DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 167 <-- 167 --> PDF |
U 1990. GODINI DVIJE KNJIGE U prošloj, 1990., godini objavljene su tri knjige iz oblasti zaštite prirode. Po redosljedu izlaženja to su: 1. P. Vidaković: Nacionalni parkovi i turizam, 2. I. B r a 1 i ć: Nacionalni parkovi Hrvatske, i 3. Više autora: Prirodne znamenitosti Hrvatske. U sve tri knjige kao izdavač označen je Republički zavod za zaštitu prirode Hrvatske; kao drugi izdavač prve knjige je Institut za turizam u Zagrebu a za drugu i treću izdavačho poduzeće Škol ska knjiga u Zagrebu. Ad 1. Kao prvo treba se upoznati s piscem knjige »Nacionalni parkovi i turizam «. Petar Vidaković, doktor ekonomskih nauka, bio je dugogodišnji generalni direktor ugostiteljskog poduzeća »Plitvice«, a po integraciji tog poduzeća s Upravom NP »Plitvička jezera« generalni direktor organizacije u ko´joj je bila sjedinjenja briga (zaštita) o nacionalnom parku i ugostiteljstvo s turizmom. Vidaković je uspio razviti uspješnu privrednu organizaciju, ali ne ispuštajući brigu za unapređenje zaštite prirodnih osobina nacionalnog parka. O tome govori i njegova težnja, da se za Nacionalni park »Plitvička jezera« donese posebni zakon, kojim bi se ta zaštita jače regulirala nego li je to Zakon o zaštiti prirode (»ne znam, kako će raditi moji nasljednici« obrazlagao je svoj pri jedlog). »Nacionalni parkovi i turizam« P. Vidakovića opširna je i sadržajem bogata knjiga s brojnim, pretežno, kolor fotografijama. Sadržaj knjige može se usporediti sa snažnim stablom (opseg knjige O NACIONALNIM PARKOVIMA 624 stranice) s primarnim te sekundarnim pa i tercijarnim, granama. Prema autoru primarne ili glavne grane su: — Predmet, cilj i važnost zaštite prirode (str. 21—79), — Mjesto nacionalnih parkova u sistemu zaštite prirode i u razvijanju turizma (str. 81—107), — Nacionalni parkovi u Svijetu (str. 109—246), — Jugoslavija (str. 247—349), — Nacionalni park Plitvička jezera (str. 351—467), i — Zaključna razmatranja (str. 469— —473). — Slijedi popis literature i izvora (str. 474—485), te — Dodaci — a) Tabele i grafikoni (str. 487—539) i b) Izbor iz zakona, rezolucija i konvencija o zaštiti prirode te nacionalnih parkova (str. 487—608). —- Ostali dio knjige (do 624 stranice), popunjen je Predgovorom, Uvodom, sažecima na engleskom i na njemačkom jeziku te Pogovorom (izdavača). Tabele i grafikoni prikazuju podatke o šumskim požarima u SFRJ od 1957. do 1986. i, posebno, o požarima u SR Hrvatskoj od 1972. do 1986. godine te statističke podatke o turističkom prometu od 1967. do 1986. U Zaključnim razmatranjima autor naglašava, da je »puno toga bio prinuđen skratiti i ispustiti« »str. 473.) a ja dodajem, da za temu odnosa nacionalni parkovi — turizam nisu bili nužni tekstovi o nacionalnim parkovima u Svijetu i Jugoslaviji, kao ni oba Dodatka. Međutim i ti su dijelovi knjige dobro došli, jer do sada nismo imali takve podatke, a ilustracije nam omogućuju i »zaviriti« u neke nacionalne parkove, u 405 |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 168 <-- 168 --> PDF |
Americi ili u Australiji, koje će tek rijetki izuzeci moći vidjeti u živo. Uzevši u obzir k tome, da je »autor poduzeo istraživački pothvat... i upustio se u razradu vrlo složene, specifične i teoretski još nedovoljno osvijetljene problematike turizma i zaštite prirode«, kako stoji u Pogovoru (str. 623.) P. Vidakoviću treba odati puno priznanje za njegov rad, a to će se najbolje očitovati, ako knjiga »Nacionalni parkovi i turizam« uđu u našu knjižnicu, bilo osobnu bilo u javnu i nema sumnje da će kao takva biti iskorišćena. Ad 2. Pisac knjige »Nacionalni parkovi Hrvatske« Ivo B r a 1 i ć kompetentan je stručnjak za prikaz ovih dijelova prirode Hrvatske. Kompetentan je, jer je po školovanju profesor geografije a po radu zaštitničar prirode blizu 30 godina, koliko radi u Republičkom zavodu za zaštitu prirode Hrvatske. Što više, možemo reći, da je i pozvan upoznati i najširu javnost ne samo u domovini nego i izvan nje (jer knjiga je paralelno izdana i na nekim stranim jezicima) s najpopularnijim objektima zaštićene prirode. Najpopularnijim, jer npr. strogi rezervati zapravo su zanimljivi samo za stručnjake, dok nacionalni parkovi, kako im i sam naslov kazuje, privlače i nestručnjake i tako ih uvode u svijet prirode. Hrvatska danas ima sedam nacionalnih parkova: Plitvička jezera, Risnjak, Brioni, Paklenica, Krka, Kornati i Mljet. Opisi parkova nisu šablonski nego autor na prvo mjesto stavlja ono, što je najkarakterističnije za pojedini nacionalni park. Tako za N. p. Plitvička jezera udarni je tekst na prikazu jezera a zatim su navedene i šume s naglaskom rezervata šumske vegetacije Ćorkova uvala, rezervata »gotovo netaknute prašumske strukture jelovo-bukovih šuma«; u N. p. Risnjak to su šume a N. p. Kornati je »labirnit mora i kamena«, itd. U knjizi se nalazi i planina Velebit, koja nema kategoriju zaštite prirode nacionalnog parka, ali je od 1978. godine rezervat biosfere, proglašen po UNESCO-a u okviru svjetskog »programa čovjek i biosfera«. Ali u krilu Velebita nalazi se N. p. Paklenica pa neki strogi šumski rezervati, a namjera je, »da se najzanimljiviji dijelovi te planine obuhvate kategorijom nacionalnog parka«, kako piše autor u Pregovoru čime se u »Hrvatskoj ujedno iscrpljuje mogućnost osnivanja novih nacionalnih parkova«. Svaki nacionalni park prikazan je i preglednom kartom, brojnim kolor fotografijama pejzaža, geološko-petrografskih osobitosti te karakterističnih primjeraka iz biljnog i životinjskog svijeta. Koristim ovu priliku, da se osvrnem i na proglašenje Briona nacionalnim parkom. Naime, prema Rezoluciji Međunarodne unije o zaštiti prirode (IUCN) o pojmu nacionalnog parka ta kategorija zaštite prirode može se primijeniti samo na »prostrano područje«: 1) na kojem jedan ekosistem ili više njih, nije materijalno izmijenjen ljudskom djelatnošću ili nastanjivanjem ... ili područja prirodnog pejzaža velike ljepote; 2) za koje je nadležni organ vlasti poduzeo odgovarajuće mjere, da ga zaštiti ili onemogući, što je moguće prije, njegovu eksploataciju ili takvu djelatnost, na cijelom području, koja je štetna, i da osigura efikasnu zaštitu ekoloških, geomorfoloških ili prirodnih objekata posebne ljepote koji su osnova proglašenja područja nacionalnim parkom.« Od navedenih zahtjeva može se pretpostaviti da ljudskom djelatnošću nije izmijenjen samo ekosistem mora dok kopneni dio, posebno Veliki Brion svoju privlačnost zahvaljuje prvenstveno ljudskom djelatnošću. Samo preko 6000 stabala alepskog bora, pinja, čempresa i cedra značajno je izmijenilo prirodnu šumu, šumu crnike (Qu. ilex-a), itd. To međutim ne umanjuje ljepotu i vrijednost Briona ali kao objekta parkovne i vrtne arhitekture ili spomeničkog objekta kako rimske, pa i starije, kulture tako i |