DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 98     <-- 98 -->        PDF

lesti uz klimatske i antropogene štetne utjecaje na stabilnost šuma hrasta
lužnjaka.


U tim šumama u daljnjoj i bliskoj prošlosti po opće poznatom scenariju
događalo se je slijedeće: U rano proljeće došlo je do parcijalne, a najčešće
totalne defolijacije na velikim površinama (od nekoliko tisuća do nekoliko
desetaka tisuća ha). Kada je potjerao novi list krošnje su postale zeleno bijele,
jer je novi list napala pepelnica (Microsphera alphitoides). Nakon ova
dva stresa došao je treći, a to je bio napad mednjače (Armillaria mellea) i dr.
patogenih gljiva. I konačno tako fiziološki oslabljena stabla čemu su pridonijeli
i drugi uzročnici (suša i antropogeni utjecaji) napali su sekundarni
štetnici: ksilofagni insekti koji su obezvrijedili ono što više nije moglo preživjeti.


Hrastove nizinske šume imale su tri dominantne vrste drveća: hrast
lužnjak, nizinski brijest i poljsiki jasen. Najprije, prije osam decenija kao
što je gore rečeno počelo je sušenje lužnjaka. Malo kasnije 20-tih godina
počeo se sušiti brijest i za trideset godina gotovo posve nestao iz naših šuma.
Uzrok je bila kompleksna tzv. »holandska bolest« koju čine dva biotička
faktora: potkornjaci i gljiva traheomikoza. Ostala je nepoznanica koji
čimbenik je stvorio predispoziciju za prenamnožavanje i djelovanje potkornjaka
i gljive. Pretpostavlja se da su to bile klimatske promjene tj. suše jer
uvjerljivo se za ono vrijeme ne bi moglo pretpostaviti da je bila značajnija
polucija. Sušenje i nestanak brijesta nedvosmisleno pokazuje kakovu ulogu
mogu imati biotički čimbenici u određenim uvjetima.


SI. 2. Jasenova sastojina nakon napada jasenove pipe i poremećenog vodnog režima