DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 119     <-- 119 -->        PDF

U SAD zemljišne jedinice koje su sposobne za uzgajanje sličnih vrsta
drveća, koje zahtijevaju slične uzgojne mjere i koje imaju sličnu potencijalnu
proizvodnost objedinjuju se u grupe zemljišta prema prikladnosti za
šumsku proizvodnju (woodland sintability groups, L e m m o n).


U Jugoslaviji osim u Hrvatskoj tipološka istraživanja u većem ili manjem
obimu provode se i u drugim republikama.


Najsistematskije i najšire prišlo se tim istraživanjima u BiH. Tamo se
uz Hrvatsku jedino pristupilo timskom dugoročnom istraživačkom radu. Tim
stručnjaka (Ćirić, Burlica, Fabijanić, Stefanović, Drinić, Beus, Pavlič, Bozalo,
Vukorep, Petrović). Tip šume u BiH čine sastojine koje pripadaju
jednoj fitocenološkoj jedinica koja u datom području predstavlja vegetaciju,
dakle klimatogena zajednica ili trajni stadij, i koja raste na ekološko
jednakim zemljišnim jedinicama. Istraživanja svi provađana u tri etape. Prvo
su izdvojene regionalne šumske zajednice (skup asocijacija). Zatim je na temelju
ekoloških kriterija određen osnovni tip šume (vegetacijsko-stanicni
tip) i na kraju proizvodni tip šume koji objedinjuje osnovne tipove na bazi
analiza proizvodnih karakteristika. Proizvodni tip šume je skup biogeocenoza
(osnovnih tipova) koje imaju približno jednake ekološke karakteristike
i proizvodnu sposobnost. Osnovno je da su tipovi uvijek utvrđeni na postojećim
šumama kao prosjek i nema mogućnosti za neko kvalitetno poboljšanje.


U Sloveniji se tipologija primjenjuje prema potrebi izvedbenih planova
i tipovi nisu unaprijed sistematski proučavani. Tipovi su vegetacijsko-stanišni
i temelje se uglavnom na fitocenološkoj klasifikaciji.


U Srbiji (i djelomice Crnoj Gori) istraživanjima tipova šuma prišlo se
uglavnom teorijski, sporadično i pojedinačno. Svodi se na diferenciranje ekotipova
vrsta drveća i na ekološku fazu u podjeli šuma. Vrlo rijetko proučavaju
se i proizvodne karakteristike šuma.


Tipološka istraživanja u Hrvatskoj počela su dosta rano. Bila su uglavnom
parcijalna i nisu imala mnoge sadašnje komponente. Na sastanku 9.


04. 1962. godine, kojim je rukovodio prof. dr. Milan Anić , zaključeno je
da se u Hrvatskoj počne sa sistematskim istraživanjima fitocenoza sa šireg
ekološkog i šumsko-gospodarskog stajališta. Radovi su se odvijali usporedo
s osnivanjem Odjela za tipologiju.
Budući da je fitocenologija bila jedina komponenta koja je u početno-
ckonomskoj fazi podjele imala definirane parametre i kriterije i oblikovan
cijeli klasifikacijski sistem, jasno je da je ona poslužila u inicijalnoj fazi
istraživanja kao osnova prvih tipoloških proučavanja i kartiranja naših šuma.
Otuda i tako često poistovjećivanje tipologije šuma u Hrvatskoj sa fitocenologijom.


Daljnji razvoj tipologije odvijao se uglavnom uključivanjem onih komponenata
koje omogućavaju procjenu zatečenih i potencijalnih mogućnosti
tipova šuma i planiranje gospodarenja na tipološkoj osnovi. Istraživanja postaju
kompleksnija, pa se oblikuje fizionomija istraživanja i definira plan
istraživanja kojim se obuhvaća:



istraživanje reprezentativnih objekata, koji bi omogućili komparativnu
sintezu,