DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 162 <-- 162 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI Promocija knjige MIRKO VIDAKOVIĆ: CONIFERS, MORPHOLOGY AND VARIATION u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu Akademik M. Vidaković izdao je 1982. godine knjigu ČETINJAČE — MORFOLOGIJA I VARIJABILNOST. Kako je la knjiga u svjetskoj stručnoj javnosti pobudila osobitu pažnju, autor se odlučio prevesti je na engleski jezik. Knjigu je 1991. godine izdao Grafički zavod Hrvatske a njezina promocija održana je 17. svibnja 1991. u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. O autoru i knjizi govorio je Prof, dr. Dušan Klepac, izv. član JAZU, o prijevodu prof. Marija Šoljan, a na kraju autor M. Vidaković zahvalio se svima, koji su imali udjela u ostvarivanju ovog pothvata. (Ur.) Promotorni govor Prof. dr. Dušana Klepca Mirko Vidaković se upisao na Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu 1945. godine da bi 1949. diplomirao kao inženjer šumarstva. Predmete fundamentalnih znanosti slušao je kod uvaženih naših sveučilišnih profesora: Pevaleka , Gračanina, Škreba, Blanuše i drugih. Već na početku studija prof. dr. Ivo Pevale k uočio je mladog i nadarenog studenta Mirka Vidakovića pa ga je po završetku studija predložio za svoga asistenta. Tako je Mirko Vidaković imao priliku da nastavi botaničke studije kod tada najboljeg hrvatskog sistematičara profesora Ive Pevaleka pa je ubrzo (1953) doktorirao na temelju disertacije »Oblici crnog bora u Jugoslaviji na temelju anatomije iglica«. Tri godine kasnije Vidaković je habilitirao svojom habilitacijskom radnjom »Značenje češera sjemenki i njihovih krilaca za sistematiku i određivanje provenijencije crnog bora«. Na temelju toga Mirko Vidaković bude izabran za sveuč. docenta iz predmeta »Dendrologija«. Pun životne snage i volje za znanstveni rad mladi docent Vidaković nije se mogao potpuno zadovoljiti sistematikom u botanici. On je tražio nešto više; za njega je sistematika bila suviše statična. A u to vrijeme već jp na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu profesor Alois T a v č a r imao velike uspjehe sa heterozisom kukuruza i uopće na polju oplemenjivanja bilja i genetike u poljoprivredi. U šumarstvu su te ideje polakše dolazile do izražaja, iako je bilo davno poznato da za većinu šumskih vrsta drveća vrijedi pravilo križane oplodnje, što znači da ženski cvjetovi jednog stabla ne mogu biti oplođeni muškim cvjetovima tog istog stabla (dyhogamija). Moglo bi se reći da svako stablo u šumi ima svog oca i svoju majku. U šumama se vrši spontana oplodnja i spontana hibridizacija pa je obično muški roditelj nepoznat. |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 163 <-- 163 --> PDF |
Nema sumnje da bi kontroliranom oplodnjom odnosno kontroliranom hibridizacijom mogli postići u mnogim slučajevima kvalitetnije potomke što je vrlo važno pri osnivanju novih šumskih nasada. To je bila misao vodilja koja je Mirka Vidakovića zaokupila u njegovoj najvitalnijoj dobi stvaralačkog rada. Imao je sreću da je godine 1955/56. dobio stipendiju u Danskoj i Švedskoj za specijalizaciju iz oplemenjivanja bilja. U Danskoj se kod prof. Larsen a upoznao s dostignućima genetike u šumarstvu nordijskih zemalja. Od tada pa do danas Mirko Vidaković neprekidno radi na polju šumarske genetike i oplemenjivanja šumskih vrsta drveća što mu je bilo omogućeno u novoosnovanom Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1960. godine. Tada je Vidaković osnovao Zavod za šumarsku genetiku i dendrologiju. Izabrao je vrlo dobre suradnike, šumarske inženjere i biologe od kojih su neki danas poznati sveuč. profesori. Uveo je u nastavni program novi predmet »Genetika s oplemenjivanjem drveća« i organizirao postdiplomski studij iz područja »Oplemenjivanje šumskog drveća«. Na taj je način prof. Vidaković udario temelj zagrebačkoj školi šumarske genetike, koju je školu organizirao i dobro razvio. U novom Zavodu za šumarsku genetiku prof. Vidaković, već tada akademik, sa svojim suradnicima istražuje tijekom 30 godina različite probleme iz područja šumarske genetike a posebno iz oblasti hibridizacije i inkompatibilnosti nekih vrsta drveća. U međuvremenu akademik Vidaković obogaćuje svoja znanja radeći neko vrijeme kao ekspert organizacije FAO u Pakistanu, Vijetnamu i Mađarskoj. Uz to studijska putovanja u različitim zemljama svijeta te aktivno učestvovanje na svjetskim šumarskim kongresima u Miinchenu, Oslu, Đakarti, Ljubljani i Montrealu kao i djelovanje na šumarsko-genetičkim svjetskim kongresima u Washingtonu i Warszawi, omogućili su Vidakoviću da je preskočio lokalne znanstvene okvire i uvrstio se u svjetske znanstvenike o čemu |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 164 <-- 164 --> PDF |
svjedoče različite diplome i priznanja od kojih ću spomenuti samo ono najnovije: prošle godine na svjetskom IUFRO kongresu u Montrealu. Akademik Vidaković je obrađivao gotovo sve važnije šumske vrste drveća a kako se njegova nova knjiga odnosi na crnogoricu, navest ću neke njegove rezultate iz tog područja. Vidakovićeva istraživanja su pokazala da kod roda Larix i Picea neke kombinacije međuvrsnog križanja daju potomstva veoma bujnoga rasta. Hibridne familije nastale križanjem europskog i japanskog ariša imaju bujniji rast od kontrole, tj. čistog europskog ariša. Akademik Vidaković je proizveo međuvrsne hibride križanjem Pančićeve omorike sa sitkanskom smrekom. Ti hibridi pokazuju bolji visinski rast od obične omorike. Također vrlo perspektivne hibride proizveo je Vidaković križajući Pinus nigra s američkim borom Pinus densiflora. Ipak najviše se proslavio akademik Vidaković time što je uspio proizvesti hibride između Pinus silvestris i Pinus nigra, što se dosad u znanstvenoj literaturi smatralo teško pa i nemoguće postići zbog inkompatibilnosti tih borova. Novi hibridi pokazuju bolji rast od čistog crnog bora, rezistentni su, pa imaju veliku praktičnu vrijednost za pošumljavanje kraških terena naše zemlje. Uz znanstveno-istraživački rad akademik Vidaković je predavao ne samo dendrologiju nego i šum. genetiku i oplemenjivanje šumskih vrsta drveća. Napisao je i objelodanio 135 radova (u različitim domaćim i svjetskim časopisima) tako da je Vidakovićeva monografija sinteza njegovih vlastitih radova, obogaćena i dokumentirana domaćom i svjetskom literaturom iz područja dendrologije i šum. genetike. O tome se osvjedočila naša biološka javnost a posebno šumarska struka kad je pred 8 godina spomenuta monografija objavljena na hrvatskom jeziku pod naslovom »Četinjače — morfologija i varijabilnost« (1982). Nakon objavljivanja te knjige na hrvatskom, svjetska stručna i znanstvena javnost zainterisirala se za ovo djelo. Premda je čitanje ove knjige u svijetu zbog jezika bilo ograničeno, knjiga je ipak bila zapažena, jer su dobri crteži, arealske karte, tabele i veoma bogata literatura ukazivali na vrijednost ovog djela. To je bio razlog zbog kojeg se prof. Vidaković odlučio na englesko prošireno i nadopunjeno izdanje. Englesko izdanje pod naslovom »CONIFERS — MORPHOLOGY AND VARIATION «, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1991. ima 755 str. teksta u koji je uključeno 20 tabela, 108 arealskih karata, 146 crteža i grafikona, 161 fotografija u koloru i 34 crnobijelih. Na kraju knjige navedena su dva registra imena: jedan registar botaničkih naziva uključujući i sinonime i drugi registar engleskih naziva pojedinih vrsta. Koncepcija ovog opsežnog djela osniva se na ideji autora da se vrste šumskog drveća i grmlja prikažu s gledišta evolucije, promjenljivosti vrsta, njihove varijabilnosti koja je uvjetovana nasljeđem i okolinom te rezultatima djelovanja čovjeka i mogućnostima u stvaranju novih tipova, unutarvrsnih i međuvrsnih hibrida, hibridnih rojeva, rasa i klonova. Na taj su način vrste, kako to autor u predgovoru iznosi, prikazane više dinamički u formi njihove varijabilnosti, u mogućnostima koje priroda i čovjek postižu u stvaranju novih taksona. Da bi se to istaknulo Vidaković je i naslov knjige podesio toj koncepciji. Autor je svoju zamisao mogao dobro ostvariti, jer je njegova specijalnost Dendrologija i Šumarska genetika. 402 |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 165 <-- 165 --> PDF |
Knjiga ima 19 poglavlja. Vidaković najprije razrađuje opću materiju važnu za razumijevanje prikaza vrsta i nižih taksona. Tako npr. autor daje kratke prikaze o klasifikaciji biljaka, o definiciji vrste, o morfološkim karakteristikama, o rasprostranjeni u biljaka itd. Iza toga naveden je kratki sistematski opis svih porodica i rodova golosjemenjača. Nakon toga Vidaković prikazuje morfologiju i varijabilnost pojedinih vrsta. Pritom je značajno da je autor opisivanje morfoloških karakteristika sveo na najpotrebnije; mnogo više prostora posvetio je genetskoj varijabnolti i utjecaju okoline na tu varijabilnost. Isto tako jedan novum je i to što je autor prikazao spontane i kontroliranim putem dobivene međuvrsne hibride četinjača. O tome su u knjizi dani obilni podaci bilo vlastitih istraživanja Vidakovića bilo drugih autora. Takvi podaci i rezultati se odnose na morfološke i fiziološke karakteristike provenijencija, rasa, formi, varijeteta i podvrsta te na stvaranje hibrida i ukrasnih kultivara. Osim toga prikazan je način generativnog i vegetativnog razmnožavanja. Navedeni su veoma vrijedni podaci o cvatnji, o oplodnji i fruktifikaciji. Opisano je i područje rasprostranjenja svake vrste. Morfološke karakteristike popraćene su veoma dobrim crtežima i fotografijama. U knjizi je obrađeno 2150 vrsta, nižih taksona, kultivara i hibrida. U ovoj, engleskoj verziji opisan je veći broj vrsta nego u hrvatskoj verziji, posebno što se tiče tropskih i suptropskih vrsta. Tako je npr. dodatno opisano još 20 tropskih i suptropskih borova. Osim toga monografija je nadopunjena novim saznanjima, naročito iz područja genetske varijabilnosti pojedinih vrsta. Vidakovićeva je knjiga po svojoj koncepciji originalna a po razradi broja taksona veoma cjelovita i potpuna. Zbog toga ovo djelo ima karakter monografije. Potrebno je naglasiti da je Vidakovićev pristup dendrologiji crnogorice prvi u svijetu. Po tome se Vidakovićeva monografija »Conifers« razlikuje od nedavno izašle knjige u SAD »Conifers« by D. M. van Gelderen and J. R. P. van Hoey Smit h kao i od sličnih dendrorologija u svijetu. S obzirom na to da Vidakovićeva monografija svojim sadržajem i opsegom obuhvaća vrste crnogorice iz sjeverne i dobrim dijelom iz Južne hemisfere, to ona prelazi okvire jedne regionalne knjige u kojoj se obrađuju vrste povoljne za uzgoj u jednom užem području. Radi toga je bilo sasvim opravdano da se monografija u proširenom i nadopunjenom obliku tiska na engleskom jeziku. To je novi prilog hrvatske šumarske znanosti svjetskoj znanstvenoj literaturi iz područja taksonomije, dendrologije, biologije, genetike i uzgoja crnogoričnih vrsta drveća. Zahvala autora akademika Mirka Vidakovića Poštovani uzvanici, Poštovani akademici Zahvaljujem se prof. dr. Dušanu Kl ep c u na opširnom prikazu ove knjige i na veoma lijepim riječima o mom stručnom i znanstvenom radu. Ovom prilikom moram se zahvaliti još nekim pojedincima i organizacijama koji su mi pripomogli da se ovo izdanje realizira. |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 166 <-- 166 --> PDF |
Na Šumarskom fakultetu vodio sam jedan međunarodni istraživalački projekt koji se odnosio na oplemenjivanje borova. Sufinancijeri tog projekta bili su Amerikanci tj. Ministarstvo za poljoprivredu, Glavna uprava za šumarstvo SAD. Radeći na projektu imao sam kontakte s gospodom dr. Stanley Krugmanom , direktorom za istraživanja u šumarstvu i dr. Jerry Walkerom , voditeljem međunarodnog programa pri Ministarstvu poljoprivrede. Oni su me posebno podržali u realizaciji ovog poduhvata. Na moralnoj i materijalnoj pomoći kod pisanja ove knjige njima i Ministarstvu poljoprivrede SAD se posebno zahvaljujem. Poslovna zajednica »Exportdrvo« na čelu s ing. Puškaro m kao direktorom i ing. Krnjako m organizirali su našu šumarsku operativu, a donekle i drvnu industriju, koje su također materijalno pripomogle tiskanju ovog djela. Moram naglasiti da je Grafički zavod Hrvatske uporno ustrajao na tome da se rukopis tiska, premda je to u ovim za privredu kriznim vremenima, bilo veoma teško. Kod toga moram spomenuti tehničkog direktora gospodina Boru B r e- k a 1 a koji se veoma založio kod ovog projekta. Na kraju želim spomenuti i Šumarski fakultet i njegovu Katedru za šumarsku genetiku i dendrologiju putem kojih je ovaj rukopis finaliziran. Ostaje mi još da se zahvalim i prof. Maji Šolja n na prevođenju rukopisa. S njom sam isto tako uspješno i dugotrajno surađivao. Zahvaljujem se i mnogim drugim ličnostima i institucijama koje su me na bilo koji način zadužile kod tiskanja ove monografije. Što se pak same knjige tiče prepuštam je svjetskoj stručnoj i znanstvenoj javnosti samo s jednom željom da bude od koristi onoliko koliki su njeni dometi. Uredništvo |