DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 168 <-- 168 --> PDF |
Americi ili u Australiji, koje će tek rijetki izuzeci moći vidjeti u živo. Uzevši u obzir k tome, da je »autor poduzeo istraživački pothvat... i upustio se u razradu vrlo složene, specifične i teoretski još nedovoljno osvijetljene problematike turizma i zaštite prirode«, kako stoji u Pogovoru (str. 623.) P. Vidakoviću treba odati puno priznanje za njegov rad, a to će se najbolje očitovati, ako knjiga »Nacionalni parkovi i turizam« uđu u našu knjižnicu, bilo osobnu bilo u javnu i nema sumnje da će kao takva biti iskorišćena. Ad 2. Pisac knjige »Nacionalni parkovi Hrvatske« Ivo B r a 1 i ć kompetentan je stručnjak za prikaz ovih dijelova prirode Hrvatske. Kompetentan je, jer je po školovanju profesor geografije a po radu zaštitničar prirode blizu 30 godina, koliko radi u Republičkom zavodu za zaštitu prirode Hrvatske. Što više, možemo reći, da je i pozvan upoznati i najširu javnost ne samo u domovini nego i izvan nje (jer knjiga je paralelno izdana i na nekim stranim jezicima) s najpopularnijim objektima zaštićene prirode. Najpopularnijim, jer npr. strogi rezervati zapravo su zanimljivi samo za stručnjake, dok nacionalni parkovi, kako im i sam naslov kazuje, privlače i nestručnjake i tako ih uvode u svijet prirode. Hrvatska danas ima sedam nacionalnih parkova: Plitvička jezera, Risnjak, Brioni, Paklenica, Krka, Kornati i Mljet. Opisi parkova nisu šablonski nego autor na prvo mjesto stavlja ono, što je najkarakterističnije za pojedini nacionalni park. Tako za N. p. Plitvička jezera udarni je tekst na prikazu jezera a zatim su navedene i šume s naglaskom rezervata šumske vegetacije Ćorkova uvala, rezervata »gotovo netaknute prašumske strukture jelovo-bukovih šuma«; u N. p. Risnjak to su šume a N. p. Kornati je »labirnit mora i kamena«, itd. U knjizi se nalazi i planina Velebit, koja nema kategoriju zaštite prirode nacionalnog parka, ali je od 1978. godine rezervat biosfere, proglašen po UNESCO-a u okviru svjetskog »programa čovjek i biosfera«. Ali u krilu Velebita nalazi se N. p. Paklenica pa neki strogi šumski rezervati, a namjera je, »da se najzanimljiviji dijelovi te planine obuhvate kategorijom nacionalnog parka«, kako piše autor u Pregovoru čime se u »Hrvatskoj ujedno iscrpljuje mogućnost osnivanja novih nacionalnih parkova«. Svaki nacionalni park prikazan je i preglednom kartom, brojnim kolor fotografijama pejzaža, geološko-petrografskih osobitosti te karakterističnih primjeraka iz biljnog i životinjskog svijeta. Koristim ovu priliku, da se osvrnem i na proglašenje Briona nacionalnim parkom. Naime, prema Rezoluciji Međunarodne unije o zaštiti prirode (IUCN) o pojmu nacionalnog parka ta kategorija zaštite prirode može se primijeniti samo na »prostrano područje«: 1) na kojem jedan ekosistem ili više njih, nije materijalno izmijenjen ljudskom djelatnošću ili nastanjivanjem ... ili područja prirodnog pejzaža velike ljepote; 2) za koje je nadležni organ vlasti poduzeo odgovarajuće mjere, da ga zaštiti ili onemogući, što je moguće prije, njegovu eksploataciju ili takvu djelatnost, na cijelom području, koja je štetna, i da osigura efikasnu zaštitu ekoloških, geomorfoloških ili prirodnih objekata posebne ljepote koji su osnova proglašenja područja nacionalnim parkom.« Od navedenih zahtjeva može se pretpostaviti da ljudskom djelatnošću nije izmijenjen samo ekosistem mora dok kopneni dio, posebno Veliki Brion svoju privlačnost zahvaljuje prvenstveno ljudskom djelatnošću. Samo preko 6000 stabala alepskog bora, pinja, čempresa i cedra značajno je izmijenilo prirodnu šumu, šumu crnike (Qu. ilex-a), itd. To međutim ne umanjuje ljepotu i vrijednost Briona ali kao objekta parkovne i vrtne arhitekture ili spomeničkog objekta kako rimske, pa i starije, kulture tako i |