DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 9 <-- 9 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS ,, ,„, .. UDK 630*49 »31« (497,13) . \,. , . Sum. list CX-V (1991).107 PROPADANJE ŠUMA U HRVATSKOJ I ODNOS POJAVE PREMA BIOTSKIM I ABIOTSKIM ČINITELJIMA DANAS I "U PROŠLOSTI Branimir PRPIĆ, Zvonko SELETKOVIĆ i Milan IVKOV* SAŽETAK: Oštećenost šumskog drveća procjenjena je u Hrvatskoj u tri navrata:, 1987., 1988. i 1990. Procjena je obavljena na osnovi metode Komisije Evropske zajednice za šumarstvo i uzgajanje šuma koja je prihvaćena u gotovo čitavoj Evropi. Opisana su sušenja hrasta lužnjaka i obične jele u prošlosti. U popisu oštećenosti radi se o istom načinu rada, pa su rezul ,tau usporedivi u vremenu i prostoru. V rezultatima dana je osuiosl krošanja (prozirnost krošnje) kao najznačajniji parametaroštećenja, a kod usporedbe koristimo indeks osutosii koji obuhvaćća sva stabla s oštećenjem većim od 25%. Taj indeks je iznosio za Hrvatske šume u 1987. — 7,9%, 1988. — 9,5%i 1990. —10,3%. Kako vidimo učešće drveća koje se više neće oporaviti je u porastu i danas iznosi pet puta više od godišnjeg prirasta svih naših šuma. Značajno su oštećeni obična jela (43,3%), hrast lužnjak(15%) i hrast kitnjak (10,3%).´ .-´ ´, Naša, ali i druga istraživanja o prisutnosti mokrog i suhogtaloženja kiselina u hrvatskim šumama upozoravaju na značajanutjecaj industrijskog i drugog onečišćenja zraka, vode i tla. Ključne riječi: popis oštećenja stabala, zakisel javan je šumskih tala onečišćenim zrakom, uzroci propadanja šuma, ugroženost čovjekova okoliša otrovima. UVOD Propadanje šuma u Hrvatskoj prati se sustavno od 1987. kad je načinjen prvi popis oštećenja šumskog drveća, a korištena je metoda Komisije za šumarstvo i uzgajanje šuma Evropske zajednice. Drugi popis načinjen je 1988, a treći 1990. Dakako da to nije početak propadanja šuma (štete u šumama »nove vrste«) u Hrvatskoj jer je ta pojava započela sušenjem jele pedesetih godina u Gorskom Kotaru. "- ´ Shvatimo li život u šumi kao vrlo složene odnose brojnih dijelova ekosustava gdje članovi životne zajednice nalaze prostor i ekološke činitelje ´* Prof. dr. Branimir Prpić, doc. dr. Zvonko Seletković i Milan Ivkov, dipl, ing. šum. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ´ ><´".. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 10 <-- 10 --> PDF |
unutar čijega okvira provode život bez smetnji koje bi ugrožavale njihov opstanak, današnje propadanje šuma upućuje da se u ekosustavu nešto dogodilo čega prije nije bilo. Kako je tehnička civilizacija nova pojava s velikim napretkom u ovom stoljeću i budući da unosi nove nepovoljne ekološke čimebnike u biosferu (prema Schiittu , 1989. u zraku ima od 3000 do 5000 stranih tvari antropogenog porijekla), onečišćenje zraka je očito jedan od ozbiljnijih krivaca za propadanje šuma. Jedan od vrlo vjerojatnih krivaca za ovu pojavu su makroklimatske promjene koje su prema Kirigin u (1975.) započele u smislu zatopljenja još 1935. što je završilo najtoplijim desetljećem 1943—1952. i da su istovremeno oborine pale, u istome razdoblju, na najnižu razinu u posljednjih 111 godina. Znamo, međutim, da se niz toplih, a posebice suhih godina nastavlja »poslije 1975. (1977, 1979, 1983, 1985, 1988, 1990.) što je zajedno s daljinskim transportom sulfata iz Italije i riječke industrije uvjetovalo tipično propa |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 11 <-- 11 --> PDF |
danje jelo »nove vrste« koja još i danas intenzivno traje. Dva navedena nepovoljna ekološka činioca klimatski ekscesi te sulfati i drugi otrovi, a vjerojatno i drugi nepovoljni ekološki činioci koje nismo zabilježili, uvjetovali su katastrofalno propadanje jele krajem šezdesetih godina. Pojava insekata očito je posljedica fiziološkog slabljenja jele odnosno njene predispozicije za napad štetnika (Argyresthia fundella). Ovu tvrdnju vežemo i uz naša istraživanja o utjecaju aeroonečišćenja na sušenje jele (Glavač, Koenies, Prpić, 1985.) gdje smo metodom mikrostaništa utvrdili da kisele kiše u Gorskom Kotaru već dugo vremena djeluju i dovode do sušenja jele. Svaki izvan standardni utjecaj u šumskom ekosustavu koji odstupa od ekološke konstitucije vrste može dovesti do ekološke katastrofe. U slučaju propadanja jele u Gorskom kotaru to je zajednički utjecaj imisija i klimatskih ekscesa dok je npr. propadanje hrasta lužnjaka u nizinskim šumama prvenstveno posljedica promjene vodnih odnosa (zamočvarenje ili osušenje stojbine) i klimatski ekscesi, što stvara predispoziciju za napad brojnih štetnika i bolesti. Propadanje hrasta lužnjaka nije bilo rijetko u povijesti ove vrste drveta, pa je i u prošlom stoljeću zabilježeno u Šumarskom listu. Današnje sušenje hrasta lužnjaka »obogaćeno« je još jednim nepovoljnim utjecajem, onečišćenim poplavnim vodama, kiselim kišama te utjecajem aeropolucije što se odražava u propadanju ove vrste (šuma Kalje i Turopoljski lug). U svrhu dobivanja pouzdanijih podataka o utjecaju aeroonečišćenja na šume, na značajnim mjestima u šumama istražili smo imisijski utjecaj na povećanu kiselost tala. Popis oštećenosti šumskog drveća daje obavijest o sadašnjem stanju šuma i omogućuje bolji pristup kod istraživanja uzroka propadanja šuma. METODA RADA Osnova ovoga rada je postavljanje pokusnih točaka na presjecišta Gaus- Kriigerovog koordinatnog sustava u mreži 4x4 km. Svaka točka koja padne u šumu je mjesto skupljanja podataka o propadanju šumskog drveća. Bira se po 6 stabala u četiri točke što je sveukupno 24 stabla. Stabla su iznad 10 cm u prsnom promjeru, a položaj im se utvrđuje na principu radijusa najdaljeg stabla koji gledano od stojne točke obuhvaća ukupno šest stabala. Metoda popisa je podrobno opisana u Šumarskom listu 5—6 88. str. 198 (Prpić et al.). Metodu mikrostaništa koju smo koristili radi utvrđivanja aciditeta tla moguće je koristiti u šumskim sastojinama u čijem se sastavu nalazi bukva. Kod ove metode potrebno je pronaći stara bukova stabla niz čije se deblo slijeva kišnica koju skuplja ljevkasta bukova krošnja. Kiša koja se slijeva niz deblo potječe iz čitave krošnje. Količina tako sJivene kiše je i do 10 puta veća od količine koja padne ispod krošanja drveća. Kiša s debla slijeva se u mali prostor oko žilišta i ako padaju kisele kiše pokazat će se u razlici aciditeta između tla oko žilišta i tla ispod bukove krošnje. Bira se po 10 bukovih stabala u svakome lokalitetu, s time da se uzima uzorak tla iz Ah-horizonta koje u ovome profilu ima svako šumsko tlo. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 12 <-- 12 --> PDF |
REPUBLIKA HRUATSKA Gr*af Tko ni 1 . OŠ"TEĆENOST STABALA Stabla Izia´đ" 10 cm jro&jera, S ±987 ::->:-<.;/ ;5 2´ 1908 p 1396 F\- ..´ P 1987 ^ I 6 g 1988 11:1 199 t E- 1987 r ´;?;". > 1988 Kl * ´>. i l-JicaF ikon. Z . 0STEĆENOST STABALA PO. NAD.HQRSK IH UISINAMl Nadmorska 3r« Wt«.dtTin visina _h Stanje 1.990 god. S« dobni ra Kredi 1281 1608 1881 -- 1288 ´wmm::. 881. - 1888 Jžmm iis ;´.V&ei - eee mmmm 481 - 868 <-: x>%< >te -... . i . 281 ´468 IMM1I 1 - 268 ...u. .. ,_.ii_...- «:..._*. CJESiSSS^SMI 4-+ BY. 2:8>: 48x S&-A 88>i 1.88:. Postotak štaba Ia Stupa.« j oštećen ja ES.jll-2S» JI 26 «&&*.}. > 68x |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Grafikon 3. REPUBLIKA HRVATSKA, OS TEČEMGST PO MRS TAMA DRVEĆA Stabla > 10 om promjera,^* eri deb.ljiii.HkI razredi.,, * nedostaje Dalmacija Abies alba 1987 | i ; : ´ z Jela 1988 izzzzzzzzz ;>:? 1990 :iZ222222222Z Picea abiesl987 Smreka 1988 W22222ZZ&*´ ´ % 1998 lZ´::Z.;V:ii´S: P I mus 1.987« TZ2ZJ7ZZZi2Z?rz& nigra 1988 wzzzzzzzM Crni bor 1990 1222222^23 Pinus 1987* ha I eperis is 1988 A1 epski bor i.gge Quoreus 1987´ robur 1988 J:2222Z$:222Z :.$ Lužnjak 1998 T 1 2 ´ y\ m Quereus 1987 YZZZ* 1988 1222 ´/ Kitujak 1.990 22222 Quereus 1987« ilex -1988 ; Orni ka *«** 1998 Y2222 Quercus 1987* v:Z. ;p u b e s c em s 19 8 8 J722222 tiedunac «** 1998 E-22 Fagus 1987 sy 1 Mat lea 1988 Bukva 1998 1987´ Lasxanea sati wa 1988 ´I2ZĆ222222221 .^ni Kesten 1998 32ZZZZZ& Frax i´nus 1987 ´::..J.j::...,-:,.jL..i::.-.:..i´. axycarpa 1988 I 2222222221 Jasen po 1, 1999 ,«5njj´ oštećenja P o s t o t a k s-t:".. ´: a 1 a :?.i:1´ < 18>: H i L:v S8>: f^v; |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 14 <-- 14 --> PDF |
REPUBLIKA HRVATSKA Graf iRon 4. 05TEĆEN0ST STARALA PO PODRUČJIMA Sve vrste drveća Stabla iznad 10 tim. promjer a * - Svi debljinski razredi Minkovci 1987 JZZZZZZ 1988 ~i?zzzzzz?m 199e X/ZZ/A \ N. Gradiška 198? IE! 1988 K:ZZ.Z * KZZZZA. ..7$ 1990 jzz_z_ :....::i_:::: . Rjelouar 1987 X/ZA 1988 ^:::I::::::::::"""::::l::":~ ::::" r/xi 1998 _ _ C^ffl Zagreb 1987 iz ::: v/.´//// zzzzzzztzim 1988 ´YZZZZZZZZZZZZZZZZTZA 1990 "zzzzzzzzzrzi Sisak 1987 J2Zk \ 1988 IZZZZZZZm 1990 1ZZZZZZM Karlovac 1987 "SZZZZZM 1988 YZZZZZZZZZM 1990 YZZZ&ZZZZZZZJ Delnice 1987 "JZZZZZZZ&, 1988 ´YZZZZZZZK. 1998 ... JJCJL.JČ* Gospić 1987 1988 izzzzzzzzz f 1990 I sira ** 1987 YZ/ZZ/ZM1988 X/ZZZZZZZA1998 VZZZZZZZA 1 Dalmacija »1988 JZZZZZ-2 ´..i 1990 ZZZZZZZZZZZA =f= -f— T Postotak stabala 180; Stupanj oštećenja < 10Vi 0 11-25X B 26 60X > 68x 112 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Metoda mikrostaništa korištena je u nizinskim šumama gdje su bukova stabla pronađena u šumskoj zajednici Carpino.Querc&tum roboris fagetosumdok je u pribrežju izabrana šuma hrasta kitnjaka i običnog graba s bukvom. Uzorci su uzeti iz Ah-horizonta po 20 u svakom lokalitetu. pH je mjeren staklenom elektrodom u suspenziji prosijanog i na zraku osušenog tla (10 g tla, 25 ml H20 odnosno 25 ml 1 n KC1). REZULTATI Na osnovi 47.547 izmjerenih i ocijenjenih stabala u 2000 pokusnih površina obavljena je obrada elektronskim računarom, čije rezultate dajemo u tablici 1 te u grafikonima 1, 2, 3 i 4, a rezultate dobivene primjenom metode mikrostaništa dajemo u tablici 2. Tablica 1. Oštećenost hrvatskih šuma prema osutosti (prozirnosti krošnje) 1987. 1988. i 1990. manje Područje 11—25% 26—60% 61—100% Godino od 10% Vinkovci 75,9 17,8 4,9 1,4 1987. 71,2 23,1 4,6 1,1 1988. 79,7 14,8 3,3 1990. 2,2 Gradiška 90,0 5,9 2,0 2,1 1987. 76,4 16,9 4,4 2,3 1988. 66,7 19,1 10,8 3,4 1990. Bjelovar 89,8 8,1 1,9 0,2 1987. 90,4 8,6 0,7 0,3 1988. 89,8 7,1 1,8 1,3 1990. Zagreb 51,9 38,6 6,6 2,8 1987. 41,2 48,2 8,3 2,3 1988. 64,7 25,9 7,2 2,2 1990. Sisak 78,2 14,6 4,8 2,4 1987. 64,7 23,2 8,9 3,2 1988. 67,2 21,3 8,8 2,8 1990. Karlovac 77,0 17,4 4,3 1,3 1987. 63,7 28,2 6,1 2,0 1988. 56,6 32,0 10,3 1,1 1990. Delnice 65,3 21,3 9,5 3,9 1987. 62,4 23,6 10,8 3,2 1988. 50,5 27,8 18,3 3,4 1990. Gospić 67,6 17,8 11,5 3,1 1987. 48,7 28,8 18,7 3,8 1988. 62,3 24,3 12,3 1,1 1990. Istra 73,5 20,5 5,6 0,4 1987. 60,0 28,3 9,2 2,5 1988. 61,0 30,1 7,8 1,1 1990. Dalmacija 66,6 23,6 7,9 1,9 1988. 63,9 28,3 6,6 1990. Ukupno 73,8 18,3 6,0 1,9 1987. 66,3 24,2 7,5 2,0 1988. 68,2 21,5 8,4 1,9 1990. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Tablica 2 Imisijska kiselost Ah-horizonta u tlima hrastovih šuma pH Šumska zajednica Lokalitet 11,0 _nKC] M M Carpino betuli-Quercetum roboriš fagetosum Rauš 1971. Spačva 3.5 4.8 2.9 4.! Carpino betuli-Quercetum roboris fagetosum Rauš 1971. Lipovljani 3.8 4.2 3.2 3.5 Carpino betuli-Quercetum Poodravska - roboris fagetosum Rauš 1971. Slatina 3.8 4.2 3.1 3.5 . Qucrco-Carpinetum croaticum Zagreb 3.9 4.2 3.2 3.5 Querco-Carpinetum croaticum SI. Požega 3.5 4.6 3.2 3.9 Querco-Carpinetwn croaticum Kut j evo 3.8 4.5 3.1 3.9 M = mikrostanište P = poredba U prilogu je i karta iz koje se vidi oštećenost stabala u Republici Hrvatskoj za srednja i jako oštećena stabla (stupnjevi oštećenja 2 i 3). U četverogodišnjim istraživanjima obuhvatili smo nizinske šume te šume bukve i jele u Gorskom kotaru. Utjecaj podzemne vode na debljinski prirast hrasta lužnjaka iz dvije nizinske šumske zajednice vidi se u grafikonu 5, a prosječna širina goda jele iz tri različite stojbine prikazana je u grafikonu 6. SIRI HA SCM JELE |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 17 <-- 17 --> PDF |
CO . « -. . .. rU" j w«l ´..0 0 =1 +9 š »n * r:i ..,.,.´. u,„,a 0 :... aU sSJ b u SU OJ. P 0) -—IX "HI Cfl i*"^ S« o LXJ IHAJ1 .* a *» u w -i: . c OS - LD fee M 3E 6;S nil O I-: :-...:. <«* CO i «. * ... Lft; ,,H «H «»i:;S A o v:> m O :> p,„ W SOT ´.1 1 .. M i «ci M |.mi,;I N jimmf ´ I . n D a >i -.... , 1 "„ f * ´ *..... %´´ -W „„„1 H - ´ " N oft S1 N as Viimij 1 h N 1 00 W E U3 ej* |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Prilikom utvrđivanja oštećenosti stabala bilježili smo različite njihove značajke te osobitosti stojbine i sastojine. Tako smo utvrđivali položaj u predjelu, nadmorsku visinu, izloženost, nagib terena, klimatske posebnosti (mrazevi, magla, vjetrovi), pedološku podlogu, dubljinu i vlažnost tla, strukturu i razvojnu fazu sastojine, način gospodarenja, šumsku zajednicu, kakvoću krošnje i vrha stabla, pojavu odumrlih grana, mehanička oštećenja pokusnih stabala, pojavu lišajeva te poznate biotske i abiotske uzroke oštećenja stabala. Većina navedenih parametara je označena stupnjem oštećenja osutosti (prozirnosti krošnje) te požutjelosti asimilacijske površine. Svi ovi podaci nalaze se zajedno s izvornim terenskim listama na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sa stajališta šumske zajednice najoštećenije su u području Sredozemlja Pinetmn nigrae dalmaticum, Querco Carpinetum orientalis i S&slerio-Ostryetum, a najmanje Pinetum halepensis. U kontinentalnom su dijelu najoštećenije Abieti-Fagetum, Blechnum Abietetum, Genisto elatae-Quercetum roboris i Querco-Carpinetum croaticum erythronietosum, a najmanje Fegetum croaticum submontanum. S reljefnog stajališta najmanje su oštećena udubljenja i donje padine, a što se tiče izloženosti prema strani svijeta najviše su oštećene šume u sjeveroistočnim i jugozapadnim položajima. Najviše su oštećena stabla na karbonatnim podlogama s plitkim tlima, a od uzgojnih oblika je najviše pogođena prebirna šuma. Primarni kukci sisači i grizači prisutni su na oštećenim stablima u 20% slučajeva, dok su ostala oštećenja osim vjetroloma i snjegoloma (12u/o) manja od 10%. U priloženoj tablici 3, dajemo mehaničko oštećenje stabala u hrvatskim šumama. Tablica 3 Oštećenja od mehanizacije Postotak stabala oštećenih mehanizacijom na području Hrvatske Područje Poostotak oštećenih stabala Stand, devijacija Broj st. u uzorku Vinkovci 6.5 0.3 6684 Nova Gradiška 9.0 0.6 1967 Bjelovar 12.2 0.4 6232 Varaždin 11.3 1.0 1027 Zagreb Sisak 5.9 10.1 0.4 0.6 3141 2275 Karlovac 16.6 0.6 3453 Delnice 9.2 0.4 4892 Gospić Istra 10.4 1.6 0.5 0.2 4127 2996 Dalmacija Ukupno Hrvatska3.8 8.8 0.3 0.14 3219 40013 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 19 <-- 19 --> PDF |
ISTRAŽIVANJA U BAVARSKOJ Kako su štete u šumama nove vrste (umiranje šuma) pri mjedene najprije u Njemačkoj, a najviše se istraživalo u Bavarskoj, raspra vit ćemo rezultate i iskustva do kojih su došli njihovi istraživači u području propadanja šuma. Napominjemo da su i naši kontakti s bavarskim istraživačima dobri, a odvijaju se u okviru djelovanja organizacije Alpe-Jadran. Vrlo intenzivno se istražuje u okviru projektne grupe za istraživanja utjecaja štetnih tvari na šume (Projektgruppe Bavern zur Erforschung der Wirkung von Umvveltschadstoffen). Koordinatori grupe, gospoda Reuther i Kirchner, dali su na osnovi timskih istraživanja za razdoblje 1983—1989. izvještaj s rezultatima i sugestijama. Najprije se navodi da nisu utvrđene zakonitosti propadanja šuma, a kod opažanih šteta radi se o vrlo kompleksnom sklopu uzroka djelovanja koji se mora promatrati na osnovi razlika u prostoru i vremenu u stojbinskim i biološkim datostima te utjecaj imisija. Na osnovi dosadašnjih zapažanja i trenutačnog popravka stanja ne može se zaključiti da je prošla opasnost od propadanja šuma. Do danas nisu dovoljno objašnjeni uzroci propadanja šuma, čemu je glavni razlog kompleksnost šumskog ekosustava. Prema mišljenju većine istraživača koji se bave istraživanjem uzroka »umiranja šuma«, radi se o kompleksu uzroka biotskih i abiotskih čimbenika gdje onečišćenje zraka ima vrlo značajnu ulogu. Učešće pojedinih činioca potrebno je razgraničiti prostorno i vremenski u spomenutom kompleksu uzroka. Unos kiselina djeluje na šumsko drveće neposredno i posredno. Bavarska iskustva govore o velikoj otpornosti šumskog drveća na neposredan u- Ijecaj S02 i NO;,. Primjećeno je ispiranje hranjiva iz lista kiselim kišama. Stalno unošenje kiselina u tla koja su slabo opskrbljena hranjivima, dovodi do njihova zakiseljavanja i promjene kemijskih i fizikalnih svojstava te do manjka hranjiva. Navedene promjene dovode konačno do sušenja drveća. U području Alpa pojavljuju se značajne količine fotooksidanata između kojih najvažniju ulogu ima ozon. U laboratorijskim pokusima je dokazano da fotooksidanti utječu na smanjenje fotosinteze, da se pod njihovim utjecajem smanjuje otpornost šumskog drveća na mraz, te da utječu na promjene sadržaja tvari u biljkama što izaziva sekundarnu izmjenu tvari. Kada O.i djeluje s ostalim štetnim tvarima pojačava se njegov nepovoljan utjecaj. Dušik se pojavljuje u biosferi emisijom od prometa i industrije kao i radi korištenja u poljoprivredi. Kako u prirodnim uvjetima u šumskim tlima nema viška dušika, šumsko drveće reagira na povećanje njegova sadržaja povećanjem prirasta. To dovodi do povećane potrošnje ostalih biogenih elemenata pa u siromašnim tlima dolazi do manjka hranjiva, do poremećaja ravnoteže u ishrani, i do fiziološkog slabljenja šumskog drveća. Prema mišljenju istraživača u Bavarskoj, klimatske promjene imaju vrlo značajnu ulogu u propadanju šuma. Klima, promjene vremena, onečišćenje |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 20 <-- 20 --> PDF |
zraka i vode i nepovoljni uvjeti u tlu, presudni su za propadanje šuma. Stručnjaci smatraju da u budućim istraživanjima treba klimi posvetiti više pažnje. Genetička dispozicija ima zajedno s kompleksom mikrostojbine (tlo, vodni odnosi i mikroklima, koji se razlikuju u određenoj stojbini i čine mozaik) značajnu ulogu u smislu manje ili veće otpornosti prema nepovoljnim ekološkim činiocima. Prema Bavarskim iskustvima, propadanje šuma se događa u različitim uzgojnim oblicima, međutim, više su pogođene one šumske sastojine kod kojih je prilikom osnivanja obavljen loš izbor vrsta drveća. Zanimljivo je da gubitak iglica kod smreke ne mora uvijek značiti i gugitak prirasta. U pravilu se gube starije iglice koje isu manje djelotvorne u fotosintezi, dok se prilikom gubitka iglica šumska sastojina često obogaćuje dušikom što uvjetuje povećanje prirasta. Kod smreke i jele u južnoj Njemačkoj pada prirast u prosjeku od 1965, dok se od 1983. popravlja, što je po mišljenju bavarskih istraživača posljedica boljih klimatskih prilika. Sedmogodišnja istraživanja u Bavarskoj isključila su hipotezu epidemije. Nepovoljni biotski utjecaji, insekti, gljive, iglica, virusi i bakterije, isključuju se kao primarni uzrok »umiranja šuma«. Epidemiološka istraživanja u Njemačkoj pokazuju da je prijemljivost drveća za napad od štetnika i bolesti veća poslije djelovanja štetnih plinova, pa se mijenja interakcija između domaćina (biljka) i parazita (štetnika). Osnovu za takav odnos vide stručnjaci, između ostalog, u promjeni supstancija mamljenja i odbijanja (terpeni), ali i u promjeni vodnih odnosa u biljci. Nije se, međutim, mogla dokazati hipoteza da organski spojevi olova koji se dodaju gorivima (trietilolovo) i nakupljaju u biljkama imaju štetno djelovanje. RASPRAVA 1987. Postavljanje pokusnih točaka za praćenje oštećenosti šuma obavljeno je u Hrvatskoj tijekom 1987. Iste godine je obavljen i popis prilikom kojega je obavljena izmjera stabala i procjena oštećenosti. Prilikom popisa ukupno je procijenjeno 36.480 stabala odnosno 1520 pokusnih površina. U popisu nije obuhvaćena Dalmacija i dio šuma u području Ogulina pa se rezultati, u pravilu, nisu odnosili na cijelu Hrvatsku. Utvrđena je prosječna oštećenost (osutost) od 26,2%. Kod četinjača je iznosila čak 55,5%, a kod listača 22,7%. Najviše su bila oštećena stabla obične jele (72,2%), pitomog kestena (44,4%) te hrasta lužnjaka (37,7%). Prosječna oštećenost iznosila je u Jugoslaviji 32%, a bolje stanje od Hrvatske bilježe samo Srbija i Makedonija (manji stupanj oštećenja 2—4). Veću oštećenost drveća zamijetili smo u višim predjelima iznad 1000 m nadmorske visine. 1988 Kako je popis oštećenosti šuma u 1987. bio manjkav (nedostajala je Dalmacija i dr.), dogovoreno je da se ponovi u 1988. U rezultatu procjene iz 118 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Skupina osušenih stabala hrasta lužnjaka u kupčinskim šumama (original) |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 22 <-- 22 --> PDF |
1987. zamijtili smo odsLupanja od stvarnog stanja oštećenosti šuma (Nova Gradiška, Sisak), što je bio daljnji razlog za ponavljanje popisa. Taj popis obuhvatio je 1.979 pokusnih površina s ukupno 47.496 stabala. Podaci su kao i za procjenu 1987. godine obrađeni na osobnom računam, s time da su iz evidentnih listova uzeti gotovo svi stojbinski i sastojinski parametri. Cilj ovoga velikog posla sastojao se u utvrđivanju značajnih parametara u pojavi katastrofalnog propadanja šuma. Rezultati dobiveni u 1988. ukazuju, između ostalog, i na vrlo značajan utjecaj klime u sinergetskom djelovanju pojave umiranja šuma, što ujedno i potvrđuje nepovoljan kemijski utjecaj industrije, prometa, urbanizacije i ostalih činioca industrijske civilizacije koji nepovoljno utječu na šume. Zanimljivo da je veći uzorak u 1988. ukazao na manje ukupno oštećenje četinjača. U 1987. oštećenje četinjača je iznosilo 55,5%, dok u 1988. iznosi 49,2% što je poboljšanje za 11,3%. Ovo prividno poboljšanje je uslijedilo priključenjem podataka za Dalmaciju gdje su crni bor i alepski bor manje oštećeni. Veliko povećanje oštećenosti utvrđeno je u području N. Gradiška (s 10% na 23,6%), Zagreb (s 48% na 58,8%), Sisak (s 21,8% na 35,3%), Karlovac (s 23% na 36,3Vo) i Lika (s 32,4% na 51,3%) te u Istri (s 26,5% na 40%). 1990. Popis oštećenja obavljen tijekom 1990. ukazuje u prosjeku na smanjenje propadanja šuma. Sveukupno je obuhvaćeno 47.547 stabala. Stanje se čak nešto i popravilo pa iznosi 32% u odnosu na 34% u 1988. Kako smo već i onda pretpostavili, napogoršanje od 1987. na 1988. značajno je utjecalo stanje bukve, naše najrasprostranjenije vrste, koja je tijekom proljeća bila oštećena mrazom, a za vrijeme ljeta bila pogođena vrlo jakom sušom. Oštećenost bukve iznosila e 1987 — 19%, 1988 — 28%, a 1990 iznosi 23%. U odnosu na 1987. stanje oštećenosti bukve ukazuje na dosta veliko pogoršanje (16%). U mnogim područjima vidi se značajno pogoršanje propadanja šuma što je slučaj s područjem N. Gradiške, Karlovca i Delnica. Stanje se, nažalost, i dalje pogoršava, a vrlo je kritično kod obične jele i hrasta lužnjaka, dakle, naših najvrijednijih vrsta drveća kako s gospodarskog tako i s ekološkog stajališta. I kod bukve čija je zastupljenost u površini šuma Hrvatske oko 40%, stanje se u nekim područjima pogoršava (Delnice i Gospić), i uvelike prelazi prosječnu vrijednost. Raščlanjivanjem podataka popisa dolazimo opetovano do spoznaje da prosječne vrijednosti u najviše slučajeva zavaravaju. U prilogu tablica oštećenosti hrvatkih šuma u 1987, 1988. i 1990. se vidi kretanje stanja u 4 navedene godine. Iz tablice uočavamo da osutost krošnje veća od 26% postupično raste od 1987. Kod prvog popisa iznosila je 7,9%, godinu kasnije 9,5%, a 1990. iznosi 10,%. Prema našim i inozemnim istraživanjima stabla koja su oštećena preko 25% više se nikada neće oporaviti. Iz tablice se isto tako vidi da je 2% stabala oštećeno preko 61%, a kako je tu oko 50% stabala oštećenih preko 81% više od polovice etata otpada na suha stabla. 120 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Uvidom u oštećenost pojedinih vrsta drveća ustanovljujemo da je najjače oštećena jela (indeks osutosti (IO) odnosno stabla oštećena preko 25%, iznosi 43,35%) zatim pitomi kesten (27,09%), obična smreka (14,12%), hrast lužnjak (15,03%-, dok su podjednako oštećeni (od 10,34—10,99%) crni bor, kitnjak, medunac i poljski jasen. Najmanje je oštećen obični grab (2,64%), a manji indeks oštećenja od 5% imaju crnika (3,94%), zatim crna joha (4,17), gorski javor (4,21%), alpski bor (4,28%) i cer (4,80%) (Vidi graf. 3). Od listača su najmanje osjetljivi obični grab i crnika, dok kod četinjača nešto veću otpornost pokazuje alepski bor. Od vrsta drveća koji s većim postotkom sudjeluju u fondu šuma, osjetljivi su jela i hrast lužnjak, što je osobito došlo do izražaja prilikom razmatranja oštećenosti po šumskim zajednicama. Najoštećenije su šumske zajednice Abieti-Fagetum, Blechno. -Abietetum i Genisto elatae.Quercetum roboris. Ponovno je potvrđena hipoteza o većoj oštećenosti šuma u višim nadmorskim visinama. Stabla su najviše oštećena u nadmorskim visinama od 1200 do 1600 m, a oštećenje opada sa smanjenjem nadmorske visine (vidi grafikon 2). Do sličnih rezultata došlo je više autora (Glavač et al, 1985, Prpić et al. 1988, Sele tko vi ć 1990. i dr.). Usporedimo li uz nadmorsku visinu i ostale reljefne značajke, zamjećujemo da su šume manje oštećene u udubljenjima i na visoravnima, a da su značajnije oštećene u većim nagibima te u jugozapadnim i sjeveroistočnim položajima. Veće štete se javljaju kod vapnenaste geološke podloge i u šumama koje uspijevaju u plitkim tlima. Prema podacima popisa velika oštećenja se pokazuju u prebirnoj šumi što je, dakako, povezano uz jelu. S obzirom na klimatske osobitosti, najveće štete smo zabilježili u mra/. ištima. Značajne štete se javljaju na žilištu stabla te u donjoj česti debla kao posljedica korištenja mehanizacije (tablica 3). Iz tablice vidimo da prosječno oštećenje od mehanizacije iznosi u Hrvatskoj 8,8%, a da su najveće štete zabilježene u Karlovcu (16,6%), Bjelovaru (12,2%), Varaždinu (11,3%) i Sisku (10,1%). Ovaj podatak upućuje nas na pitanje koje je potrebno što hitnije riješiti. Između stabala oštećenih mehanizacijom i stupnja oštećenja postoji odnos koji ukazuje na velik porast propadanja po mehanizaciji oštećenih stabala. Raščlanimo li rezultate o propadanju nizinskih šuma, vidimo da je najosjetljivija vrsta hrast lužnjak i poljski jasen, dok su ostale vrste drveća iz nizinskih staništa dosta otporne (obični grab, crna joha, bijela vrba, domaće topole) što se odnosi i na klimu i na onečišćenje zraka. Odgovor o uzroku propadanja hrasta lužnjaka u nizinskim šumama u odnosu na ostale vrste drveća daje grafikon 6. Iz grafikona se vidi osjetljivost hrasta na promjene razina podzemne vode iskazanu u promjeni debljinskog prirasta u dvije šumske zajednice šume Repaš, i o kolebanju razina podzemne vode za 1 m, iz čega proizlazi izuzetna osjetljivost hrasta na podzemnu vodu i na stojbinske prilike (razlike u prirastu između dvije šumske zajednice). U karti |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 30 <-- 30 --> PDF |
2. Durch die Untersuchungen von 1990 erkennen wir, dass sich der Zustand in den Gebieten von Nova Gradiška, Karlovac und Delnice bedeutend verschlecbtert hat. In Bezug auf den Zustand im Jahre 1987 kam es zu keiner bedeutenden Verbesserung. Geringere Schaden bemerkte man nur in den Gebieten um Vinkovci und Gospić. 3. Der Index fur die am starksten beschadigten Arten lautet: Tanne — 43,3%, Edelkastanie — 27,1%, Stieleiche — 25,0%, Traubeneiche 10,34%, die wenigsten Schaden finden wir bei der Heinbuche vor — 2,6%. Einen geringeren Schadensindex bis zu S% hat die Steineiche — 3,9%´, die Schwarzerle und der Bergahorn — 4,2%, die Aleppokiefer — 4,3% und die Zerreiche — 4,8´%. 4. Die starksten Schaden finden wir in den Gesellschaften Abieti-Fagetum, Blechno-Abietetum und Genisto elatae-Quercetum roboris. 5. Mit der Hohe liber dem Meeresspiegel (iiber 1200 m) nehmen die Schaden zu. 6. Wenn wir die Reliefseigenschaften in Betracht nehmen, erkennen wir grossere Schaden auf starkeren Inklinationen und auf Siidwest- und Nordostlagen. 7. Bei geologischen Verhaltnissen, sowie Bodenverhaltnissen treten starkere Schaden bei Kalkstein oder seichten Boden auf. 8. Die Immissionsacyditat der Boden wurde in Gebieten des Areals der Aueneichenwalder der Sava- und Dravaebene bestimmt, sowie in Traubeneichenbestanden um Zagreb, Slavonska Požega und Kutjevo. Hier sehen wir, dass neben den Buchen-Tannenwaldern der Dinariden durch Immissionsacydifikation die Walder zwischen den Fliissen Sava und Drava bedroht sind. 9. Die weiten Ausmasse des Stieleichensterbens in den Waldern von Odransko polje und Sunjsko polje stehen in Verbindung zu mehreren ungtinstigen okologischen Faktoren unter welchen die Veranderung des VVasserregims eine entscheidende Rolle spielt, wahrend auf das Aussmass des Waldsterbens Immissionen und Klimaexzesse starken Einfluss haben, wobei im letzten Jahrzehnt Trockenjahre dominieren. Bei den Veranderungen des Wasserregims sind am wich tigs ten: Senkung des Grundwasserniveaus, Aufhalten von Wasser auf Flachen des Waldbodens zur Zeit der Vegetationsperiode, was den Jungwuchs vernichtet und die Abwehrkraft der Auenbaume verringert. 10. Das Tannensterben in grossem Ausmasse steht in engem Zusammenhang mit Emissionen von Schwefeldioxyd, Stickstoffoxyd, Schwermetallen und Photooxidantien. besonders ausgepragt in Buchen-Tannenwaldern von Gorski kotar. Das massenhafte Tannensterben in diesem Gebiet wurde von Immissionen der aufgefuhrten Gifte hervorgerufen, ihren unciinstigen Einfluss auf die Tanne bewiesen Glava č, Koenies, Prpić, 1985, >rpić, Sele tko vic, 1988, Rauš, Vu- k e 1 i ć, 1988 u.a.). In diesem sehr empfindlichen Gebiet, in dem die allgemeinnutzlichen Funktionen der Tannenwalder notwendig sind (Trinkwasser, Erosion und Wildbache, Klima u.a.) muss das Ausmass der Emissionen verringert werden. In diesem Sinne musste die Koxkohlefabrik in Bakar mit der Arbeit aufhoren und bei der Industrie in Rijeka und in Istrien miissen Filter eingebaut werden. 11. Es ist notwendig, dass man eine Verringerung der Emissionen von Schwefeldioxyd, Stickstoffoxyd und Photooxydantien erreicht, ebenso wichtig ist der Einbau von wirksamen Anlagen zum Filtrieren \ox\ Giften in der Industrie. Es diirften keine neuen Industrienanlagen funktionieren, solange sie nicht mit Filtern fur Luft oder Wasser ausgestattet sind. Der Hauptgrund fur diese Bestrebungen ist die bestehende Gefahr vor weiteren Bedrohungen des Waldokosystems, vorallem der jungen Baume, die nach dem Waldsterben gepflantz wurden und auch wegen der weiteren Degradation der Waldboden. 12. Waldbestande, Baumgruppen und einzelne Baume, die durch das Waldsterben vernichtet wurden, miissen sofort mit Arten, die dem jeweiligen Standort zustehen, erneuert werden. Da sich das Waldsterben auf weitem Gebiet ereignet, kommt es bei Vernachlassigung der Erneuerung zum Verlust der okologischen Leistung, dies wirkt sich aus das Wasserregim und auf alle okologischen Funktionen des Waldes aus. Man weiss z.B., dass die Walder im Flussbereich der Sava direkten Einfluss auf iiber 5 Milliarden Tonen Wasser haben, dies stellt eine sehr bedeutende Wirkung des Waldes auf unseren Teil des Flussbereiches dar (Interzeption, Transpiration, Evaporation. Waldbodenretention, Abfluss von der Boden |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 31 <-- 31 --> PDF |
oberflasche, Versorgung dei´ Quelle mit Trinkwasser). Wenn die aufgefiihrte Funktion stehen bleibt oder bedroht wird, kommt es zu okologischen Katastrophen auf breitem Gebiet (Ueberschwemmungen, Wildbache, Erosion, Diirre, Unfruchtbarkeit des verschiitteten Bodens usw.). Wegen okologischer, aber auch rohstoff-energiegewinnender Griinde muss der Wald sofort erneuert werden. 13. Durch die Anwendung ungeeigneter Maschinen entstehen im Wald bedeutende Schaden. In Kroatien betragen diese cca. 10%, sie kommen im wertvollsten Teil des Baumes vor. Diese Schaden miissen vollkommen verhindert werden. Das moderne europaische Forstwesen kennt keine Schaden, die durch Maschinen entstanden sind lOVo der wertvollsten Holzmasse Kroatiens sind durch Maschinen beschadigt worden, dazu kam es durch unsere Nachlassigkeit und unser Unwissen. 14. Das Waldsterben kann gelindert werden, wenn wir auf Folgendes achten: — Emissionen schadilcher Stoffe in Industrie, Verkehr, urbanen Gebieten und Landwirtschaft miissen verringert werden (Pestizide, Chemiediinger usw.). — Geschadigte Bestande miissen erneuert werden und die erneuerten Wiilder miissen von hochqualifizierten Leuten bearbeitet werden. — Schaden durch Maschinen miissen verhindert werden. — Die natiirliche Struktur der Walder in Kroatien muss erhalten bleiben. 15. Sulphate und Nitrate, die im sauren Regen enthalten sind, verursachen Veranderungen des Waldbodens, besonders in seichten und armen Boden (Kalkocambisol, Kalkomelansol, Rendsinen, Ranker). Diese Veranderungen fiihren zu Baumsterben. Da die Boden im Gebiet der Dinariden vorwiegend seicht sind, besteht die Gefahr, dass Waldsterben hervorgerufen wird, oft tragt auch noch Diirre dazu bei. Solches Waldsterben haben wir auf mehreren Lokalitaten in Gorski kotar festgestellt (Glava č et al. 1985). |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 29 <-- 29 --> PDF |
LITERATURA 1. Beyer , G., 1985.: Haranje gubara po šumama okolišja sisačkog, Šumarski list IX (7—8), str. 325—327. 2. Glavač, V., H. Koenies & B. Prpić, 1985.: Zur Immissionsbelastung der industriefemen Buchen und Bu chentannenwalder in den Dinarischen Gebirgen Nordwestjugoslawiens. Verhandlungen der Gesellschaft fur Oekologie, Band XV, Graz (Gottingen 87) 237—247. 3. Glavač , V., & H. Koenies , 1985.: Kleinraumige Konfiguration bodenchemischer Messgrossen in dem vom Stammablaufwaser beeinflussten Bodenbereich alter Buchen. Vehr. Gest f. Okologie, 13, Jahrestagung Stuttgart, im Druck. 4. K i r i g i n, B., 1975.: Kolebanja klimatskih elemenata i sušenje jele na području SR Hrvatske, Radovi Šumarskog instituta Jastrebarsko 23: 16—27. 5. Kom leno vic, N., R a s t o v s k i, P., 1991.: Utjecaj imisija na šumske ekosisteme Hrvatske. 6. Matić , S., 1983.: Utjecaj ekoloških i strukturnih činilaca na prirodno pomlađivanje šuma jele i bukve u Gorskom kotaru, Glasnik za šumske pokuse 21, str. 223—400, Zagreb. 7. Prpić, B., N. Komlenović & Z. S el e t k o v i ć, 1988.: Propadanje šuma u Hrvatskoj, Šumarski list 5—6, str. 195—215, Summary. 8. Prpić , B., 1988.: Obim propadanja šuma u Jugoslaviji — stanje i prognoza. Simpozij — Ekološki i gospodarski aspekt umiranja šuma, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Kulturno informativni centar SR Njemačke, Zagreb. 9. Prpić, B., Seletković. Z., 1988.: Tannensterben im Gorski Kotar in Kroatien im Lichte des Einflusses der Industriepollution, 5 IUFRO-Tannensymposium 321—330. 10. Ra uš, D., Vukelić, J., 1988.: Intensitat des Tannensterbens (Abies alba Mill.) in verschiedenen Waldphytozonosen des Nationalparkes »Risnjak«, 5 IUFRO-Tannensymposium 309—319. 11. Reuther , M., Kirchner , M., 1990.: Waldschadenforschung in Bayern, Projektgruppe Bayern zur Erforschung der Wirkung von Umveltschadstuffen (PBWU), Munchen. 12. Schiitt , P., 1989.: Međunarodni aspekt problematike umiranja šuma. Šumarski list CXIII (6—8), 329—333. 13. Seletković , Z., 1990.: Utjecaj industrijskih polutanata na običnu bukvu (Fagus sylvatica L.) u šumskim ekosistemima slavonskoga gorja, Disertacija 1—135, Šumarski fakultet Zagreb. 14? Si soj e vi ć, M., 1988.: Zdravstveno stanje šuma Jugoslavije, Igman SITŠIPD Jugoslavije. Das Waldsterben in Kroatien und die Beziehung seines Auftretens zu biotischen und abiotischen Faktoren heute und in der Vergangenheit Zusammenfassung Auf Grund von Beobachtungen der Waldschaden in Kroatien mit Hilfe der Metodik der Komission fur Forstwesen der Europaischen Gemeinschaft und den eisten Untersuchungen von 1987, sowie auf Grund wissenschaftlicher Untersuchungen auf dem Gebiet der Problematik Waldsterben aus dem Jahre 1985 bringen wir folgende Schlussfolgerungen 1. Der Zustand der Wiilder hat sich in Kroatien im vierjahrigen Zeitabschnitt von 1987 bis 1990 verschlechtert. Der Index der Baumschaden, bzw. des Nadeloder Blattabfalles mit mehr als 25,J/<; (Schadstufen 2, 3 und 4) hat sich in Bezug auf die letzten vier Jahre vcrarossert. 1987 bet rus der Schadensindex 7,9%, 1988 — 9,5»/c, 1990 — 10,3*/c. 127 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 28 <-- 28 --> PDF |
osjetljivom prostoru gdje su općekorisne funkcije jelovih šuma neophodne (pitka voda, erozija i bujice, klima i dr.) potrebno je odmah smanjiti opseg emisija. U tome smislu treba obustaviti rad koksare u Bakru, ugraditi uređaje za prečišćavanje kod riječke industrije i u Istri. 11. Potrebno je uporno ustrajati na smanjenju emisija sumpornog dioksida, dušičnih oksida i fotooksidanata te na ugradnji djelotvornih uređaja za prečišćavanje otrova kod industrijskih postrojenja. Niti jedno novo industrijsko postrojenje ne bi smjelo započeti s radom prije stavljanja u funkciju uređaja za prečišćavanje zraka ili vode. Osnovni razlog za ovo nastojanje je opasnost od daljnjeg opterećenja šumskih ekosustava, a poglavitomladog drveća posađenog poslije propadanja šuma kao i radi daljnje degradacije šumskih tala. 12. Šumske sastojine, skupine i grupe drveća i pojedinačna stabla uništena propadanjem potrebno je odmah obnoviti vrstama drveća koje odgovaraju dotičnoj stojbini. Kako se propadanje šuma događa u velikom prostoru ako se zapusti obnova, šuma će gubiti ekološki učinak a što će se odraziti kako na vodni režim tako i na sve ekološke funkcije šume. Zna se na primjer da šume u slivu Save neposredno utječu na preko 5 milijardi tona vode što predstavlja vrlo značajan učinak šume na naš dio sliva (intercepcija, transpiracija, evaporacija, retencija šumskih tala, površinsko otjecanje, opskrba izvora pitkom vodom). Ako prestane ili se naruši spomenuta funkcija šume nastupaju ekološke katastrofe u velikom prostoru (poplave, bujice, erozija, suše, neplodnost zasipanog tla i dr.). Radi ekoloških, ali i zbog sirovinsko-energetskih razloga šumu treba odmah obnoviti. 13. Radi korištenja neodgovarajuće mehanizacije u šumama se pojavljuje značajne štete. One iznose prosječno u Hrvatskoj 10%, a pojavljuju se u najvrijednijem dijelu stabla. Štete od mehanizacije dovode do smanjenja vitalnosti stabala i do nepovratnih oštećenja koja završavaju sušenjem stabala. Ove štete potrebno je potpuno isključiti. Suvremeno europsko šumarstvo ne pozna štete od mehanizacije. Stabla oštećena mehanizacijom predstavljaju 10%» najvrijednijeg dijela drvne zalihe hrvatskih šuma i neoprostiva su posljedica našega nemara i nestručnosti. 14. Propadanje šuma se može djelotvorno ublažiti ako poduzmeme ove mjere: — smanjimo emisije štetnih tvari u industriji, prometu, urbanim sredinama i poljoprivredi (pesticidi, umjetna gnojiva i dr.), — obnovimo propale sastojine i osiguramo visokostručan postupak s obnovljenim šumama, — štete od mehanizacije u potpunosti isključimo i — zadržimo današnju prirodnu strukturu hrvatskih šuma. 15. Sulfati i nitrati koji padaju s kiselim kišama ili suhim taloženjem u šume izazivaju promjene u šumskom tlu, a naročito u plitkim i siromašnim tlima (kalkokambisol, kalkomelanosol, rendzina, ranker). Navedene promjene dovode do sušenja drveća. Kako su u području Dinarskog gorja tla pretežno plitka, velika je opasnost da promjene u njima izazovu masovno propadanje šumskog drveća, koje je obično podpomognuto i sušama. Ovakva sušenja smo i dokazali u više lokaliteta u Gorskom kotaru (G 1 a v a č, et al. 1985). |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Na osnovi praćenja oštećenosti hrvatskih šuma po metodi Komisije za šumarstvo Europske zajednice od prvog popisa obavljenog 1987. i na temelju znanstvenih istraživanja obavljenih u području problematike propadanja šuma od 1985. donosimo ove ZAKLJUČKE 1. Slanje hrvatskih šuma se u četverogodišnjem razdoblju od 1987. do 1990. pogoršalo. Indeks oštećenosti stabala, odnosno stabla s osutošću krošnje većom od 25% (stupnjevi oštećenja 2, 3 i 4), povećao se u odnosu na posljednje četiri godine. 1987. indeks oštećenosti iznosi 7,9°/o, 1988. — 9,5"/o, a 1990. — 10,3%. 2. Iz popisa 1990. vidimo da se stanje značajno pogoršalo u području N. Gradiške, Karlovca i Delnica. U odnosu na stanje u 1987. nigdje nije došlo do njegova značajnijeg poboljšanja. Manje oštećenje utvrđeno je samo u području Vinkovaca i Gospića. 3. Indeks oštećenosti za najoštećenije vrste drveća ide ovim redosljedom: jela — 43,3%, pitomi kesten — 27,1%, hrast lužnjak — 15,0%, hrast kitnjak 10,34% dok je najmanje oštećen obični grab — 2,6%. Manji indeks oštećenosti od 5% imaju crnika — 3,9%, crna joha i gorski javor 4,2%, alepski bor 4,3% i cer 4,8%. 4. Najviše oštećenih stabala je utvrđeno u šumskim zajednicama Abicti Fagetum, Blechno-Abiletum i Genisto elatae-Quercetum roboris. 5. Najveća oštećenja utvrdili smo u nadmorskim visinama većim od. 1200 m, a smanjenjem nadmorske visine oštećenje opada. 6. S obzirom na reljefne značajke veće štete su ustanovljene na većim nagibima te u jugozapadnim i sjeveroistočnim položajima. 7. U odnosu na geološke i pedološke čimbenike veće se štete javljaju kod vapnenaca i kod plitkih tala. 8. Imisijska acidifikacija tala je utvrđena u području čitava areala hrastovih nizinskih šuma u Posavlju i Podravini te u kitnjakovim sastojinama područja Zagreba, Slavonske Požege i Kutjeva iz čega zaključujemo da su uz bukovojelove šume Dinarskog gorja opterećene imisijskom acidifikacijom i šume međurječja Save i Drave. 9. Propadanje hrasta lužnjaka velikih razmjera u šumama Odranskog i Sunjskog polja povezano je uz više nepovoljnih ekoloških čimbenika između kojih promjena vodnih odnosa ima presudnu ulogu dok na opseg) propadanja šuma značajno utječu imisije i klimatski ekscesi posljednjeg desetljeća gdje prevladavaju sušne godine. Od promjena vodnih odnosa najznačajnije su sniženje razina podzemnih voda te stajanje vode na površini šumskog tla tijekom vegetacijskog razdoblja što izaziva uništavanje pomlatkii i slabljenje otpornosti slabala nizinskih šuma. 10. Propadanje jele velikih razmjera je vrlo usko povezano s emisijama sumpornog dioksida, dušičnog oksida, teških melala i fotooksidanata što je naročito izraženo u području bukovojelovih šuma Gorskog kotara. Imisije navedenih otrova čiji je nepovoljan utjecaj na jelu dokazan (Glavač , K o enies, Prpić, 1985, Prpić, Seletković, 1988, Rauš, Vukelić, 1988. i dr.) uvjetuju masovna sušenja jele u tome području. U ovome vrlo |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 26 <-- 26 --> PDF |
mjere. Popisom oštećenog drveća u 1990. vidimo da je značajnije oštećeno preko 20 vrsta drveća gdje nalazimo i gore spomenute ali i puno drugih vrsta drveća o čijem sušenju nema podataka u dosadašnjoj stručnoj literaturi. To su npr. obični grab, gorski javor, alepski bor, hrast kitnjak, crni grab, bjelograbić i dr. Razlike između propadanja šuma »nove vrste« i prijašnjeg sušenja drveća su velike. Današnja sušenja imaju opsežne razmjere i napadnute su sve vrste drveća. Velika je međutim, sličnost između današnjeg propadanja šuma i sušenja nizinskog brijesta, hrasta lužnjaka, pitomog kestena i obične jele. Nizinski brijest, čije sušenje je započelo 1930., je gotovo nestao iz naših šuma, a uzrokom se smatra uzajamno djelovanje traheomikoza i potkornjaka. Hrast lužnjak se i danas suši ali u većem obimu nego prije. Pitomi kesten više desetljeća boluje od raka kestenove kore (Endothia parasitica), a kod jele su zabilježeni isti simptomi sušenja kao i danas (1965. do 1975.) pa se vjerojatno radi između ostalih uzroka i o imisijama. Šumske fitocenoze čine zajedno sa zoocenozom, razgrađivačima i stojbinom ekosustav. Ekološka ravnoteža koja je donedavno vladala u gotovo svim šumskim ekosustavima posljedica je prilagodbe živih bića na stojbinu te jednih na druge. Ekološke valencije svih živih organizama bile su prilagođene stojbini. Prilagodba se odvijala od subboreala do danas. U tisućgodišnjem razdoblju biljke i životinje su prilagođene kako klimatskim prilikama tako i jedne na druge, živi organizmi su zauzeli svoje ekološke niše i ekološka ravnoteža jamčila je visoku stabilnost prirodne šume. Klimatski ekscesi dešavaju se bez značajnijih posljedica budući da se ekološke valencije organizama kreću unutar granica klimatskih ekscesa (temperatura, voda, vjetar i dr.). Pojava imisija u stojbinama šuma je dodatno opterećenje ekosustava pa uz »normalna« ekscesna stanja stvara izuzetno nepovoljna stanja. Imisije koje su u pravilu stalno prisutne, a kod nas se neprekidno povećavaju pa naročito nepovoljno djeluju u lokalnim razmjerima (Zagreb — Medvednica, Plomin, riječka industrija — Gorski kotar) povećavaju nepovoljan utjecaj uz pojavu klimatskih ekscesa i zajedno s njima stvaraju preduvjete za epidemije. Već smo prije napomenuli da se epidemije (insekti, gljive, bakterije, virusi) isključuju kao primarni uzroci propadanja šuma (Reute r i K i rchner, 1990). Klimatski ekscesi, ali i promjena vodnih odnosa regulacijom, izgradnjom hidrocentrala i hidromelioracijama mogu izazvati sušenje šuma velikih razmjera (sušenje nizinskog brijesta, hrasta lužnjaka, obične jele), dok imisije izazivaju kod gotovo svih vrsta drveća ekološke katastrofe u smislu propadanja šuma velikog opsega u dijelu kopnene biosfere (sjeverna polutka). Kako znamo da o opstanku šume ovisi i naš opstanak, a znamo također da na klimatske ekscese ne možemo utjecati. O nama, međutim, ovise promjene vodnih odnosa koje regulacijama i drugim zahvatima izazivamo vi nizinskim šumama, o čovjeku ovisi obim i toksičnost emisija i onečišćenja zraka vode i tla. Tu se vidi samo jedan izlaz — uspostavljanje ekološke ravnoteže jer kvalitetu života ne pruža isključivo civilizacija nego i čist zrak, pitka voda i zdrava hrana. 124 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 25 <-- 25 --> PDF |
i jele (Abietett-Fagetum illyricum) u sjevernoj i južnoj ekspoziciji (vidi grafikon 5). Iz grafikona vidimo da se radi o tri različita bio topa gdje širina goda kod jele opada, ali različito kao što su različiti i prirasti. U šumi jele s rebračom bilježimo pad širine goda do 1980, u šumi bukve i jele sjeverne ekspozicija do 1981, a u istoj šumi u južnoj ekspoziciji širina goda opada do 1985. Poslije završetka pada širine goda u šumi jele s rebračorn ali i kod ostale dvije stojbine, širine goda ne opadaju (šume bukve i jele sjeverna ekspozicija) ili ponovo rastu (ostale dvije stojbine). Širine goda su najveće u šumi jele s rebračorn, zatim slijedi šuma bukve i jele na sjevernoj ekspoziciji pa ona na južnoj ekspoziciji s najužim godom. Iz ovog se primjera razabire da u različitim stojbinskim prilikama jela različito reagira na kisele kiše i suhu depoziciju kiselina i teških metala, i da je vjerojatno uz ova tri slučaja moguće pronaći i više prijelaznih šumskih zajednica (drukčiji geološki, pedološki i reljefni uvjeti) gdje su širine goda drukčije. Broj stresnih stanja se očito razlikuje po stojbinama i mikro^stojbinama gdje je spomenuti imisijski utjecaj svagdje jednako nazočan, ali ne jednako pogibeljan, što ponovno ukazuje na kompleksnost pitanja propadanja šuma nove vrste. U užem području Gorskog kotara stanje je danas vrlo kritično, a kod jele stoji prema Gaspar e u, M. (1990) ovako: Stupanj osutosti 0 1 2 3 1988. 9% 28% 47% 16%. 1990. 4% 21% 63% 12% Jedino što se danas u tome području mora učiniti je obnova opustošenih šuma i energično zaustavljanje emisija kako i mlada jelova stabla ne bi doživjela sudbinu starih. U tablici 2 je prikaz rezultata istraživanja imisijskog aciditeta u Ah horizontima u hrastovim šumama sjeverne Hrvatske ustanovljene metodom mikrostaništa. Iz rezultata se vidi da svi uzorci ukazuju na opterećenje mokrom ili suhom depozicijom što se odražava u ovim razlikama. Usporedimo li ove podatke koji se odnose na šume pribrežja i nizinske šume s podacima Komlenovića etal (1991) za cijelu Hrvatsku, s podacima Seletković a (1990) i našim podacima Glava č et al. (1955), vidimo da kisele kiše, ali i suha depozicija sulfata i nitrata, već dulje vrijeme utječu na šume u našem prostoru. Ako raščlanimo dosadašnja istraživanja o propadanju šuma» nove vrste« te ranije obavijesti o sušenju od kojih neke iz prošlog stoljeća (Beyer , G., Š. list, 1885) vidimo da se ona do 1985. (Glavač, Koenies, Prpić) odnose pretežno na hrast lužnjak, nizinski brijest, pitomi kesten, poljski jasen i običnu jelu, a vrlo malo, gotovo ništa na druge vrste drveća i da uzrok propadanja traže u epidemijskom ugibanju. Propadanje šuma kojega smo danas svjedoci napada skoro sve vrste drveća i poprima velike raz |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Sušenje čitavih sastojina hrasta lužnjaka, Odransko polje, šuma Kalje oštećenosti šumskog drveća vidimo da su šume naj oštećeni je u području Delnica, a najmanje u području Bjelovara i da su dosta oštećene u području N. Gradiške i Gospića. Povećanje oštećenja drveća u odnosu na 1987. i 1988. imamo u području N. Gradiške i Karlovca, a što je najvjerojatnije povezano uz imisije lokalnih industrija i sve većoj pojavi fotooksidanata od prometa uz magistralne ceste (N. Gradiška, Karlovac, Delnice, Gospić). Moramo, međutim, imati na umu da su imisije štetnih tvari iz praka te onečišćenja poplavnih voda svakim danom sve veća, pa su uz klimatske ekscese i štete koje izazivamo u šumama primjenom mehanizacije sve češća stresna stanja za osjetljive vrste drveća kao što su hrast lužnjak, obična jela, hrast kitnjak, a u zadnje vrijeme sve više i bukva što čini lošu prognozu za hrvatske šume. Naročito zabrinjava stanje oštećenja šuma u Gorskom kotaru gdje gotovo i nema zdravih stabala jele. Naša istraživanja 1985. ukazala su na prisutnost mokre i suhe depozicije kiselina i teških metala (Glava č et al, 1985). Spomenuta opterećenja već su dugo vremena prisutna u tom području nagli razvoj industrije u Italiji i rječkom području), a i dalje se nastavljaju što se odražava na stanje šuma. Propadanje šuma kao kompleksan problem dolazi i ovdje do izražaja. U prilogu dajemo prikaz širine goda jele u fakultetskoj šumi Zalesina za tri različite stojbine, za šumu jele s rebračom (Blechno-Abietetum) i šumu bukve |