DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 23 <-- 23 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANAK — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPER UDK 630*232.264. + 575.001 2 (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.) Šum. list CXV (1991) 261 MOGUĆNOSTI GENETSKOG POBOLJŠANJA BUJNOSTI RASTA CRNE JOHE (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.) PUTEM KLONSKIH SJEMENSKIH PLANTAŽA* Ante KRSTINIĆ i Davorin KAJBA** SAŽETAK: U subpopulacijama crne johe (Alnus glutinosa) na području Podravine, izvršena je fenotipska selekcija roditeljskihstabala. Nakon cijepljenja selekcioniranih stabala, osnovana je sjemenska plantaža od 32 klona na području Đurđevca. Izračunato genetsko poboljšanje na bazi fenotipske selekcije za prosječni visinski prirast iznosi 6,3%. Realizirano genetsko poboljšanje za isto svojstvo izračunato na bazi testova polusrodnika iznosi 62,2"/» za eksperimentalnu plohu Lisičine, te 55,P/0 za pokusnu plohu Crni jarci. Očekivana dodatna genetska dobit u poboljšanim klonskim sjemenskim plantažama, izračunata za različite intenzitete selekcije, iznosila bi 9,2 odnosno /3%, zavisno od eksperimenta. Očekivano genetsko poboljšanje volumne produkcije računa se da je 2 do 3 puta veće u odnosu na ostvareno genetsko poboljšanje za visine. Autori preporučuju, da se u buduće klonske sjemenske plantaže crne johe osnivaju od najmanje 50 klonova, odijelito po subpopulacijama, radi njihovog efikasnijeg korištenja za potrebe daljnjeg oplemenjivanja ove vrste. Ključne riječi: Alnus glutinosa, klonske sjemenske plantaže, genetska dobit. UVOD U programima oplemenjivanja pojedinih vrsta šumskog drveća, koje se ne mogu rutinski autovegetativno razmnožavati, vrlo važnu etapu predstavljaju klonske sjemenske plantaže. Klonske sjemenske plantaže se osnivaju heterovegetativnim razmnožavanjem plus stabala iz neselekcioniranih populacija, te podizanjem kultura s ovako proizvedenim cijepovima u cilju dobivanja genetski poboljšanog sjemena (Vidakovi ć 1960 i 1961). Svrha selekcije šumskog drveća je da se prosječna vrijednost danog svojstva za populaciju u kojoj se vrši selekcija, poboljša u željenom pravcu u slijedećoj generaciji (Namkoon g i sur., 1988). Izbor plus stabala se vrši po feno * Istraživanja su financirana putem Javnog poduzeća »Hrvatske šume« i Ministarstva znanosti, tehnologije i informatike Republike Hrvatske, Zagreb ´""´´ Prof, dr. Ante Krstinić i mr. Davorin Kajba, Šumarski fakultet, Zagreb |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 24 <-- 24 --> PDF |
tipu, uz unaprijed zadane matematičke kriterije. Premda se na ovaj način selekcija unapređuje u smislu objektivnosti, efekti fenotipske selekcije su dvojbeni iz više razloga: — Superiorni fenotip može biti rezultat superiorne genetske konstitucije selekcioniranog plus stabla, ali isto tako i rezultat optimalnih stojbinskih prilika, odnosno on je rezultat interakcije genotipa i okoline; — Genetska dobit uzgojem potomstva iz sjemena od selekcioniranih plus stabala, dobivenog slobodnim oprašivanjem u prirodnim sastojinama je općenito mala, budući su svojstva (npr. bujnost rasta) za koje se vrši selekcija većinom poligena, a nasljeđuju se najčešće po aditivnom modelu nasljeđivanja. Stabla su heterozigotna, a oplodnja je najčešće izvršena sa inferiornim muškim roditeljima, zbog čega je vrlo često izračunata nasljednost (h2) mala (Krstinić, 1967, G r a č a n, 1972). — Izračunato genetsko poboljšanje putem regresije majke — potomci najčešće je nerealno iz više razloga od kojih ćemo spomenuti samo najvažnije: neadekvatna metoda procjene, zbog čega se vrijednosti za nasljednost kreću u širokim granicama za isto svojstvo kod iste vrste (Hattemer , 1963): umanjene vrijednosti selekcionog diferencijala (i) zbog provedenih uzgojnih zahvata u gospodarskim šumama (uzgojnim zahvatima su odstranjena inferiorna stabla), te zbog činjenice, što se na ovaj način ne vrši procjena genetskog heterogeniteta populacije u kojoj se vrši selekcija, već samo onog dijela populacije u kojem je izvršena selekcija, a što rezultira većom genetskom homogenošću roditeljskih stabala, pa je izračunata nasljednost mala. Izračunata vrijednost nasljednosti (h2) kroz prosječne priraste roditelja i potomstva je diskutabilna, budući je pod utjecajem različite dinamike rasta. Zbog svega navedenog, procjene genetskog poboljšanja za visine u potomstvu iz klonskih sjemenskih plantaža, te na osnovu testova provenijencija kreću se u širokim granicama od 3 do 70%, zavisno o vrsti, svojstvu, intenzitetu selekcije i tipu eksperimenta (Nanson , 1968, Namkoon g i sur., 1988, Mebrahtu i Hanover, 1989). Da bi se procjena genetskog poboljšanja kod generativnog potomstva uzgojenog iz klonske sjemenske plantaže učinila čim objektivnijom, potrebno je izvršiti testiranje selekcioniranih i kloniranih plus stabala po genotipu, kako bi se na osnovu uspijevanja njihovih potomstava utvrdila čim objektivnija procjena nasljednosti (h2), te izvršila sekundarna selekcija majki, odnosno parova roditelja u klonskoj sjemenskoj plantaži na bazi opće kombinacijske sposobnosti majki (OKS), odnosno specifične kombinacijske sposobnosti (SKS) roditeljskih parova. OKS majki očituje se u genotipskim razlikama majki u kreaciji prosječnih vrijednosti danog svojstva generativnog potomstva nakon oprašivanja istom smjesom polena, a SKS u činjenici, da samo pojedini parovi roditelja imaju sposobnost kreacije iznadprosječnog potomstva. Objektivna valorizacija OKS i SKS majki u klonskoj sjemenskoj plantaži moguća je samo putem dobro planiranih terenskih testova potomstava u kojima se potomstva moraju ponavljati ne samo u pojedinom eksperimentu, već i u prostoru. Na ovaj način je moguće uz objektivniju procjenu na 262 |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 25 <-- 25 --> PDF |
sljednosti utvrditi i eventualno postojanje interakcije familija X stanište, zbog koje, ukoliko se ignorira u uzgoju, često puta nastaju veliki gubici u novoosnovanim kulturama. U ovom radu želimo na osnovi dobivenih rezultata uspijevanja polusrodnika crne johe iz klonske sjemenske plantaže u Đurđevcu, ukazati na mogućnosti poboljšanja bujnosti rasta ove vrste kroz fenotipsku selekciju, te selekciju po genotipu, kroz osnivanje poboljšanih i biklonskih sjemenskih plantaža od selekcioniranih plus stabala, roditeljske generacije. METODA RADA Iz klonske sjemenske plantaže u Đurđevcu od ukupno 32 klona crne johe, uzgojena su potomstva od 23 klona u rasadniku Limbuš, Šumarija Đurđevac. Od ostalih klonova nije uzgojen dovoljan broj biljaka u godinama osnivanja testova potomstva. Kod starosti potomstva 1 + 1 osnovan je test polusrodnika na lokalitetu Crni jarci, Đurđevac. Površina eksperimenta je 0,69 ha. Pokus je planiran kao randomizirani blok sistem u 4 ponavljanja sa 10 sadnica po klonu plohici od 18 klonova. Uz navedenih 18 potomstava, na ovom smo lokalitetu kao kontrolu uzgojili i potomstvo iz komercijalnog sjemena (neselekcionirana populacija). Analogan eksperiment je osnovan i na lokalitetu Lisičine, Šumarija Voćin. Kod osnivanja ovog eksperimenta korišten je također sadni materijal crne johe iz istog rasadnika sa polusrodnicima od 18 klonova, starosti 1+0. Površina ovog eksperimenta je 0,72 ha. Kod starosti eksperimenata od 2 + 4 (»Crni jarci«) te 1 + 3 godine (»Lisičine«), izvršena je izmjera totalnih visina sadnica po polusrodnicima, te izračunate prosječne vrijednosti visinskog prirasta za fizičke starosti 6 i 4 godine. Od ukupno testiranih 23 potomstava na oba lokaliteta, 12 potomstava je bilo isto u oba terenska eksperimenta. Nasljednost je izračunata po metodi Morgenstern a i sur. (1975) za 12 istih polusrodika na dvije lokacije. Izračunato genetsko poboljšanje rađeno je po formuli AG = i h2 za selekciju po fenotipu, te po formuli AG = i 5p h2 za različite intenzitete selekcije po genotipu (Wright , 1976, Becker , 1984). U gornjim formulama AG označava genetsku dobit, (i) je selekcioni diferencijal, odnosno intenzitet selekcije, Sp standardnu devijaciju izračunatu preko testova potomstava, a h2 nasljednost za prosječni visinski prirast, izračunata također iz testova potomstava. Genetska dobit, ostvarena i očekivana na pokusnoj plohi »Crni jarci«, računata je u odnosu na uzgojeno potomstvo iz komercijalnog sjemena, a za pokusnu plohu »Lisičine« na bazi prosječnog prirasta za adultnu populaciju u kojoj je vršena selekcija. Analiza genetskog heterogeniteta za totalne visine uzgojenog generativnog potomstva za obje pokusne plohe, izvršena je analizom varijance, a signifikantne razlike među uzgojenim potomstvima iskazane su na nivou od 5 i 1%. Procjena interakcije polusrodnici X staništa izvršena je putem korelacije. Tlo pokusne plohe »Lisičine« karakterizira pseudoglej zaravni, distrični, srednje duboki antropogenizirani, sa specifičnom dinamikom oborinske i bočne vode, koja u vlažnim razdobljima stagnira. Reakcija tla je kisela, a nivo hraniva u tlu je niži od nivoa dobre opskrbljenosti (Maye r i sur., 1985). |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Tlo pokusne plohe »Crni jarci« pripada T — G tipu hidromorfnih tala. Reakcija tla je slabo kisela. Tlo je dobro opskrbljeno hranivima (K r s t i n i ć Komlenović, 1986). REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA Nasljednost za prosječni visinski prirast izračnata za 12 istih potomstava na dva lokaliteta iznosi 0,50 (Tab. 1). Relativno niska izračunata nasljednost | Tabela l Analiza varijance i procjena nasljednosti za prosječni visinski prirast potomstava 12 klonova crne johe na dva lokaliteta Očekivani Izvor varijabiliteta Stupnjevi slobode Suma kvadrata Sredina kvadrata srednji kvadrati Komponente varijance Staništa 1 2301,0 2301,0 6-, + 12 52 s 187,35 Polusrodnici 11 746,5 67,9 S2! + 2 52 F 7,55 Polusrod. x stan, 11 580,5 52,8 52,80 Ukupno 23 3628,0 4-5-V h2 = = 0,50 (Becker, 1984) 52F + 52j može se objasniti činjenicom, što računski utvrđena niska vrijednost koeficijenta korelacije (r = 0,14), koji nije statistički značajan, indicira tendencije k postojanju interakcije polusrodnici X staništa. Postojanje interakcije polusrodnici X staništa može se pak objasniti činjenicom što su staništa na kojima su testirani polusrodnici kontrastna s obzirom na tip tla, nivo hraniva i vlage u tlu. S obzirom na ove pokazatelje, bolje stanište su Crni jarci. Međutim, s obzirom na humidnost tla tijekom vegetacije, te zračnu vlagu u zraku (akumulacija), bolje uspijevanje polusrodnika crne johe utvrđeno je na lokalitetu Lisičine. To je osobito došlo do izražaja u godinama, kada je tijekom vegetacije bilo malo oborina. Isto tako treba napomenuti, da polusrodnici nisu pripadali samo jednoj subpopulaciji, već dvjema subpopulacijama i to Crni jarci i Preložnički berek. Analizom varijanci dobivene su statistički značajne razlike među polusrodnicima crne johe na svakom pojedinom lokalitetu (Tab. 2). Dokaz da se u ovom slučaju radi o genotipskim razlikama među subpopulacijama, u kojima je vršena selekcija, je u činjenici, što je među polusrodnicima crne johe, koji su pripadali različitim subpopulacijama, dobiven veći broj statistički značajnih razlika za totalne visine, nego u slučaju komparacija polusrodnika unutar istih subpopulacija. Tako su npr. unutar subpopulacije Crni jarci dobivene 4 razlike na nivou od 5%, 3 na nivou od 1%, unutar Preložničkog bereka 7 na nivou od 5%, te 5 na nivou od 1%. S druge strane, kada se kompariraju polusrodnici iz različitih subpopulacija, statis |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Tabela 2 Analiza varijance za totalne visine uzgojenih potomstava Lokalitet: Lisičine, Voćin Izvor Stupnjevi Suma Sredina varijabiliteta slobode kvadrata kvadrata F Polusrodnici 17 100639,4 5919,9 1,892* Blokovi 3 138094,8 46031,6 Pogreška 51 159539,4 3128,2 Ukupno 71 398273,6 Lokalitet: Crni jarci, Đurđ e v a c Izvor Stupnjevi Suma Sredina varijabiliteta slobode kvadrata kvadrata F Polusrodnici 17 67500,6 3970,6 2,744** Blokovi 3 2370,4 790,1 Pogreška 51 73796,4 1447,0 Ukupno 71 143667,4 tički opravdane razlike su dobivene u 8 slučajeva na nivou od 5%, te u 12 slučajeva na nivou od 1%. Statistički značajne razlike među polusrodnicima iste subpopulacije ukazuju na činjenicu, da unutar pojedinih subpopulacija crne johe postoji također vrlo značajna genetska izdiferenciranost na nivou familija. Vrlo izraženu genetsku unutarpopulacijsku i međupopulacijsku varijabilnost kod crne johe utvrdili su u svojim istraživanjima i drugi autori (Komlenovi c i Krstinić, 1987). Iz tabele 3, te grafikona 1 je vidljivo, da je izračunata genetska dobit na bazi fenotipske selekcije vrlo mala (AG = 6,3%) i značajno je manja od stvarno dobivene, izračunate na bazi uzgojnog potomstva na dva lokaliteta (AG = 38,2"(l). Razlog tome je u činjenici, što su putem višekratnih proreda u sastojinama crne johe eliminirana sva minus stabla, čime je selekcioni diferencijal smanjen, uslijed povećanja prosječne vrijednosti za visine populacije u kojoj je vršena selekcija. Zbog toga što je nasljednost računata preko potomstava uzgojenih samo od plus stabala, a ne i od prosječnih i minus stabala, dobiveni genetski heterogenitet u potomstvu je smanjen, odnosno izračunata nasljednost je umanjena, a što je također utjecalo na smanjenje izračunate genetske dobiti. Dobiveni stvarni pokazatelji genetske dobiti mogu se objasniti činjenicom, što su selekcionirana plus stabla pripadala i različitim subpopulacijama crne johe sa područja Podravine, čime je u potomstvu došao do izražaja povećan genetski heterogenitet. Prosjek uzgojenog potomstva je visok zbog genetske superiornosti selekcioniranih plus stabala, što je postignuto primjenom relativno strogih kriterija selekcije (x > x + 2s, intenzitet selekcije je 2,5%), te zbog kontrolirane oplodnje u sjemenskoj plantaži među isključivo fenotipski superiornim stablima, što je osigurano dobrom prostornom izolacijom klonske sjemenske plantaže. 265 |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Tabela 3 Ostvarena i očekivana genetska dobit za prosječni visinski prirast kod crne johe (Alnus glutinosa) nakon provedene selekcije po fenotipu i genotipu Prosječni visinski prirast u potomstvu iz komercijalnog uzgoja 30,5 cm Prosječni visinski prirast populacije u kojoj je izvršena selekcija 41,3 cm Poboljšanje prosječnog visinskog prirasta nakon selekcije po fenotipu AG = 6,3%> Test polusrodnika Lisičine, Vočin Test polusrodnika Crni jarci, Đurđevac Prosječni visinski prirast uzgojenog potomstva (18 klonova) 67,0 cm AG = 62,2»/o 47,3 cm AG = 55,l«Vo Očekivana dodatna genetska dobit iz poboljšane klonske sjemenske plantaže Prosječni visinski prirast generativnog potomstva od 10 selekcioniranih klonova 69,6 cm AGi = 4,03/o | 50,0 cm AGi = 5,6»/o Prosječni visinski prirast generativnog potomstva od 5 selekcioniranih klonova 71,5 cm AGa = 2,7»/o 51,7 cm AG, = 3,8% Prosječni visinski prirast generativne g potomstva od 2 selekcionirana klona 73,2 cm AGs = 2,5,3/(. 53,5 cm AG:! = 3,6*Vo Ukupno ostvarena AG: 62,2»/o | 55,l«Vo Ukupno očekivana dodatna AG: 9,2°/« | 13,0Vo Ostvarena genetska dobit za pokusnu plohu »Lisičine« u iznosu od AG = 62,2%, te za pokusnu plohu »Crni jarci« u iznosu od 55,1% je vrlo visoka i ukazuje na činjenicu, da je kod crne johe, kao brzorastuće vrste, kroz klonske sjemenske plantaže moguće ostvariti značajno genetsko poboljšanje prosječnog visinskog prirasta, čime se značajno unapređuje produkcija. Prema literaturnim podacima (N a n s o n, 1968) genetska dobit u volumnom prirastu je 2 do 3 puta veća u odnosu na dobiveno genetsko poboljšanje visinskog prirasta. Proizlazi da je realno očekivati genetsko poboljšanje volumne produkcije u iznosu od 100—130%, naravno uz pretpostavku, da se dinamika visinskog prirasta u potomstvu tijekom daljnjeg uzgoja bitno ne mijenja. Ovako velika genetska poboljšanja volumne produkcije ostvarena su i kod drugih brzorastućih vrsta šumskog drveća kao npr. eukaliptusa, topola i vrba (Zobel i T,albert, 1984). Uz pretpostavku povećanja intenziteta selekcije, izborom najboljih 10, 5 odnosno 2 majke na bazi OKS sposobnosti (Graf. 2), moguće je ostvariti dodatno genetsko poboljšanje u ukupnom iznosu od 13% za pokusnu plohu »Crni jarci«, te 9,2%, za pokusnu plohu »Lisičine«. Pretpostavljamo, da će klonovi sa najboljom OKS pokazati i najbolju SKS. Očekivana dodatna genetska dobit relativno je mala u odnosu na ostvarenu kroz uzgoj svih polusrodnika, iz razloga, što je dodatna selekcija izvršena uz relativno nizak intenzitet selekcije zbog malog broja majki odnosno uzgojnih polusrodnika. Intenzitet selekcije, kod izbora majki na bazi OKS može se povećati, ukoliko se poveća broj uzgojenih potomstava, odnosno broj klonova u klonskoj sje |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 29 <-- 29 --> PDF |
9t gS3 S´S poboljšanje visinskog prirasta izračunatog na osnovu uzgojenog potomstva |3 r, y T;rar.i lfj n 7J T3 poboljšanje visinskog prirasta generativnog potomstva cd 23 klona na dvije lokacije (AG) genetsko poboljšanje __1 1 |__ poboljšanje visinskog prirasta uzgojenog potomstva od 18 klonova poboljšanje visinskog prirasta generativnog potomstva od 10 selekcioniranih klonova poboljšanje visinskog prirasta generativnog potcmstva od 5 selekcioniranih klonova ~l ?5 -M poboljšanje visinskog prirasta generativnog potomstva od 2 selekcionirana klena ostvarena genetska dobit o w a m* GV poboljšanje visinskGg prirasta uzgojenog potomstva od 18 klonova sa m \ = poboljšanje visinskog prirasta generativnog potomstva od 10 selekcioniranih klonova poboljšanje visinskog prirasta generativnog potomstva cd 5 selekcioniranih kloncva poboljšanje visinskog prirasta generativnog potomstva od 2 selekcionirana klona ostvarena genetska dobit II |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Početna populacija 2,5% intenzitet selekcije (x) x + 2s) Selekcionirani dio populacije klonska sjemenska plantaža Prosječna vrijednost uzgojenog potomstva iz klonske sjemenske plantaže na dvije pokusne plohe Cčekivcna dodatna genetska dobit selekcijom po gcnotipu prosječni visinski prirast (53,5%) |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 31 <-- 31 --> PDF |
menskoj plantaži. Zbog navedenog, te zbog činjenice, što klonske sjemenske plantaže ne služe samo za proizvodnju genetski poboljšanog sjemena, već nam služe i kao osnova za dalje oplemenjivanje, predlažemo da broj klonova u klonskim sjemenskim plantažama, u kojima bi se vršila selekcija majki na bazi genotipa, bude najmanje 50. Ovo tim više treba respektirati i zbog činjenice, što cvatnja klonova crne johe u klonskim sjemenskim plantažama često puta nije sinhronizirana po godinama, kao i zbog utvrđenih značajnih razlika s obzirom na učešće muških i ženskih cvatova kod pojedinih klonova (funkcionalno muški ili funkcionalno ženski klonovi prevladavaju, dok je manji broj klonova sa izbalansiranim brojem muških i ženskih cvatova) (Vidaković i Krstinić, 1984 i 1985). Zbog navedenog, u potomstvu je često puta smanjen heterogenitet i zbog nejednakog učešća potomaka po pojedinom klonu, a što može također imati negativne posljedice i sa aspekta stabilnosti budućih kultura, zbog suženog genetskog varijabiliteta. ZAKLJUČCI 1. Putem fenotipskc selekcije plus stabala izračunata je vrijednost genetske dobiti za prosječni visinski prirast u klonskoj sjemenskoj plantaži crne johe u Đurđevcu u iznosu od 6,3%. Stvarno ostvareno genetsko poboljšanje je znatno veće i iznosi 62,2% za pokusnu plohu »Lisičine«, te 55,1% za pokusnu plohu »Crni jarci«. Poboljšanje volumnog prirasta procjenjuje se na dvostruku vrijednost genetskog poboljšanja visinskog prirasta. 2. Ostvareno genetsko poboljšanje prosječnog visinskog prirasta izračunatog na bazi uzgojenih potomstava na dvije različite lokacije ukazuje na činjenicu, da se postojeća klonska sjemenska plantaža u Đurđevcu s uspjehom može koristiti kao sjemenski objekat. 3. Selekcijom majki na bazi OKS može se ostvariti dodatna genetska dobit za navedeno svojstvo u iznosu od 13 odnosno 9,2%. Korištenje generativnog potomstva crne johe iz biklonske sjemenske plantaže može biti vrlo uspješno u specijalnim namjenskim nasadima (npr. energetskim plantažama). 4. S obzirom na utvrđeni genetski heterogenitet unutar subpopulacija crne johe sa područja Podravine, a u cilju eliminacije interakcije polusrodnici X staništa, povećanja intenziteta selekcije na bazi genotipa, te stabilnosti ekosustava budućih kultura, predlažemo da u početnim klonskim sjemenskim plantažama broj klonova crne johe bude minimalno 50, a da se klonske sjemenske plantaže osnivaju odijelito po subpopulacijama (npr. Crni jarci i Preložnički berek). 5. Daljnje genetsko poboljšanje može se ostvariti selekcijom i kloniranjem plus varijanti u najboljim familijama, za što se crna joha pokazala kao pogodna vrsta. ZAHVALA Zahvaljujemo se diplomiranim inženjerima šumarstva Savi Prerađoviću, Željku Senjanu, Đorđu Vukeliću, Zorici Vlajnić i Đuri Jorgiću koji su nam pomogli kod sabiranja sjemena u klonskoj sjemenskoj plantaži, uzgoju polusrodnika, osnivanju terenskih eksperimenata i izmjerama na pokusnim plohama. |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 32 <-- 32 --> PDF |
LITERATURA Becker , W. A. (1984): Manual of Quantitative Genetics. Academic Enterprises, Pullman, 188 pp, Washington. Gračan , J. (1972): Varijabilnost i nasljednost nekih svojstava evropskog ariša populacije Varaždinbreg. Magistarski rad, 121 pp., Zagreb. Hattemer , H. H. (1963): Estimates of Heritability Published in Forest Tree Breeding Research, World Consul, on For. Gen. and Tree Improv., 2a/3, 14 pp, Stockholm Komlenović, N. i A. Krstinić (1987): Međupopulacijska i unutarpopulacijska varijabilnost nekih provenijencija crne johe (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.) u produkciji i akumulaciji hraniva. Šum. list 10—12, 577—587, Zagreb. Krstinić , A. (1968): Varijabilnost i nasljednost visina i broja grana kod bijele vrbe (Salix alba L.) populacija Bakovci i Lipovljani. Šum. list 1/2, 27—49, Zagreb. Krstinić, A. i N. Komlenović (1986): The Effect of Black Alder (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.) on the Growth of White Willow (Salix alba L.) Clones, Proc. 18th IUFRO World Congress, Division 2, Vol. II: 436—445, Ljubljana. Mayer, B., N. Komlenović i P. Rastovski (1985): Pedološka i biljnohranidbena istraživanja rasadnika »Lisičine«, Š. G. Podravska Slatina. Šum. institut, 14 pp, Jastrebarsko. Mebrahtu, T. i J. W. Hanover (1989): Heritability and expected Gain Estimates for Traits of Black Locust in Michigen, Silvae Genctica 38, 125—131, Frankfurt. M o r g e n s t e r n, E. K., M. J. Hoist, A. H. T e i c h i C. W. Y e a t m a n (1975): Plus — Tree Selection: Review and Outlook. Can. For. Service, Publication No. 1347, 72 pp, Ottawa. Namkoong, G., H. C. Kang i J. S. Brouard (1988): Tree Breeding: Principles and Strategies. Springer — Verlag, 180 pp, New York. Nan son, A. (1968): Perspectives d´amelioration en premiere generation par selection des provenances. Silvae Genetica 17, 130—132, Frankfurt. Vidaković , M. (1960): Sjemenske plantaže šumskog drveća. Jug. savet. centar za polj. i šum., 82 pp, Beograd. Vidaković , M. (1961): Podizanje sjemenskih plantaža šumskog drveća. Topola 19, 7—9, Beograd. Vidaković, M. i A. Krstinić (1984): Sjemenske plantaže listača u SR Hrvatskoj. Šum. pregled 1—2/3—4, 41—63, Skopje. Vidaković, M. i A. Krstinić (1985): Genetika i oplemenjivanje šumskog drveća. Liber, 505 pp, Zagreb. Wright , J. W. (1976): Introduction to Forest Genetics. Academic Press, 463 pp, New York. Zobel , B. i J. Talber t (1984): Applied Forest Tree Improvement. John Wiley & Sons, 505 pp, New York. Possibilities of Genetic Gain for Vigorous Growth of Black Alder (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.) by Clonal Seed Orchards Summary In subpopulations of Black Alder (Alnus glutinosa) in the northwest Croatia, parent trees were selected by phenotypic selection. Upon grafting, thirty-two selected clones were used to establish a clonal seed orchard in Đurđevac. The calculated genetic gain from phenotypic selection for average height increment was 6,3%. The realized genetic gain for the same trait as calculated on the base of the raised half-sib progenies on different sites was 62,2% for the experimental plot of Lisičine and 55,1% for Crni jarci. The expected genetic extra gain, as calculated |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 33 <-- 33 --> PDF |
on different selection intensities, created on the GCA of female trees, with the hypothesis of establishing a second- cycle orchard of the parent generation, totally amounted to 9,2 and 13%, depending on the experiment. The authors suggest the use of at least 50 clones of this species in future seed orchard establishments, separated according to subpopulations, considering that they are to be used in further tree improvement. |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 34 <-- 34 --> PDF |
ERRATA CORRIGE! U broju 1—2/1991. Šumarskog lista na 86. stranici u šestom odlomku rečenica »danas nam je poznato da kasni hrast lužnjak lista kontinuirano u vremenskom razdoblju od 60 dana« treba glasiti: kasni hrast lužnjak počinje listati tek krajem mjeseca travnja s varijabilnošću početka listanja (u vremenskom razmaku od) 27 dana. Ovaj ispravak je potreban i stoga, što u Šumarskoj enciklopediji, i u I. i u II. izdanju, stoji da Quercus robur var. tardissima Matt, »lista krajemmaja«. |