DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 116 <-- 116 --> PDF |
istraživanja ne bi trebao biti potpuno i minuciozno opisivanje pojedine sastojine, nego konstruiranje komparativne sheme i analiziranje mehanizama funkcioniranja i promjena. Tipologija šuma čini neophodnu metodološku osnovu za kompleksna istraživanja. Za sada je primarna ekološko-proizvodna klasifikacija, koja predstavlja najprihvatljiviju osnovu za gospodarsku podjelu šuma, te ju treba shvatiti kao kompleksan metodološki sistem pomoću kojeg se mogu utvrditi proizvodne mogućnosti šuma i šumskih staništa. Za izradu ekološko-proizvodne klasifikacije šuma ne mogu se preuzimati gotove i kompletne podjele iz fitocenoloških ili pedoloških klasifikacija, i okarakterizirati ih samo s proizvodnog stajališta. Osnovno za tipološku klasifikaciju jest da omogući podjelu šume na jedinice koje su u ekološkom i razvojno-proizvodnom smislu dovoljno homogene. U proizvodnom smislu postoji samo jedan oblik šume koji trajno proizvodi najveće moguće količine šumskih proizvoda koji su u skladu s potrebama privrede i mogućnostima šume uz uvažavanje ostalih neprivrednih koristi šume. Taj oblik trebamo poznavati da bi u granicama mogućnosti konkretni oblik usmjeravali prema njemu. Ovo pravilo bilo je osnov naših tipoloških istraživanja: poznavanje stanišnih prilika i optimalnog sastojinskog oblika koji im odgovara. Ono se zasniva na pretpostavci da isti ekološki uvjeti za nastanak, rast i razvoj šumskih sastojina moraju imati uvijek iste posljedice. Tipovi šuma karakterizirani su s jedne sirane ekološkim,, uvjetima rasta i pomlađivanja biljnih vrsta i njihovim međusobnim odnosima u zajednici koji čine osnovicu pomlađivanja i uzgajanja šuma, dok su s druge strane karakterizirani rasprostranjenošću, strukturom sastojina, drvnom masom, prirastom i tehničkim svojstvima drveta, koji određuju njihovu ekonomsku vrijednost i važnost. Da bi se neka šumsko-vegetacijska i proizvodna jedinica mogla nazvati tipom šume, neophodno je da je podjednakih ekoloških i potencijalnih razvoj no-proizvodnih karakteristika sastojina autohtonih vrsta drveća, kojima odgovara specifičan gospodarski tretman. Tipove šuma treba izdvajati na osnovu jedinstvenih kriterija, dok parametri za procjenu pojedinih karakteristika u različitim uvjetima trebaju omogućiti međusobno uspoređivanje. Neprilika je u tome što je teško pomiriti zahtjeve za respektiranje originalnosti svakog tipa i zahtjev za njihovom međusobnom komparacijom. Ekolozi naglašavaju specifičnosti, dok šumari ističu komparativnosti. Svi elementi ekološkog i gospodarskog sistema ne mogu se međutim kombinirati međusobno u nedogled. Tip šume omogućava mjerenje konkretnih podataka, ukazuje na potencijalne mogućnosti nekog područja, daje podatke za izbor potencijalno najproizvodnijih sastojina, najpovoljnijih uzgojnih zahvata i omogućuje predviđanje budućeg toka događaja, jer ako postoje neki tipični uzročni činioci u određenim situacijama vjerojatna je i pojava tipičnih posljedica. Proizvodni tip šume je skup šumskih sastojina koje imaju isti floristički sastav, iste ekološke odnose i osobine, iste uzgojne mogućnosti i istu proizvodnju drvne mase, i kod kojih se očekuje da će na iste ili slične postupke jednako ili slično reagirati. |