DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 134 <-- 134 --> PDF |
Strelitzia reginae (Musaceae). Ime roda dobila je ova biljka po jednoj princezi iz kuće Strelitz. Zove se još i »rajska ptica« (njem. Paradiesvogelblume), prema neobičnom obliku cvijeta koji liči na ptičju glavu. Cvijet je veoma cijenjen i dugo ostaje svjež nakon što je odrezan. Može se naći skoro u svim europskim cvjećarnama. Potječe iz Južne Afrike, a na Kanarima se razmnožava i u slobodnoj prirodi. Postao je već običaj da turisti na povratku kući ponesu sobom i po koju »rajsku pticu«, pa se u turističkim centrima kao što su Puerto de la Cruz, Santa Cruz de Tenerife i dr. razvila prava industrija uzgajanja tog cvijeća. Strelitzia alba druga je vrsta tog roda, a veoma je nalik banani, s kojom, kao i s prethodnom vrstom, spada u istu porodicu. Uzgaja se kao dekorativna biljka, iako joj je cvijet, inače sličan »rajskoj ptici«, neugledan i sakriven među lišćem. Roystonca regia (Paltnae). Lijepo, visoko drvo, glatkog i svijetlog debla, koje je u sredini zadebljalo. Porijeklom iz Srednje Amerike gdje je poznato pod imenom »kraljevska palma« (španj. palma real). Phoenix canariensis (Palmae). Osim na Kanarima, raste i daleko izvan svoje domovine. To je ona ukrasna biljka, koja se pod imenom Feniks-palme uzgaja i u našim krajevima. Još u prošlome stoljeću netko iz više plemićke obitelji Delupis donio ju je ravno sa Kanarskih otoka na Vis, gdje su se proizvodile sadnice ne samo za vlastite potrebe, nego i za europske dvorove. Posljednjih godina u rasadniku RO »Vinogradar« proizvodnja je modernizirana i povećana, tako da se danas uzgaja oko 300.000 sadnica, za domaće i strano tržište. KORIST OD ŠTETNOG KUKCA Kako se može dobro zaraditi na uzgoju (ne suzbijanju!) biljnih nametnika, najbolje pokazuje primjer stanovnika Kanarskih otoka, koji su se svojevremeno obogatili uzgajajući jednu vrstu štitaste uši na indijskoj smokvi. Indijska smokva (Opuntia ficus-indica) iz familije kaktusa (Cactaceae) raširena je, kultivirana ili podivljala, u mnogim mediteranskim i drugim zemljama gdje vlada suha i topla klima. Zato je vrlo česta i na Kanarskim otocima. Kultivira se s više njenih varijeteta i rasa. Plodovi su slatki i hranjivi, iako ne osobito ukusni. Oni slabije kvalitete služe za ekstrakciju alkohola i kao krmivo. Mladi su ogranci dobra stočna hrana. Štitasta uš Dactylopius coccus, poznata još pod imenom košenil (španjolski: cochinilla), nametnik je na indijskoj smokvi. No, Kanarci tog štetnika ne suzbijaju. Naprotiv, oni ga nastoje što više razmnožiti, pri čemu im smokva služi samo kao izvor hrane za štetnika. Očito je da uši imaju još veću vrijednost nego njihova biljka-hraniteljica. Zašto? Ženke uši, izvana srebrnobijele boje, pune su tamnocrvene tekućine, koja služi za dobivanje karminskog bojila, važnog u proizvodnji akvarelske boje, kao dodatak nekim živežnim namirnicama i kozmetici (npr. ruž za usne). U prošlome stoljeću ta je sirovina bila toliko cijenjena i tražena da je na Kanarima nastala prava »košenilska groznica«. Svake godine uzgojene su i skupljene milijarde uši i iz njih iscijeđena dragocjena tekućina. Puno se tražila u inozemstvu pa je eksportirana, osobito u Japan. Trgovina je evala i donosila otočanima velike koristi. |