DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 68 <-- 68 --> PDF |
Najveća brojnost vodenih tokova (bez obzira na masu vode) nalazi se na onim prostorima, na kojima se nalaze šume jele i bukve. Iz topografske1 karte mjerila 1:25.000 je izmjereno, da dužina vodnih tokova na Macelju, u šumama jele i bukve iznosi oko 1.400 m na površini od 1 km2, na Medvednici oko 1.700 m, a na Papuku ima više od 2.000 m vodotoka na 1 km2. U ostalim šumama dužina vodenih tokova je manja, tako npr. u gorskim bukovim šumama je oko 1.300 m/km2 na Macelju, 1.400 na Medvednici i 1.900 m/km2 na Papuku. U šumama kitnjaka vodeni tokovi su upola kraći od tokova u šumama jele i bukve. Upravo u šumama jele i bukve nalaze se izvorišta najvećih pritoka Save i Drave, kao što su Sutla i Krapina na Macelju i Ivančici, brojni potoci sa Medvednice (Medveščak, Bliznec), te Pakra, Orljava, Voćinska rijeka i mnoge druge na Papuku. Iz dužina vodenih tokova može se zaključiti, da su staništa jele i bukve bolje opskrbljena vodom — jednim od osnovnih uvjeta života, od ostalih šumskih staništa. Međutim, na tim prostorima je prisutna najmanja masa vode, jer su ondje izvorišta i gornji dijelovi vodotokova, i još k tome, voda je energijom kretanja iz viših u niže položaje izdubila korito do te mjere, da vodotoci nemaju izravan utjecaj na vodoopskrbijenost staništa i na vodeni režim u tlu. Vodoopskrbljenost gorskih masiva sjeverne Hrvatske uvjetovan je prvenstveno hidrološkim osobinama matičnog supstrata i tla, te klimatskim osobinama šireg prostora. Matični supstrat prostora na kojem su rasprostranjene šume jele izgrađen je iz stijena vrlo različitih kemijskih i fizikalnih osobina, a vrijeme njegove tvorbe počinje u Paleozoiku, i traje sve do Kvartara. U tako dugom vremenskom razdoblju, koje je trajalo oko 330 miliona godina nastale su brojne geološko-litološke formacije primarnih i sekundarnih stijena eruptivnog, sedimentnog i metamorfnog porijekla. Šume jele i bukve na Macelju, Medvednici i Papuku nalaze se na matičnom supstratu silikatnih stijena, a na Strahinjčici, Ivančici i Ravnoj gori nalaze se karbonatne stijene. Ova različitost matičnog supstrata na pojedinim gorskim masivima ima odraz na florističkom sastavu vegetacije, što je prikazano u poglavlju o vegetaciji. Trošenjem stijena različitog litološkog sastava pod utjecajem klime i vegetacije, kroz dugi niz godina, nastala su tla također različitih fizikalnih i kemijskih svojstava. Na silikatnim stijenama nastala su silikatna tla tipa distrični kambisol i luvisol, često teškog mehaničkog sastava, a na karbonatnim stijenama kalkokambisol i rendzine. Budući da nakon tvorbe tala i dalje djeluju isti činioci kao i u vrijeme njihovog nastajanja, u tlima se odvijaju procesi ilimerizacije, podzolizacije oglejavanja i dr. koji uvjetuju tvorbu različitih podtipova tala. Klimatske prilike prostora na kojem se nalaze šume bukve i jele prikazane su na osnovu 26-godišnjih srednjaka klimatskih podataka onih meteoroloških stanica, koje se nalaze u blizini, ili unutar bukovo-jelovih šuma, a to su Kostel, Sljeme-Puntijarka, Slavonska Požega i Podravska Slatina, te na osnovu prikaza klime u Atlasu klime Hrvatske. |