DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 95     <-- 95 -->        PDF

PREGLEDNI ČLANCI — REVIEWS
UDK 630*453 Sum. list CXV (1991) 193


ZNAČAJ BIOTICKIH FAKTORA U PROCESU SUŠENJA ŠUMA


Miroslav HARAPIN*


SAŽETAK: Među svim listačama hrast lužnjak ima najviše
vrsta štetnika, a oštećenja i ugroženost su daleko veća nego u drugim
dijelovima Europe. Do unatrag 6 godina gubar (Lymantria
dispar L.) je bio najvažniji štetnik hrasta lužnjaka. U razdobljunajintenzivnijeg sušenja hrasta lužnjaka, osim gubara permanentno
su bili prisutni slijedeći defolijatori: hrastov savijač (Tortrix
viridana L. Archips crataegana Hb. A. xylosteana L.), zlatokraj(Euproctis chrysorrhoea L.), mraz°vci (Eranis defoliaria CL, Operophtera
brumata L. Himera pennaria L.), hrastove ose listarice
(Apethymus abdominalis Lep., A. braccatus Gmel.), sovice (Orthosia
cruda Schiff., Acronicta aceris L.) i dr. Masovno sušenje hrasta
lužnjaka započelo je 1910. i nastavlja se do danas.


Brijest je nestao iz naših šuma sinhroniz.iranim djelovanjemdvaju biotičkih čimbenika potkornjaka (Scolytus spp.) i holandske
brestove bolesti (Ceratocystis ulmi Mor.) u nepovoljnim klimatskim
uvjetima (suša). Intenzivnije sušenje treće dominantne vrste
u nizinskim šumama poljskog jasena započelo je u razdoblju1943—47. Već tada se na nekim lokalitetima u Vinkovcima posušilo
50% jasenovih stabala. Jasen je ugrožen od jasenove pipe(Stereonychus fraxini Deg.). Jasenova pipa je prisutna kao vrsta
svugdje u Europi gdje ima jasena, a samo kod nas dolazi do gradacija,
pa je razumljivo da imamo i zašto imamo najintenzivnijesušenje jasena u Europi. Bukva se počela sušiti već 1950. god.
Osjetljiva je na kasne proljetne mrazove i sušu, a napada ju rak
kore (Nectria ditissima Tul.). Bukvu napada defolijator (Rhynchaenus
fagi L.). 1983. registrirana su prva sušenja hrasta kitnjaka.
Uzročnici su suša, jak napad hrastova savijača i imisije. Primarni
uzrok sušenja pitomog kestena je rak kore (Cryphonectria parasitica
Barr.) od 1950., a nepovoljno djeluju suša i imisije. Lipa se
suši zbog napada mednjače (Armillaria mellea Wahl.), suše i djelomične
defolijacije. Listopadni hrastovi jadranskog područja ugroženi
su od defolijacije gubara i savijača, a gubar napada i hrast
etniku. Jela, smreka i borovi u kontinentalnom dijelu propadajuzbog imisija i suše. Ostaje otvoreno pitanje zašto sada u procesuintenzivnog sušenja kontinentalnih crnogoričnih šuma, osobito jeleizostaju tipični primarni štetnici defolijatori kao na npr. jelinmoljac (Argyresthia fundella F. R.) koji su bili u velikim gradacijama
na početku procesa sušenja 50-tih godina ovog stoljeća.


* Dr. Miroslav Harapin, Šumarski institut, Jastrebarsko.