DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 140 <-- 140 --> PDF |
Lovor je najmanje poznat kao šumsko drvo. U nas doduše mjestimice raste veoma bujno, kao npr. u okolici Lovrana, kojemu je dao i naše i talijansko ime (Laurana), ali te manje ili veće skupine ne možemo smatrati šumom. To su samo posljednji ostaci lovorovih šuma, koje su nekada davno bile raširene na čitavom mediteranskom području. Vegetacija lovorovih šuma, ili laurisilva, čini poseban tip vazda zelenih suptropskih šuma, koji u odnosu na ostale šumske tipove na zemaljskoj kugli zauzima male površine. Te su se šume do danas održale u srednjoj i sjevernoj Flo« riđi, Čileu, Patagoniji, Japanu, Novom Zelandu, na Madeiri, Azorima (si. 1), Kanarskim otocima i još ponegdje. U Europi ih ima samo u Portugalu. Na Kanarima su se izvanredno razvile tipične lovorove šume na visini između 400 i 1.300 m, na sjevernim ekspozicijama, gdje ima puno vlage, magle i oblaka, pa je svjetlosni intenzitet oslabljen, osobito u samoj šumi. U njenu unutrašnjost probija se samo 1/20 i 1/40 pune dnevne svjetlosti. Nijemci takvu šumu nazivaju Nebelwald (Nebel, njem. magla). Zbog slabog svjetla prizemni sloj raslinja sastoji se uglavnom samo od paprati i mahovina. Glavna vrsta drveta lovorovih šuma je kanarski ili azorski lovor (Laurus canariensis odn. L. azorica). To je visoko i vitko stablo, kora debla je svjetlosiva,, a lišće tamnozeleno i kožasto. Takav tip lista karakterističan je i za grmlje koje raste u tim šumama, kao npr. Persea indica (također iz porodice Lauraceae), Arbutus canariensis i Ilex platyphylla (Kanarci je nazivaju »divljom narančom«). Tako izrazita morfološka konvergencija može znatno otežati identifikaciju pojedinih vrsta drveća i grmlja u lovorovim šumama. »Lovorov tip lista« veoma je sličan listovima u tropskim kišnim šumama, s tom razlikom što pupovi na drveću u tim šumama nisu zaštićeni ljuskama. Pojedine vrste grmlja u lovorovim šumama često su rasprostranjene i daleko izvan tih šuma, pa se tako mogu naći u listopadnim šumama umjerenih područja, gdje im specifična fitoklima pruža zaštitu i mogućnost opstanka. Lovorove šume smatramo prelaznim oblikom vegetacije između tropskih kišnih i tvrdolisnih šuma. Najljepše lovorove šume nalaze se na otoku La Gomera. One su najvažniji razlog za proglašenje središnjeg dijela otoka nacionalnim parkom. ŠUMARSTVO I ZAŠTITA PRIRODE Šumama na Kanarskim otocima upravljaju dva Instituta za zaštitu prirode (Instituto para la conservation de la naturaleza, ili skraćeno ICONA), koji spadaju pod Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i prehrane. Jedan se nalazi u gradu Las Palmas na otoku Gran Canada, a drugi u gradu Santa Cruz na otoku Tenerife. Iz naslova se vidi da to nije čisto šumarska ustanova, iako je očito da su izrazom »priroda« obuhvaćene i šume. Reorganizacijom španjolskog šumarstva 1971. god., ICONA je nastala spajanjem šumarija, Državnog fonda za po» šumljivanje i Uprave za lov, ribolov i nacionalne parkove. Kako mi je rekao ing. Jose Maria Gale an, ICONA u gradu Santa Cruz de Tenerife zapošljava, osim njega, još 5 diplomiranih inženjera šumarstva, 4 pogonska inženjera i 2 biologa. Njihova djelatnost, u skladu sa španjolskom strategijom zaštite prirode, obuhvaća slijedeća područja: 1. Nacionalni parkovi, parkovi prirode i drugi zaštićeni prostori, |