DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 130 <-- 130 --> PDF |
Kanarski se otoci od vremena Kolumba do danas smatraju integralnim dijelom Španjolske. Španjolci ih nikada nisu tretirali kao koloniju, čak ni u vrijeme klasičnog kolonijalizma. U administrativnom pogledu oni čine dvije od ukupno 50 pokrajina Španjolske: Tenerife i Gran Canaria. Imaju površinu od 7.507 km2 i oko milijun i po stanovnika. Poslije Franca obadvije su pokrajine postale jedna autonomna oblast pod imenom Islas Canarias. VJEČNO PROLJEĆE Za Kanarske se otoke općenito može reći da imaju jednoličnu suptropsku oceansku klimu. Temperatura u priobalnom području oscilira oko 20 °C. Oscilacije uglavnom nisu velike, ni dnevne ni sezonske. To je možda najugodnija klima na svijetu, pa nije čudo da na tim »otocima za sve sezone«, kako ih reklamiraju turističke agencije, ima uvijek puno turista, bez obzira na godišnje doba. Jer ovdje je godišnje doba zapravo samo jedno i može se nazvati vječno proljeće ili čak vječno ljeto, ako ga usporedimo s našim klimatskim uvjetima. Kanarski su otoci za Europljane ono što su Havaji za Amerikance. Zbog veoma povoljne klime na Kanare se doseljuje sve više stranaca. Među njima ima i naših ljudi. Na otoku Tenerife u mjestu La Orotava već dugo živi s obitelji Zagrepčanin Zdenko Kužnar, vlasnik velike plantaže banana. Čitajući novine »Diario de avisos« od 11. veljače 1986. god. saznao sam da je trener nogometnog kluba »Tenerife« tada bio Dragoljub Milosevic, također naš zemljak. Veliki članak s fotografijom na naslovnoj stranici upravo govori o njegovoj ostavci na funkciju u klubu. Migracija ima i u suprotnom smjeru. Pričala mi je gospođa Asuncion, rođena Ferrer, sa otoka Tenerife, kako se udala za našeg Sarajliju Miralema Hadžiosmanovića i sasvim se dobro snašla u novoj, bosanskoj i muslimanskoj sredini. Turizam je najviše razvijen, ili točnije, planski koncentriran, na otocima Tenerife i Gran Canaria. Na ostalim otocima nije dozvoljena gradnja većih turi-1 stičkih objekata i naselja. Njih turisti posjećuju uglavnom u obliku jednodnevnog izleta. Zbog različite nadmorske visine, konfiguracije terena i šumovitosti, klima se ipak razlikuje ne samo na pojedinim otocima nego i u raznim dijelovima istog otoka. Što je veća udaljenost od Afrike to je jače izražen planinski karakter pojedinih otoka. Pasatni vjetrovi (vientos alisios), koji pusu sa sjeveroistoka, donose vlagu u niže i srednje položaje otoka, sprečavajući tako njihovu potpunu dezertifikaciju. Južni dio otoka Tenerife suh je i vruć, gotovo pustinjski, dok su središnja i sjeverna područja svježija, s prostranim zelenim površinama poljoprivrednih kultura i bujnih šumskih sastojina. Količina oborina općenito je mala, ali i tu postoje znatne razlike između pojedinih otoka. Tako npr. Lanzarote i Fuerteventura, koji su najbliži Africi, imaju u prosjeku svega 140 mm godišnje, Tenerife 450 mm, a planinska La Palma, koja je i naj šumoviti ja, 660 mm. Voda je dakle veliki problem za stanovnike Kanara. Njega donekle ublažuje postojanje voda što se skupljaju u golemim podzemnim šupljinama, nastalim uslijed tektonskih poremećaja. Jedna takva šupljina sadrži i do 5 milijuna m3 vode. No do nje nije jednostavno doći. U tu svrhu prave se u brdima prostrane horizontalne bušotine duge i do 8 km (koji puta bez ikakvog rezultata), pa se voda, ako se do nje dođe, posebnim cijevima ili kanalima |