontanum.


S reljefnog stajališta najmanje su oštećena udubljenja i donje padine,
a što se tiče izloženosti prema strani svijeta najviše su oštećene šume u
sjeveroistočnim i jugozapadnim položajima. Najviše su oštećena stabla na
karbonatnim podlogama s plitkim tlima, a od uzgojnih oblika je najviše
pogođena prebirna šuma.


Primarni kukci sisači i grizači prisutni su na oštećenim stablima u 20%
slučajeva, dok su ostala oštećenja osim vjetroloma i snjegoloma (12u/o) manja
od 10%.


U priloženoj tablici 3, dajemo mehaničko oštećenje stabala u hrvatskim
šumama.


Tablica 3


Oštećenja od mehanizacije
Postotak stabala oštećenih mehanizacijom na području
Hrvatske


Područje
Poostotak
oštećenih
stabala
Stand,
devijacija
Broj st.
u uzorku
Vinkovci 6.5 0.3 6684
Nova Gradiška 9.0 0.6 1967
Bjelovar 12.2 0.4 6232
Varaždin 11.3 1.0 1027
Zagreb
Sisak
5.9
10.1
0.4
0.6
3141
2275
Karlovac 16.6 0.6 3453
Delnice 9.2 0.4 4892
Gospić
Istra
10.4
1.6
0.5
0.2
4127
2996
Dalmacija
Ukupno Hrvatska3.8
8.8
0.3
0.14
3219
40013




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 17     <-- 17 -->        PDF

CO
. « -. . ..
rU"
j
w«l
´..0 0
=1
+9
tr ,i.ig n-Cl 05 I
š
»n *
r:i
..,.,.´. u,„,a
0
:...
aU
sSJ
b
u
SU OJ.
P 0)
-—IX "HI
Cfl i*"^
S« o
LXJ IHAJ1 .*
a *»
u w
-i:


.
c
OS
- LD
fee
M
3E 6;S
nil
O I-: :-...:.
<«*
CO
i
«. *


... Lft;
,,H
«H
«»i:;S
A
o


v:> m
O
:>
p,„
W
SOT ´.1
1
.. M i
«ci
M |.mi,;I
N
iX
jimmf ´
I . n
D a
>i
-.... , 1
"„
f
*
´ *..... %´´
-W
„„„1
H

- ´ "
N
oft
S1
N
as Viimij 1 h
N
1 00
W E
U3
ej*
CO




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Tablica 2


Imisijska kiselost Ah-horizonta u tlima hrastovih šuma


pH
Šumska zajednica Lokalitet 11,0 _nKC]
M M


Carpino betuli-Quercetum
roboriš fagetosum Rauš 1971. Spačva 3.5 4.8 2.9 4.!
Carpino betuli-Quercetum
roboris fagetosum Rauš 1971. Lipovljani 3.8 4.2 3.2 3.5
Carpino betuli-Quercetum Poodravska - roboris
fagetosum Rauš 1971. Slatina 3.8 4.2 3.1 3.5


. Qucrco-Carpinetum croaticum Zagreb 3.9 4.2 3.2 3.5
Querco-Carpinetum croaticum SI. Požega 3.5 4.6 3.2 3.9
Querco-Carpinetwn croaticum Kut j evo 3.8 4.5 3.1 3.9


M = mikrostanište P = poredba


U prilogu je i karta iz koje se vidi oštećenost stabala u Republici Hrvatskoj
za srednja i jako oštećena stabla (stupnjevi oštećenja 2 i 3).


U četverogodišnjim istraživanjima obuhvatili smo nizinske šume te šume
bukve i jele u Gorskom kotaru. Utjecaj podzemne vode na debljinski prirast
hrasta lužnjaka iz dvije nizinske šumske zajednice vidi se u grafikonu 5,
a prosječna širina goda jele iz tri različite stojbine prikazana je u grafikonu 6.


SIRI HA SCM JELE




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Metoda mikrostaništa korištena je u nizinskim šumama gdje su bukova
stabla pronađena u šumskoj zajednici Carpino.Querc&tum roboris fagetosumdok je u pribrežju izabrana šuma hrasta kitnjaka i običnog graba s bukvom.


Uzorci su uzeti iz Ah-horizonta po 20 u svakom lokalitetu. pH je mjeren
staklenom elektrodom u suspenziji prosijanog i na zraku osušenog tla (10 g
tla, 25 ml H20 odnosno 25 ml 1 n KC1).


REZULTATI


Na osnovi 47.547 izmjerenih i ocijenjenih stabala u 2000 pokusnih površina
obavljena je obrada elektronskim računarom, čije rezultate dajemo
u tablici 1 te u grafikonima 1, 2, 3 i 4, a rezultate dobivene primjenom metode
mikrostaništa dajemo u tablici 2.


Tablica 1.


Oštećenost hrvatskih šuma prema osutosti (prozirnosti krošnje) 1987. 1988. i 1990.


manje


Područje 11—25% 26—60% 61—100% Godino


od 10%


Vinkovci 75,9 17,8 4,9 1,4 1987.
71,2 23,1 4,6 1,1 1988.
79,7 14,8 3,3 1990.


2,2


Gradiška 90,0 5,9 2,0 2,1 1987.
76,4 16,9 4,4 2,3 1988.
66,7 19,1 10,8 3,4 1990.
Bjelovar 89,8 8,1 1,9 0,2 1987.
90,4 8,6 0,7 0,3 1988.
89,8 7,1 1,8 1,3 1990.
Zagreb 51,9 38,6 6,6 2,8 1987.
41,2 48,2 8,3 2,3 1988.
64,7 25,9 7,2 2,2 1990.
Sisak 78,2 14,6 4,8 2,4 1987.
64,7 23,2 8,9 3,2 1988.
67,2 21,3 8,8 2,8 1990.
Karlovac 77,0 17,4 4,3 1,3 1987.
63,7 28,2 6,1 2,0 1988.
56,6 32,0 10,3 1,1 1990.
Delnice 65,3 21,3 9,5 3,9 1987.
62,4 23,6 10,8 3,2 1988.
50,5 27,8 18,3 3,4 1990.
Gospić 67,6 17,8 11,5 3,1 1987.
48,7 28,8 18,7 3,8 1988.
62,3 24,3 12,3 1,1 1990.
Istra 73,5 20,5 5,6 0,4 1987.
60,0 28,3 9,2 2,5 1988.
61,0 30,1 7,8 1,1 1990.
Dalmacija 66,6 23,6 7,9 1,9 1988.
63,9 28,3 6,6 1990.


Ukupno
73,8 18,3 6,0 1,9 1987.
66,3 24,2 7,5 2,0 1988.
68,2 21,5 8,4 1,9 1990.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 14     <-- 14 -->        PDF

REPUBLIKA HRVATSKA Graf iRon 4.
05TEĆEN0ST STARALA PO PODRUČJIMA


Sve vrste drveća
Stabla iznad 10 tim. promjer a
* - Svi debljinski razredi


Minkovci 1987 JZZZZZZ
1988 ~i?zzzzzz?m
199e X/ZZ/A \


N. Gradiška
198?
IE!


1988


K:ZZ.Z *
KZZZZA. ..7$


1990 jzz_z_ :....::i_:::: .


Rjelouar 1987 X/ZA
1988 ^:::I::::::::::"""::::l::":~ ::::" r/xi
1998 _ _ C^ffl
Zagreb 1987 iz ::: v/.´//// zzzzzzztzim
1988 ´YZZZZZZZZZZZZZZZZTZA


1990
"zzzzzzzzzrzi


Sisak
1987 J2Zk \
1988 IZZZZZZZm
1990 1ZZZZZZM


Karlovac
1987 "SZZZZZM
1988 YZZZZZZZZZM
1990 YZZZ&ZZZZZZZJ


Delnice
1987 "JZZZZZZZ&,
1988 ´YZZZZZZZK.
1998 ...


JJCJL.JČ*


Gospić
1987
1988 izzzzzzzzz f
1990


I sira **
1987 YZ/ZZ/ZM1988 X/ZZZZZZZA1998 VZZZZZZZA 1


Dalmacija »1988 JZZZZZ-2 ´..i
1990 ZZZZZZZZZZZA


=f=


-f— T


Postotak stabala 180;


Stupanj oštećenja


< 10Vi 0 11-25X B 26 60X > 68x
112




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Grafikon 3.
REPUBLIKA HRVATSKA, OS TEČEMGST PO MRS TAMA DRVEĆA
Stabla > 10 om promjera,^* eri deb.ljiii.HkI razredi.,, * nedostaje Dalmacija


Abies alba
1987 |


i ; : ´ z


Jela
1988


izzzzzzzzz ;>:?


1990


:iZ222222222Z


Picea abiesl987
Smreka 1988 W22222ZZ&*´ ´ %


1998 lZ´::Z.;V:ii´S:
P I mus 1.987« TZ2ZJ7ZZZi2Z?rz&
nigra 1988 wzzzzzzzM
Crni bor 1990 1222222^23


Pinus 1987*
ha I eperis is 1988
A1 epski bor i.gge


Quoreus 1987´
robur 1988 J:2222Z$:222Z :.$
Lužnjak 1998 T


1 2 ´


y\ m


Quereus
1987 YZZZ*
1988 1222 ´/


Kitujak
1.990 22222


Quereus 1987«


ilex -1988 ;
Orni ka *«** 1998


Y2222


Quercus 1987* v:Z.
;p u b e s c em s 19 8 8 J722222
tiedunac «** 1998


E-22
Fagus 1987
sy 1 Mat lea 1988
Bukva 1998


1987´


Lasxanea
sati wa 1988 ´I2ZĆ222222221 .^ni
Kesten 1998 32ZZZZZ&
Frax i´nus 1987


´::..J.j::...,-:,.jL..i::.-.:..i´.


axycarpa 1988 I 2222222221
Jasen po 1, 1999


,«5njj´


oštećenja
P o s t o t a k s-t:".. ´: a 1 a :?.i:1´


< 18>: H i L:v S8>: f^v;


ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 12     <-- 12 -->        PDF

REPUBLIKA HRUATSKA Gr*af Tko ni 1 .
OŠ"TEĆENOST STABALA


Stabla Izia´đ" 10 cm jro&jera,


S ±987


::->:-<.;/


;5




2´ 1908
p 1396 F\- ..´


P
1987 ^ I


6


g 1988


11:1 199
t


E- 1987


r ´;?;".


> 1988
Kl


* ´>. i
l-JicaF ikon. Z .


0STEĆENOST STABALA PO. NAD.HQRSK IH UISINAMl
Nadmorska 3r« Wt«.dtTin
visina _h Stanje 1.990 god. S« dobni ra Kredi


1281 1608


1881 -- 1288


´wmm::.


881. - 1888
Jžmm iis


;´.V&ei - eee mmmm
481 - 868 <-: x>%< >te


-... . i .


281 ´468


IMM1I


1 - 268


...u. .. ,_.ii_...- «:..._*. CJESiSSS^SMI


4-+


BY. 2:8>: 48x S&-A 88>i 1.88:.


Postotak štaba Ia
Stupa.« j oštećen ja


ES.jll-2S» JI 26 «&&*.}. > 68x




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 11     <-- 11 -->        PDF

danje jelo »nove vrste« koja još i danas intenzivno traje. Dva navedena nepovoljna
ekološka činioca klimatski ekscesi te sulfati i drugi otrovi, a vjerojatno
i drugi nepovoljni ekološki činioci koje nismo zabilježili, uvjetovali
su katastrofalno propadanje jele krajem šezdesetih godina.


Pojava insekata očito je posljedica fiziološkog slabljenja jele odnosno
njene predispozicije za napad štetnika (Argyresthia fundella).


Ovu tvrdnju vežemo i uz naša istraživanja o utjecaju aeroonečišćenja
na sušenje jele (Glavač, Koenies, Prpić, 1985.) gdje smo metodom
mikrostaništa utvrdili da kisele kiše u Gorskom Kotaru već dugo vremena
djeluju i dovode do sušenja jele. Svaki izvan standardni utjecaj u šumskom
ekosustavu koji odstupa od ekološke konstitucije vrste može dovesti do ekološke
katastrofe. U slučaju propadanja jele u Gorskom kotaru to je zajednički
utjecaj imisija i klimatskih ekscesa dok je npr. propadanje hrasta lužnjaka
u nizinskim šumama prvenstveno posljedica promjene vodnih odnosa
(zamočvarenje ili osušenje stojbine) i klimatski ekscesi, što stvara predispoziciju
za napad brojnih štetnika i bolesti.


Propadanje hrasta lužnjaka nije bilo rijetko u povijesti ove vrste drveta,
pa je i u prošlom stoljeću zabilježeno u Šumarskom listu.


Današnje sušenje hrasta lužnjaka »obogaćeno« je još jednim nepovoljnim
utjecajem, onečišćenim poplavnim vodama, kiselim kišama te utjecajem
aeropolucije što se odražava u propadanju ove vrste (šuma Kalje i Turopoljski
lug). U svrhu dobivanja pouzdanijih podataka o utjecaju aeroonečišćenja
na šume, na značajnim mjestima u šumama istražili smo imisijski utjecaj
na povećanu kiselost tala.


Popis oštećenosti šumskog drveća daje obavijest o sadašnjem stanju šuma
i omogućuje bolji pristup kod istraživanja uzroka propadanja šuma.


METODA RADA


Osnova ovoga rada je postavljanje pokusnih točaka na presjecišta Gaus-
Kriigerovog koordinatnog sustava u mreži 4x4 km. Svaka točka koja padne
u šumu je mjesto skupljanja podataka o propadanju šumskog drveća. Bira
se po 6 stabala u četiri točke što je sveukupno 24 stabla. Stabla su iznad
10 cm u prsnom promjeru, a položaj im se utvrđuje na principu radijusa najdaljeg
stabla koji gledano od stojne točke obuhvaća ukupno šest stabala.


Metoda popisa je podrobno opisana u Šumarskom listu 5—6 88. str. 198
(Prpić et al.).


Metodu mikrostaništa koju smo koristili radi utvrđivanja aciditeta tla
moguće je koristiti u šumskim sastojinama u čijem se sastavu nalazi bukva.
Kod ove metode potrebno je pronaći stara bukova stabla niz čije se deblo
slijeva kišnica koju skuplja ljevkasta bukova krošnja.


Kiša koja se slijeva niz deblo potječe iz čitave krošnje. Količina tako
sJivene kiše je i do 10 puta veća od količine koja padne ispod krošanja drveća.
Kiša s debla slijeva se u mali prostor oko žilišta i ako padaju kisele
kiše pokazat će se u razlici aciditeta između tla oko žilišta i tla ispod bukove
krošnje. Bira se po 10 bukovih stabala u svakome lokalitetu, s time da se
uzima uzorak tla iz Ah-horizonta koje u ovome profilu ima svako šumsko tlo.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 10     <-- 10 -->        PDF

unutar čijega okvira provode život bez smetnji koje bi ugrožavale njihov
opstanak, današnje propadanje šuma upućuje da se u ekosustavu nešto dogodilo
čega prije nije bilo. Kako je tehnička civilizacija nova pojava s velikim
napretkom u ovom stoljeću i budući da unosi nove nepovoljne ekološke
čimebnike u biosferu (prema Schiittu , 1989. u zraku ima od 3000
do 5000 stranih tvari antropogenog porijekla), onečišćenje zraka je očito
jedan od ozbiljnijih krivaca za propadanje šuma.


Jedan od vrlo vjerojatnih krivaca za ovu pojavu su makroklimatske promjene
koje su prema Kirigin u (1975.) započele u smislu zatopljenja još
1935. što je završilo najtoplijim desetljećem 1943—1952. i da su istovremeno
oborine pale, u istome razdoblju, na najnižu razinu u posljednjih 111 godina.


Znamo, međutim, da se niz toplih, a posebice suhih godina nastavlja
»poslije 1975. (1977, 1979, 1983, 1985, 1988, 1990.) što je zajedno s daljinskim
transportom sulfata iz Italije i riječke industrije uvjetovalo tipično propa




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 9     <-- 9 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS ,, ,„, ..
UDK 630*49 »31« (497,13) . \,. , . Sum. list CX-V (1991).107


PROPADANJE ŠUMA U HRVATSKOJ I ODNOS POJAVE PREMA
BIOTSKIM I ABIOTSKIM ČINITELJIMA DANAS I "U PROŠLOSTI


Branimir PRPIĆ, Zvonko SELETKOVIĆ i Milan IVKOV*


SAŽETAK: Oštećenost šumskog drveća procjenjena je u Hrvatskoj
u tri navrata:, 1987., 1988. i 1990. Procjena je obavljena na
osnovi metode Komisije Evropske zajednice za šumarstvo i uzgajanje
šuma koja je prihvaćena u gotovo čitavoj Evropi. Opisana
su sušenja hrasta lužnjaka i obične jele u prošlosti.


U popisu oštećenosti radi se o istom načinu rada, pa su rezul


,tau usporedivi u vremenu i prostoru. V rezultatima dana je osuiosl
krošanja (prozirnost krošnje) kao najznačajniji parametaroštećenja, a kod usporedbe koristimo indeks osutosii koji obuhvaćća
sva stabla s oštećenjem većim od 25%. Taj indeks je iznosio
za Hrvatske šume u 1987. — 7,9%, 1988. — 9,5%i 1990. —10,3%.
Kako vidimo učešće drveća koje se više neće oporaviti je u porastu
i danas iznosi pet puta više od godišnjeg prirasta svih naših
šuma. Značajno su oštećeni obična jela (43,3%), hrast lužnjak(15%) i hrast kitnjak (10,3%).´ .-´ ´,


Naša, ali i druga istraživanja o prisutnosti mokrog i suhogtaloženja kiselina u hrvatskim šumama upozoravaju na značajanutjecaj industrijskog i drugog onečišćenja zraka, vode i tla.


Ključne riječi: popis oštećenja stabala, zakisel javan je
šumskih tala onečišćenim zrakom, uzroci propadanja šuma, ugroženost
čovjekova okoliša otrovima.


UVOD


Propadanje šuma u Hrvatskoj prati se sustavno od 1987. kad je načinjen
prvi popis oštećenja šumskog drveća, a korištena je metoda Komisije za šumarstvo
i uzgajanje šuma Evropske zajednice. Drugi popis načinjen je 1988,
a treći 1990.


Dakako da to nije početak propadanja šuma (štete u šumama »nove
vrste«) u Hrvatskoj jer je ta pojava započela sušenjem jele pedesetih godina
u Gorskom Kotaru. "- ´


Shvatimo li život u šumi kao vrlo složene odnose brojnih dijelova ekosustava
gdje članovi životne zajednice nalaze prostor i ekološke činitelje


´* Prof. dr. Branimir Prpić, doc. dr. Zvonko Seletković i Milan Ivkov, dipl,


ing. šum. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ´ ><´"..