DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 114 <-- 114 --> PDF |
Ti su odnosi, ne uzimajući u obzir ekstremne slučajeve, dinamički uravnoteženi, tako da je dinamika materije i energije u šumi, u obliku jednog gib- Ijivog kretanja, u ravnoteži između određenih granica. Čim ovi biogcocenotički odnosi prelaze u toj svojoj gibljivoj dinamici okvire granica, nastupa disharmonija u tim odnosima, a to neminovno vodi pogoršanju ekoloških uvjeta i često onemogućuje njen dalji opstanak. Dosadašnja istraživanja prirodnih ekosistema su veoma dragocjena i mogu se na prilično zadovoljavajući način koristiti u primijenjenim disciplinama, ali je potrebna dogradnja da budu još kvalitetnija i bolja. Toj zadaći može odgovoriti samo klasifikacijski ili tipološki pristup. Poznato je da se svakom znanstvenom problemu može pristupiti na dva načina: analitički i klasifikacijski ili tipološki. Analitički pristup ima za cilj elaboriranje teorijskih shema, njihovo funkcioniranje, unutarnju koheziju, diferencijacije i mijenjanja. Klasifikacijski ili tipološki pristup ima za cilj da utvrdi zajednička obilježja, kako bi se neka svojstva mogla grupirati u nekoliko velikih kategorija ili tipova. Ta se dva pristupa međusobno upotpunjuju. Tipologiziranje olakšava razvijanje analitičke teorijske orijentacije, dok analitički pristup omogućuje revidiranje tipologije, a naročito kriterija koji su korišteni pri konstruiranju pojedinih tipova. Tipologija pomaže da se lakše uočavaju prave dimenzije, bit, intenzitet i kvalitet osnovnih procesa koji se odvijaju u šumi. Ova ideja okupila je prije tridesetak godina grupu mladih šumara-entuzijasta. U početku je to bio više diskusioni klub, koji se tek kasnije konstituirao u istraživačku ekipu. U to vrijeme, tipologija je kod nas bila nepoznanica »tabula rasa«, a jedva da se nešto više radilo i u ostalom svijetu, te da smo sve morali učiti u toku samog istraživanja. Bilo je lutanja, polaženja od početka, traženja pravih rješenja i kolebanja, jer se je uz istraživanje učilo. Uz to stalna nestašica novca za istraživanje, želja da se uz minimum sredstava dade što više rezultata, nepovjerenje, neshvaćanje i neprihvaćanje tipologije šuma u operativi pa i u znanstvenim ustanovama, utjecali su na to da nisu postignuti svi ciljevi koje smo zacrtali. Mislim da smo uz date uvjete ipak načinili velik istraživački rad, temeljen na iskustvu kojega bi sada trebalo nastaviti. 2. SADRŽAJ, SMISAO I CILJ TIPOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA — POJAM TIPA Tipologija (typos — oblik, logos — nauka) je u širem smislu svaka disciplina koja predmete i pojave nekog jednovrsnog područja dijeli po tipu tj. po srodnosti u kompleksima karakteristika. Primarna zadaća tipologije je da identificira, pojednostavi i poreda podatke tako da oni postanu usporedivi. Tipizacija je redukcija i izjednačavanje atributa, značajnih za karakter tipa koji nisu tipični. Nijedno znanstveno saznanje ili racionalno iskustvo ne može biti prošireno bez postojanja odgovarajuće klasifikacije. Znanost nastoji da pojedine fenomene tretira kao tipične, komparativne i repetivne. Tipologija napušta svijet pojavnih konkretnosti, jedinstvenosti i neponovljivosti, i prelazi na razinu zamišljenog poretka u kojem postoje pravilnosti, određene sekvence zbivanja, koje ako se poznaju uvjeti djelovanja određenih faktora, mogu vršiti predviđanja. |