DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 116     <-- 116 -->        PDF

istraživanja ne bi trebao biti potpuno i minuciozno opisivanje pojedine sastojine,
nego konstruiranje komparativne sheme i analiziranje mehanizama
funkcioniranja i promjena. Tipologija šuma čini neophodnu metodološku
osnovu za kompleksna istraživanja. Za sada je primarna ekološko-proizvodna
klasifikacija, koja predstavlja najprihvatljiviju osnovu za gospodarsku
podjelu šuma, te ju treba shvatiti kao kompleksan metodološki sistem pomoću
kojeg se mogu utvrditi proizvodne mogućnosti šuma i šumskih staništa.


Za izradu ekološko-proizvodne klasifikacije šuma ne mogu se preuzimati
gotove i kompletne podjele iz fitocenoloških ili pedoloških klasifikacija,
i okarakterizirati ih samo s proizvodnog stajališta.


Osnovno za tipološku klasifikaciju jest da omogući podjelu šume na
jedinice koje su u ekološkom i razvojno-proizvodnom smislu dovoljno homogene.


U proizvodnom smislu postoji samo jedan oblik šume koji trajno proizvodi
najveće moguće količine šumskih proizvoda koji su u skladu s potrebama
privrede i mogućnostima šume uz uvažavanje ostalih neprivrednih
koristi šume. Taj oblik trebamo poznavati da bi u granicama mogućnosti
konkretni oblik usmjeravali prema njemu. Ovo pravilo bilo je osnov naših
tipoloških istraživanja: poznavanje stanišnih prilika i optimalnog sastojinskog
oblika koji im odgovara. Ono se zasniva na pretpostavci da isti ekološki
uvjeti za nastanak, rast i razvoj šumskih sastojina moraju imati uvijek
iste posljedice. Tipovi šuma karakterizirani su s jedne sirane ekološkim,,
uvjetima rasta i pomlađivanja biljnih vrsta i njihovim međusobnim odnosima
u zajednici koji čine osnovicu pomlađivanja i uzgajanja šuma, dok su
s druge strane karakterizirani rasprostranjenošću, strukturom sastojina, drvnom
masom, prirastom i tehničkim svojstvima drveta, koji određuju njihovu
ekonomsku vrijednost i važnost.


Da bi se neka šumsko-vegetacijska i proizvodna jedinica mogla nazvati
tipom šume, neophodno je da je podjednakih ekoloških i potencijalnih razvoj
no-proizvodnih karakteristika sastojina autohtonih vrsta drveća, kojima
odgovara specifičan gospodarski tretman. Tipove šuma treba izdvajati na
osnovu jedinstvenih kriterija, dok parametri za procjenu pojedinih karakteristika
u različitim uvjetima trebaju omogućiti međusobno uspoređivanje.
Neprilika je u tome što je teško pomiriti zahtjeve za respektiranje originalnosti
svakog tipa i zahtjev za njihovom međusobnom komparacijom. Ekolozi
naglašavaju specifičnosti, dok šumari ističu komparativnosti. Svi elementi
ekološkog i gospodarskog sistema ne mogu se međutim kombinirati
međusobno u nedogled.


Tip šume omogućava mjerenje konkretnih podataka, ukazuje na potencijalne
mogućnosti nekog područja, daje podatke za izbor potencijalno najproizvodnijih
sastojina, najpovoljnijih uzgojnih zahvata i omogućuje predviđanje
budućeg toka događaja, jer ako postoje neki tipični uzročni činioci
u određenim situacijama vjerojatna je i pojava tipičnih posljedica.


Proizvodni tip šume je skup šumskih sastojina koje imaju isti floristički
sastav, iste ekološke odnose i osobine, iste uzgojne mogućnosti i istu
proizvodnju drvne mase, i kod kojih se očekuje da će na iste ili slične postupke
jednako ili slično reagirati.