DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 99 <-- 99 --> PDF |
Slična je situacija i sa poljskim jasenom. Masovno sušenje jasena započelo je u razdoblju 1943—1947 godine (S p a i ć 1955). Prema navedenom autoru u pojedinim odjelima šumarija Strošinci, Županja, Mikanovci i Rajić oboljelo je više od polovine svih jasenovih stabala.-Ta pojava je bila zapažena na čitavom nizinskom području Hrvatske. Pretpostavljalo se da je sušenje jasena kao i hrasta, posljedica sinhroniziranog nepovoljnog djelovanja više faktora. Jasen je ugrožen od jasenove pipe (Stereonychus fraxini Deg.) kao defolijatora prvoga reda. Imaga uništavaju pupove a larve brste lišće. Skoro permanentna defolijacija u intervalima traje već skoro pedeset godina. Zbog defolijacije prekida se transpiracija, pa se još više poremećuje negativan utjecaj vodozračnog režima u tlu. Ovdje želimo naglasiti dvije veoma važne činjenice: Prvo, jasenova pipa kao defolijator je rani štetnik, jer oštećuje pupove i u isto vrijeme se na jasenu mogu naći svi razvojni stadiji, a kornjaši tijekom trajanja vegetacije. Drugo u čitavom arealu rasprostranjenja jasena u Europi, jasenova pipa dolazi kao vrsta, ali nisu zabilježeni kalamiteti i defolijacije, što je karakteristično za jasen u nas. To su specifičnosti koje nemaju druge zemlje, pa je razumljivo da imamo i zašto imamo najintenzivnije sušenje jasena u Europi. LISTOPADNE ŠUME KONTINENTALNOG PODRUČJA Ekonomski najvažnije vrste tog područja su bukva, hrast kitnjak, pitomi kesten, lipa, grab i javor. Značajnije sušenje bukve registrirano je početkom 80-tih godina premda ima podataka o sušenju bukve već 1950. na Kalniku i drugim lokalitetima. Bukva je veoma osjetljiva na kasne proljetne mrazove i velike suše sredinom ljeta. Velika oštećenja registrirana u bukovim šumama bila su u proljeće 1988. god., a izrazito sušne godine započele su 1985. god. Na više lokaliteta u arealu rasprostranjenja bukve registriran je jak napad raka kore (Nectriaditissima Tul.) na bukvi. Gljiva je veoma patogena i najopasnija za mlada stabla bukve do 30 godina starosti. Na deblu, granama i grančicama napadnutih stabala uzrokuje stvaranje rak rana, što u mnogo slučajeva rezultira sušenjem stabla. Jak napad je registriran u Križevcima, Petrovoj gori i Slavonskoj Požegi. Bukva je inače kao vrsta veoma osjetljiva na progale, jer dolazi do upale kore. Već 50-tih godina registrirane su pojave sušenja bukve u Istri na Učki i drugim lokalitetima. Bukvu već dugi niz godina, a pogotovo od 1980. god. napada primarni štetnik bukova skočipipa (Rhynchaenus fagi L.). Najprije u proljeće kornjaši perforiraju list u vidu mnogobrojnih rupica a ličinka buši hodnike u listu i pravi grizotinu između gornje i donje epiderme, pa nastaje parcijalna defolijacija, lišće žuti, a krošnje postaju razrijeđene u svijetložute. Hrast kitnjak se je također početkom 80-tih godina počeo masovnije sušiti. Jaka sušenja su registrirana 1983. god. na području Nove Gradiške i Slavonske Požege. U isto vrijeme šume hrasta kitnjaka bile su izrazito jako napadnute od hrastova savijača. Tih godina registriran je dvostruki golobrst u jednoj godini. Najprije su uništeni svi pupovi u vrijeme početka listanja, a kad je potjerao drugi list njega su opet napale gusjenice savijača i drugih |