DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 101 <-- 101 --> PDF |
Prema tome, zemljište zemljišnih zajednica pripada samo ovlaštenicima koji su prilikom uređivanja pojedine zemljišne zajednice bili uneseni u temeljne knjige, no to pravo nije pripadalo i drugima koji su se naknadno nastanili u istom selu i postali naknadno pripadnici političke općine. Prema tome ustanovljeni broj ovlašteničkih prava u temeljnoj knjizi ne može se više povećati. Zemljišna zajednica može pravilnikom odrediti da se ovlaštenje ne može cijepati ispod stanovišta količine, a može odrediti i da svatko tko stiče ovlaštenja na drukčiji način nego nasljedstvom ili diobom, treba zemljišnoj zajednici platiti posebno odmjerenu pristupninu (Krbe k 1921). Prodaju ovlaštenja vezao je zakon s pravom prekupa u korist zemljišnih zajednica i njenih ovlaštenika. Glavni i najvažniji organ je Skupština svih ovlaštenika, kojoj je na čelu glavar, kao izvršni organ. Glavna skupština vršila je ove poslove: utvrđuje i mijenja Pravilnik; izabire zastupstvo; obavlja reviziju računa; sastavlja proračun i raspolaže s redovitim i izvanrednim prihodom; odlučuje o dodjeljivanju i uzimanju zajma; stječe i otuđuje imovinu; određuje treba li provesti diobu zajedničkog zemljišta; određuje kolike prihode treba ubirati u ime statutorine, zatim u ime skupnih užitaka u naravi koji pripadaju pojedinim ovlaštenicima. U Skupštini svaki ovlaštenik ima pravo glasa točno prema veličini ovlašteničkog prava s time da nitko nije mogao imati više od 1/3 svih glasova. Zastupstvo vodi sve ostale poslove oko uprave imovinom. Mandat zastupstva i glavara ne može trajati manje od jedne godine niti više od pet godina. U pogledu šuma zemljišne zajednice stoje pod nadzorom kotarske oblasti. Zemljišne su zajednice dobro živjele dok je bilo starih šuma, ali nagla potražnja za drvom i nekontrolirano korištenje dovelo ih je brzo u situaciju preživljavanja. Iako je već Zakon iz 1894. godine propisivao potrajno gospodarenje, temeljem gospodarske osnove, ono nije provađano pa je došla tzv. Naredba 23. travnja 1903. godine po kojoj je iste godine izdan »Naputak za sastavak gospodarstvenih osnova odnosno programa« za šume pod osobitim javnim nadzorom. To je za to doba bila vrlo vrijedna i napredna instrukcija koja je odigrala povijesnu ulogu u šumarstvu Hrvatske. Samo za bivše zemljišne zajednice po njemu je izrađeno preko 100 osnova u Hrvatskoj. »Naputak« je u uređivanju šuma vrijedio do 1945. godine (Kern 1916). No ni strogi propisi nisu spriječili daljnje slabljenje šumskog potencijala šuma zemljišnih zajednica koje se neminovno javljaju kao posljedica porasta broja pravoužitnika cijepanjem obitelji, zatim trgovinom pravima koja se razvila kao posljedica ekonomskih problema. To je stvaralo još veće ekonomske i socijalne razlike. Naime, živjeti na području zemljišne zajednice nije se postajalo pravoužitnikom, ali kupnjom se to postizalo. Veliki troškovi gospodarenja šumama s jedne strane i zahtjevi pravoužitnika s druge strane, doveli su do toga da mnoge zemljišne zajednice, nisu mogle opstati pa su se počele raspadati. Kao što se iz izloženog vidi, šume i šumska zemljišta imovnih općina ni zemljišnih zajednica nisu bila vlasništvo pojedinaca pa ni tih organizacija. |