DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 119 <-- 119 --> PDF |
U SAD zemljišne jedinice koje su sposobne za uzgajanje sličnih vrsta drveća, koje zahtijevaju slične uzgojne mjere i koje imaju sličnu potencijalnu proizvodnost objedinjuju se u grupe zemljišta prema prikladnosti za šumsku proizvodnju (woodland sintability groups, L e m m o n). U Jugoslaviji osim u Hrvatskoj tipološka istraživanja u većem ili manjem obimu provode se i u drugim republikama. Najsistematskije i najšire prišlo se tim istraživanjima u BiH. Tamo se uz Hrvatsku jedino pristupilo timskom dugoročnom istraživačkom radu. Tim stručnjaka (Ćirić, Burlica, Fabijanić, Stefanović, Drinić, Beus, Pavlič, Bozalo, Vukorep, Petrović). Tip šume u BiH čine sastojine koje pripadaju jednoj fitocenološkoj jedinica koja u datom području predstavlja vegetaciju, dakle klimatogena zajednica ili trajni stadij, i koja raste na ekološko jednakim zemljišnim jedinicama. Istraživanja svi provađana u tri etape. Prvo su izdvojene regionalne šumske zajednice (skup asocijacija). Zatim je na temelju ekoloških kriterija određen osnovni tip šume (vegetacijsko-stanicni tip) i na kraju proizvodni tip šume koji objedinjuje osnovne tipove na bazi analiza proizvodnih karakteristika. Proizvodni tip šume je skup biogeocenoza (osnovnih tipova) koje imaju približno jednake ekološke karakteristike i proizvodnu sposobnost. Osnovno je da su tipovi uvijek utvrđeni na postojećim šumama kao prosjek i nema mogućnosti za neko kvalitetno poboljšanje. U Sloveniji se tipologija primjenjuje prema potrebi izvedbenih planova i tipovi nisu unaprijed sistematski proučavani. Tipovi su vegetacijsko-stanišni i temelje se uglavnom na fitocenološkoj klasifikaciji. U Srbiji (i djelomice Crnoj Gori) istraživanjima tipova šuma prišlo se uglavnom teorijski, sporadično i pojedinačno. Svodi se na diferenciranje ekotipova vrsta drveća i na ekološku fazu u podjeli šuma. Vrlo rijetko proučavaju se i proizvodne karakteristike šuma. Tipološka istraživanja u Hrvatskoj počela su dosta rano. Bila su uglavnom parcijalna i nisu imala mnoge sadašnje komponente. Na sastanku 9. 04. 1962. godine, kojim je rukovodio prof. dr. Milan Anić , zaključeno je da se u Hrvatskoj počne sa sistematskim istraživanjima fitocenoza sa šireg ekološkog i šumsko-gospodarskog stajališta. Radovi su se odvijali usporedo s osnivanjem Odjela za tipologiju. Budući da je fitocenologija bila jedina komponenta koja je u početno- ckonomskoj fazi podjele imala definirane parametre i kriterije i oblikovan cijeli klasifikacijski sistem, jasno je da je ona poslužila u inicijalnoj fazi istraživanja kao osnova prvih tipoloških proučavanja i kartiranja naših šuma. Otuda i tako često poistovjećivanje tipologije šuma u Hrvatskoj sa fitocenologijom. Daljnji razvoj tipologije odvijao se uglavnom uključivanjem onih komponenata koje omogućavaju procjenu zatečenih i potencijalnih mogućnosti tipova šuma i planiranje gospodarenja na tipološkoj osnovi. Istraživanja postaju kompleksnija, pa se oblikuje fizionomija istraživanja i definira plan istraživanja kojim se obuhvaća: — istraživanje reprezentativnih objekata, koji bi omogućili komparativnu sintezu, |