DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 137     <-- 137 -->        PDF

zato se natapa svakih 15 dana. Mnoge farme imaju vlastite otvorene rezervoare,
koji istovremeno služe i za uzgoj pastrva.


Kanarska banana razlikuje se od afričke i antilske i po plodovima. Oni su
gotovo upola manji, ali slađi i ukusniji. No uzalud ćemo ih tražiti u našim trgovinama
i na tržnicama. Gotovo čitavu proizvodnju, ili točnije 96%, od oko 400.000
tona godišnje, Kanarci »izvoze«, i to samo svojim zemljacima na Iberskom poluotoku.


KANARSKI BOR


Na relativno malom prostoru, s velikim razlikama u nadmorskoj visini, na
Kanarskim se otocima može vrlo lako i jasno uočiti visinska zonalnost samonikle
vegetacije.


U priobalnom području najčešće su palme, kaktusi i razne sukulentne biljke.
Posebno su karakteristične manje ili veće skupine »kandelaber-kaktusa« (cardonales)
i tabaibe (tabaibales). Od 200 m na više njima se pridružuju primorska
somina (Juniperus phoenicea) i divlja maslina (Olea europaea var. cerasiformis),
a od 400 m Erica arborea (veliki vrijes) i Myrica faya. Dvije posljednje vrste
tvore vrlo karakterističnu biljnu zajednicu, koju ovdje ukratko nazivaju »Erica-
Myrica«. Ona čini prijelaz prema pojasu borovih i lovorovih šuma što se prostiru
od 600 do nekih 2.400 m nadmorske visine. U tim se šumama nalazi u obliku
podstojne sastojine.


Kanarski bor (Pinus canariensis), kao što mu i ime kaže, autohtona je vrsta
na Kanarima (si. 5), ali se sve više širi Sredozemljem, pa je tako već dospio na


SI. 5. Šumarska kuća na otoku La Palma, okružena stablima kanarskogbora (Pinus canariensis)
(Foto: I. Mikloš)