DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Nepveu , G. 1984: Determinisme genotypique de la structure anatomiquc du
bois chez Quercus robur, Silvae Genetica 33: 91—95.
Mayer , B. 1989: Pedološka karta područja nizinskih šuma Pokupskog bazena
(kompilacija) 1:50.000. Šumarski institut, Jastrebarsko (disertacija).
Oppermann , A. 1932: Egens Traeformer og racer. Det fontl. Foresogsui Denmark
12, 1—400.
P h a t n i z k y, S. S. 1960: Evolving new forms of oak by hibridization. 5th World
For. Congr. Vol. II, p. 92.
Prpić , B. 1987: Ekološka i šumsko-uzgojna problematika šuma hrasta lužnjaka
u Jugoslaviji. Šum. list 1—2, 41—52.
Steel , R. G. D., Torrie , J. H. 1960: Principles and Procedures of Statistics.
Me Grow-Hill Boock Comp., New York.
Sutilov , V. A. 1988: Introgressive hybridization and variability of Kaukasian
oak species. Bot. Jurn. 53: 243—283.
Š k o r i ć, A. i suradnici 1977: Tla Slavonije i Baranje. Projektni Savjet Pedološke
karte SR Hrvatske. Izdavački Zavod JAZU, Zagreb.
Vidaković, M., Krstinić, A. 1985: Genetika i oplemenjivanje šumskog
drveća. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 505 p.
First Results of Common (Quercus robur L.) Provenance Experiment in Croatia


Summary


The first experiment of 16 different provenances of Quercus robur L. from
Croatia was established in the nursery of Forest Research Institute in Jastrebarsko
ins Spring of 1986. Field experiment in four randomized blocks on two localities
was laid out 1988. After 3 years of age (1988) the seedlings of »SPAČVA« provenance
were the highest in average (39,48 cm at »Gajno« — locality and 37,12 cm — »Sla-
vir« — locality). The smallest were the seedlings of provenance »GUŠEVAC«
(31,15 cm at »Gajno« — locality) and provenance »Zdenački Gaj« (26,65 cm at »Sla-
vir« locality). The survival varied from 86,00% (»LIPOVLJANI« »Gajno«) to 99,75"0
(LIPO VLJ ANI — »Slavir« — locality).


Key words : Provenances, Quercus robur L.




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 21     <-- 21 -->        PDF

LITERATURA


Android , M., 1987: Sušenje hrasta. Sušenje šuma. Šumarska enciklopedija 3,
Zagreb, 314—315.
B e n e a, V. 1960: Recherches sur les hibridations sexuee aux du genre Quercus,
Fraxinus et Pinus. 5th World For. Congr. Vol. II, p. 92.
Burger , H. 1921: Uber morphologische und biologische Eigenschaften der Stil-
und Traubeneiche und ihre Erziehung im Forstgarten. Mitt. Schweis, Aust.
Forstl- Versuchswesen 11: 306—377.
C i e s 1 a r, A. 1923: Untersuchungen iiber die wirtschaftliche Bedeutung der Herkunft
des Saatgutes der Stieleiche. Cent, fur das gesamte Forstwesen, p. 97—


149.
Deka n i ć, I. 1971: Intenziviranje proizvodnje drva u cenozi hrasta kitnjaka i
običnog graba (Querco carpinetum croaticuni Horv.) primjenom proreda i fertilizacije
različitim mineralnim gnojivima. Šumarski list, 7—8, 197—230.
Dokuš, A., Kom leno vic, N. 1979: Stanje rasadničke proizvodnje u SR Hrvatskoj,
Šumarski institut, Jastrebarsko, 1—23.
Džekova , M. 1976: Promena sastava lišća bukve i hrasta kitnjaka tokom vegetacijske
sezone i u zavisnosti od ekoloških uslova. Zemljište i biljka, 25 (3),
225—229.
Ga thy, P. 1970: Contribution aTetude de la genetigue des chenes. Bull. Soc. Roy.
For Belg. 77: 1—7.
Gračan , J. 1986: Program znanstvenoistraživačkog rada za razdoblje 1986 do
1990 godine. Poslovna zajednica »Exportdrvo«, Zagreb 1986.
G r a d e č k i, M. Poštenjak, K. 1987: Priznate sjemenske sastojine u SR Hrvatskojj.
Šumarski institut, Jastrebarsko.
Hauch , L. A. 1909: Erblichkeit der Buche und Eiche. Cent, fiir das gesamte
Forstwesen, p. 333—348.
I s a k o v, Yu. N, Kobzev a S. G. 1989: All-Union Scientific and Production
Association of Forest Tree Species Breeding. TSNIILGis, Zakaz No. 425.
Jovanović, M., Tucović, A. 1975: Genetics of common and sessile oak


(Q. robur L. and Q. petrea Liebl). Anali za šumarstvo 7/2, JAZU, Zagreb.
Kienitz , M. 1879: Uber Formen und Abarten heimischer Waldbaume. Forstiche
Zeitschrift, p. 241—327.
Kleinschmit , J. 1986: Oak Breeding in Germany, Experience und Problems.
Joint Meeting of Working parties Breeding Theory, Progeny Testing and Seed
Orchards. Williamsburg, Virginia, 12—17. October 1986.
Komlenović, N., Gračan, J. Rastovski, P. 1987: Prvi rezultati istraživanja
genetske specifičnosti mineralne ishrane roda Quercus. Simpozij Jugoslavenskog
društva za biljnu proizvodnju, Tuheljske Toplice.
Komlenović, N., Gračan, J., Rastovski, P. 1987: Istraživanje rasta
i ishrane biljaka hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) kitnjaka (Quercus petreaMatt/Lieb), medunca (Quercus pubescens Willd.) i crnike (Quercus ilex L.),
Radovi brojj 75, 1988, 33—49.
Kovačić , Đ. 1990: Pregled površina hrasta lužnjaka po dobnim razredima u Hrvatskoj.
Samoupravna interesna zajednica šumarstva SR Hrvatske — Banka
podataka.
Krahl-Urban , J. 1953: Rassenfragen bei Eichen und Buchen. Allgemeine Forstzeitschrift,
p. 478—480.
Krahl-Urban , J. 1957: Uber Eichenprovenienzversuche. Silvae Genetica, 6,
15—31.
Krahl-Urban , J. 1959: Die Eichen. Verlag Paul Parey — Hamburg und Berlin,
228 p.


Nepveu ,
G. 1983: Controle hereditaire de la densite de la retractabilite du bois
de trois especes de chene (Quercus robur, Quercus petrea et Quercus rubra).
Raport, 23 p (According to Kleinchmit 1980).


25S




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Na lokalitetu Slavir najveću prosječnu visinu je imala provenijencija 10
Spačva, koja je na lokalitetu Gajno bila druga po redu. Najnižu prosječnu visinu
na lokalitetu Gajno imala je provenijencija 9 Guševac 31,15 cm, a na lokalitetu
Slavir provenijencija 14 Zdenački gaj 26,65 cm. Ukupna prosječna
visina svih biljaka na lokalitetu Gajno je 36,05 cm, a na lokalitetu Slavir
32,56 cm, tj. za 3,41 cm niža.


Prosječni postotak preživljavanja biljaka u jesen 1988 relativno je visok.
Na lokalitetu Gajno iznosi 97,90%, a kreće se od 96% kod provenijencija
2 Skakavac i 8 Đurđenovac do 99,75% kod provenijencija 6 Lipovljani i 11
Gunja. Na lokalitetu Slavir taj je postotak za 7,73% niži i iznosi 90,17%, a
kreće se od 86,0% kod provenijencije 6 Lipovljani do 98,50" „ kod provenijencije
15 Ključevi.


Rezultati izmjera visina i postotaka preživljavanja testirani su metodom
Analize varijance (Stee l and T o r r i e 1960). Iz Tabele 4 proizlazi da nema
signifikantnih razlika između provenijencija kako za prosječne visine tako
i za preživljavanje na oba lokaliteta. To znači da dobivene vrijednosti »F-
testa« nisu signifikantne na nivou od 1% i 5%. Na osnovi toga, nije bilo potrebno
testirati razlike između provenijencija pomoću Duncan-ovog testa.


Brži rast biljaka u Gajnu mogao bi se objasniti činjenicom da je na ovom
lokalitetu bila značajno slabije razvijena konkurentska korovska vegetacija
njego1, u Slaviru. To se je odrazilo i u višim N^koncentracijama u lišću svih
istraživanih provenijencija u Gajnu (Tabela 5). Višestruko više folijarne
Mn te značajno više Zn koncentracije na lokalitetu Gajno vjerojatno su posljedica
određenih kemijskih svojstava tla (niža reakcija tla, odnosno viši sadržaj
pristupačnog mangana i cinka).


Na lokalitetu Slavir biljke su sadržavale općenito više fosfora, kalija i
i magnezija, što se može objasniti sporijim rastom biljaka i odgovarajućim
kemijskim svojstvima tla (viši sadržaj ovih hraniva).


U sadašnjoj dobi ne uočavaju se određene razlike u kemijskom sastavu
lišća pojedinih provenijencija. Provenijenciju 10 Spačva, koja pokazuje općenito
najbrži rast, ne karakteriziraju visoke NKP-koncentracije. To znači da
ova provenijencija vrlo efikasno koristi spomenuta hraniva. U lišću biljaka
provenijencije Spačva utvrđene su relativno visoke Ca i Mg-koncentracije.
Za provenijenciju 15 Ključevi znakovit je vrlo visoki relativni sadržaj mangana
u suhoj tvari lišća.


Budući da se radi o jednogodišnjim rezultatima rasta i uspijevanja provenijencija
hrasta lužnjaka u terenskom pokusu, potrebno ih je uzeti samo.
kao informativne.


ZAKLJUČAK


Prvi rezultati istraživanja u pokusu od 16 provenijencija hrasta lužnjaka
na lokalitetu Gajno i Slavir, pokazuju da se provenijencija 10 Spačva pokazala
najuspješnijom. Kako se radi samo o jednogodišnjim rezultatima, ova je
istraživanja potrebno i dalje nastaviti.


258




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 15     <-- 15 -->        PDF

4 5,6 7 8 9
Provenijencije (Provenances)


Preživljavanje 1987. -Survival 1987


´´´.´v. 1
m


6§g


*


1234 56789 18 1112


ProuanijsnolJB (Prommaneaa)


SI. 4. Prosječne visine i preživljavanje biljaka u rasadniku
Fig. 4. Average heights and survival in nursery




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 14     <-- 14 -->        PDF

252




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 13     <-- 13 -->        PDF

biljna tvar je spaljivana mješavinom sumporne i perklorne kiseline. Iz ekstrakta
su kalij i kalcij određeni plamenfotometrijski, fosfor kolorimetrijski,
a drugi analizirani elementi metodom atomske absorpcione spektrofotometrije.


REZULTATI ISTRAŽIVANJA S DISKUSIJOM


Osnovni podaci o izmjerama visina i postotku preživljavanja biljaka u
rasadniku tijekom 1986. i 1987. godine prikazani su u Tabeli 2 i na SI. 4.
Iz Tabele 2 i Slike 4, proizlazi, da je najveće prosječne visine u jesen 1986.
godine imala provencijencija 10 Spačva (15,63 cm), a u jesen 1987. godine
provenijencija 12 Morović (35,67 cm). Najmanje prosječne visine u jesen 1986.
godine imala je provenijencija 3 Orlovac (.11,66 cm), a u jesen 1987. godine
provenijencija 5 Novska (32,52 cm).


Prosječni postotak preživljavanja svih biljaka u pokusu provenijencija
u jesen 1987. godine bio je 86,46%, a kretao se od 69,32% kod provenijencije
8 Đurđcnovac do 96,40´´ o kod provenijencije 5 Novska. Ukupan broj mjerenih
i opažanih biljaka u pokusu bio je 24797 u jesen 1986. godine, a 21440 u jesen
1987. godine.


U pokusu istraživanja ishrane i rasta različitih vrsta hrastova kao i 6
provenijencija hrasta lužnjaka (Motovun, Orlovac, Novska, Đurđenovac, Spačva
i Morović) u jesen 1986 godine najveće visine imale su provenijencije
Spačva (22,57 cm) i Morović (22,26 cm). Ove su biljke bile uzgajane u papirnatim
lončićima na tri različita supstrata. Kod pet od šest proučavanih provenijencija
nisu primijećene štete od niskih temperatura.


Jedino su biljke motovunske provenijencije oštećene tijekom zime (smrzlo
se 23% biljaka). Ovi podaci ukazuju kakve su greške moguće ako se za
pošumljavanje ne koriste biljke odgovarajuće provenijencije (Komleno vi
ć i sur. 1988).


Iz rezultata ovog pokusa u fazi uzgoja u rasadniku i rezultata istraživanja
ishrane, vidljivo je da su provenijencije Spačva i Morović među najboljima,
ali su visine biljaka uzgojene u papirnatim lončićima za 8 do 10 cm više.
Genetska specifičnost mineralne ishrane vrlo je značajna za uzgoj biljaka u
rasadnicima, ali još više za izbor odgovarajuće provenijencije na terenu. Poznato
je, da ne postoji velik broj radova koji tretiraju problematiku ishrane
hrastova na nivou vrste, a o specifičnosti ishrane pojedinih provenijencija
gotovo ih i nema (A n i ć 1963, Brookes i sur. 1980, Dekanić 1971,
Džekova 1976, Komlenić 1981, Komlenović Rastovski 1981,
Komlenović i Cestar 1984, Komlenović i sur. 1987 i 1988).


Osnovni podaci o izmjerama visina i preživljavanju biljaka u terenskom
pokusu provenijencija hrasta lužnjaka na lokalitetima Gaj no i Slavir prikazani
su u Tabeli 3, Tabeli 4, Tabeli 5. i SI. 5. U Tabeli 4 i na SI. 5 prikazane su
prosječne visine i preživljavanje provenijencija u jesen 1988. godine. U Tabeli
4 prikazane su vrijednosti »F-testa« za visine i preživljavanje provenijencije
nakon provedene Analize varijance.


U Tabeli 5 su prikazane koncentracije hraniva u lišću prosječnih uzoraka
za svaku provenijenciju na lokalitetu Gajno i Slavir a u Tabeli 6 podaci o kemijskim
svojstvima tla za dubinu 0—25 cm.




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 12     <-- 12 -->        PDF

150
-nOfi: 129 10,5,^
-co123
V >-
3-/-^1515
—7 — 15 / 15--,*>
T ´ >
ft
15
I II
14 9 16
6
11 12 10 12
10
13 15 16 11 13
14
5 -9 15 11 14 5 10 2
<
5 14
II I
10 16 4 8
IV
16 12 4
7 13 1 3 1 15 6 7
8 12 6 2 9 ? 11.. 13


CESTA


SI. 3. Terenski pokus provenijencija hrasta lužnjaka (lokalitet: »SLAVIR«,
Šumarija Otok)
Fig. 3. Field experiment of common oak provenances (locality: »SLAVIR«, Forest


office Otok)




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 11     <-- 11 -->        PDF

©


1-Motovunska »um«
2-Skakavac
3-Orlovac
4-Val. Gone«
5-Novaka
6-Lipovljani
7-Okufiani
8 -D u rđe no vac
9-Gufeevac


10-Spacv«


11-Gunja


12-Morovlć


13-Dublca


t4-Zd»n.gaj


I5-Kfju6«vi


I6-Urbanja


SI. 2. Pregled provenijencija u pokusu, kao i terenskih objekata
Fig. 2. Distribution of 16 common oak provenances in experiment and locations
of field trials




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 10     <-- 10 -->        PDF

SI. 1. Područje prirodnog rasprostranjenja hrasta lužnjaka (prema KRAHL-VRBAN
1959.).
Fig. 1. Natural ranges of common oak (According KRAHL-URBAN 1959.).


(100x4x16x2), tj. 6.400 biljaka po lokalitetu. Razmak sadnje bio je 1,5x1,5 m.
U pokus su pored 12 provenijencija uključene i biljke od 4 (kontrolne) komercijalne
provenijencije koje su uzgojene u rasadnicima Grubišno polje
(Zdenački gaj), Volinja (Dubica), Cernik (Ključevi), Jastrebarsko (Vrbanja).


Terenski pokus u »Slavini« osnovan je na močvarno hipoglejnom mineralnom
tlu na zamočvarenom lesu, na nadmorskoj visini od oko 80 m (Š k ori
ć i suradnici 1977). Terenski pokus u »Gajnom« osnovan je na močvarno
amfiglejnom mineralno glinastom tlu na glinastim nanosima potoka Okičnice
i Gonjeve, na nadmorskoj visini od oko 115 m (Mayer 1989).


Registracija preživljavanja i izmjere visina biljaka na oba lokaliteta je
izvršena u jesen 1988 godine. Podaci registracije i izmjera biljaka obrađeni
su metodom analize varijance uz primjenu Duncan´s new multiple-range
test (Stee l and Torri e 1960). Podaci su obrađeni u Sveučilišnom računskom
centru (»SRCE«) u Zagrebu, prema programu koji je izradio mr.
Lajoš S i r o v i c a.


Uzorci biljnog materijala (lišća) sakupljeni su početkom mjeseca rujna
1988. godine sa po 30 biljaka po svakom ponavljanju i po provenijenciji. Za
kemijske analize sastavljena su 4 i tako je sačinjen jedan prosječni uzorak
za svaki lokalitet i za svaku provenijenciju.


Uzorci biljnog materijala neposredno nakon sabiranja sušeni su najprije
na temperaturi od 65 °C, a zatim na 105 °C do konstantne težine. Dušik je
određen po Kjeldalu. Za utvrđivanje sadržaja ostalih elemenata ishrane suha




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Tabela 1: Osnovni podaci o provenijencijama hrasta lužnjaka (GRADEČKI i POŠTENJAK 1987)


Table 1: The general data about oak provenances


KLJUČEVI


PROVENIJENCIJA (SJEM.
SASTOJINA, ODJEL, ODSJEK)
SJEVERNA
GEOG.
ŠIRINA
ISTOČNA
GEOG.
DUŽINA
NADOR.
VISINA
(m)
TLO ŠUMSK
GOSPODARSTV
Fores
Provenances Altitude Longitude Elevation Soil Enterpris
TOVUNSKA ŠUMA
KAVAC (DOMAČAJ LUG 14)
OVAC* (RECIČKI LUG 48)
45" 20´ 13" 50´ 90 Aluvijalni nanos Buzet
SKAMO45° 29´ 15" 42´ 112 Močvarno glejno Karlova
ORL45" 33´ 15" 44´ 112 Pseudoglej Karlova
L GORICA* (TUR. LUG, 8a, 9b)
NOVSKA (TRSTIKA 20b)
LIPOVLJANI (»J. KOZARAC« 43a)
OKUČANI (LJESKOVACA, 8b, 12b)
ĐURĐENOVAC (ĐUR. NIZ. ŠUME)
GUŠEVAC (TRSTENIK)
SPACVA (SJ. RADIŠEVO)
45° 40´
45° 02´
45" 26´
45" 11´
45" 34´
45" 13´
44" 56´
16" 10´
16" 55´
16« 49´
17" 10´
18" 08´
18° 29´
18« 50´
98
143
143
95
97
96
85
Aluvijalni nanos
Močvarno glejno
Močvarno glejno
Močvarno glejno
Močvarno glejno
Močvarno glejno
Močvarno glejno
Zagreb
Nova
Nova
Nova
Vinkovc
Vinkovc
Vinkovc
GUNJA (DESIĆEVO)
MOROVIĆ (SR. MITROVICA)
DUBICA (POS. ŠUME)
44" 57´
45" 02´
45" 17´
18" 49´
19" 11´
16° 44´
86
82—85
98
Močvarno glejno
Metamorfozirani les
Močvarno glejno
Vinkovc
Srem.
Sisak
(34a)
ZDEN. GAJ (PRESPINJAČA 2a)
VRBANJA (VRBANJSKE ŠUME
102a-l, 113-f, 114a-g)
45« 37´
45° 11´
45" or
17° 04´
17" 21´
18" 59´
160
95
85
MočvarnoMočvarnoMočvarno
glejno
glejno
glejno
Bjelova
Nova Gradišk
Vinkovc
robur var. tardissima




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 8     <-- 8 -->        PDF

prirodnog rasprostranjenja hrasta lužnjaka u Hrvatskoj prostire se uz rijeku
Savu (oko 45° sjev. geog. širine) u dužini od oko 400 km. Ukupna površina
šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj iznosi 168.179 ha sa drvnom zalihom od
oko 40,000.000 m3 (K o v a č i ć 1990).


Prvi pokusi provenijencije hrasta lužnjaka započeti su u Evropi vrlo
rano. U Njemačkoj 1879 (Kienitz), Danskoj 1909 (Hauch), Švicarskoj
1921 (Burger) i Austriji 1923 (Cieslar). Nakon toga, ponovo se pristupilo
osnivanju takvih pokusa u Danskoj (Opperma n 1932) i Njemačkoj
(Krahl-Urba n 1953, 1957), a u posljednje vrijeme u Francuskoj
(Nepveu 1983) i Rusiji (Isakov i Kobzeva 1989).


Iz iznesenog je vidljivo, da unatoč pridolasku i važnosti hrasta lužnjaka
za naše šumarstvo, u nas takovih pokusa nije bilo. Rad na istraživanju provenijencije
hrasta lužnjaka u Hrvatskoj započet je 1985. i 1986. godine u
okviru programa znanstvenoistraživačkog rada za razdoblje 1986 do 1990. godine,
koji se financira sredstvima Samoupravne interesne zajednice znanosti
Hrvatske i Poslovne zajednice »Exportdrvo«, Zagreb.


Cilj je ovih istraživanja proučavanje varijabilnosti i produktivne sposobnosti
provenijencija hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Za šumarsku je praksu
neobično važno poznavati koje su provenijencije hrasta lužnjaka produktivnije
i odgovaraju za pojedina područja uzgoja kod umjetne obnove sastojina
(G r a č a n 1986).


MATERIJAL I METODE


U jesen 1985. godine započeto je sabiranje uzoraka žira hrasta lužjaka
u dijelu prirodnog rasprostranjenja. Uzorci su sabirani u proječnoj težini od
150—200 kg iz 12 različitih priznatih sjemenskih sastojina ili izuzetno iz
privremenih sjemenskih sastojina, ovisno o urodu žira. U pokusu se nalazi
11 provenijencija iz Hrvatske i 1 provenijencija iz Srbije. U ova su istraživanja
uključene i biljke hrasta lužnjaka od 4 komercijalne provenijencije
(kontrola) uzgojene u rasadnicima u Zdenačkom gaju, Cerniku, Volinji i Jastrebarskom.
Osnovni podaci o provenijencijama dani su u Tabeli 1 (Gradečk
i i Poštenja k 1987). Područje rasprostranjenja hrasta lužnjaka
prikazano je na Slici 1. Na Slici 2, prikazali smo i lokaciju 16 provenijencija
lužnjaka i lokaciju 2 terenska pokusa.


Sjetva uzoraka žira od 12 provenijencija hrasta lužnjaka izvršena je u
rasadniku Šumarskog instituta u Jastrebarskom u proljeće 1986. godine. Pokus
je osnovan u 4 ponavljanja (4 gredice) u blok sistemu. Po provenijenciji
je posijano od 100—120 kg žira tj. 20—25 kg po ponavljanju. Biljke su u rasadniku
uzgajane dvije godine, tj. do jeseni 1987. odnosno proljeća 1988.
godine.


Prve su izmjere visina biljaka od 12 provenijencija izmjerene u rasadniku
u jesen 1986 odnosno 1987. godine.


Terenski je pokus osnovan na dva lokaliteta »SLAVIR« (ROŠ »Slavonska
šuma«, OQUR za uzgoj i zaštitu šuma »HRAST« Vinkovci, Šumarija Otok) i
»GAJNO« (Š. g. Karlovac, OOUR za uzgoj i zaštitu šuma Jastrebarsko, Šumarija
Jastrebarsko) u jesen 1987 odnosno proljeće 1988 godine. Pokus je
osnovan u potpuno randomiziranom bloku sistema u 4 ponavljanja na površini
od ukupno 3 ha (Slika 3). U pokus je ukupno posađeno 12.800 biljaka


246




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 7     <-- 7 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANAK — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPER
UDK 630*232.321.001/2 (Quercus robur L.) Šum. list CXV (1991) 245


POKUS PROVENIJENCIJA HRASTA LUŽNJAKA


(QUERCUS ROBUR L.)


Joso GRAČAN, Nikola KOMLENOVIĆ, Petar RASTOVSKI*


SAŽETAK: Prvi pokus od 16 provenijencija hrasta lužnjaka(Quercus robur L.) u Hrvatskoj osnovan je na dva lokaliteta u jesen1987, odnosno u proljeće 1988. godine. Pokus je osnovan na području
ROŠ »Slavonska šuma«, lokalitet »Slavir« (Šumarija Otok) i
Šumskog gospodarstva Karlovac, lokalitet »Gajno« (Šumarija Jastrebarsko).
Nakon izmjera biljaka na oba lokaliteta u jesen 1988.
godine, najveće prosječne visine imale su biljke provenijencije 10
»Spačva« (39,48 cm »Gajno« i 37,12 cm »Slavir«). Najmanje prosječne
visine imale su biljke provenijencije 9 »Guševac« (31,15 cm
»Gajno«) i provenijencije 14 »Zdenački Gaj« (26,65 cm »Slavir«).
Postotak preživljavanja biljaka kretao se od 86,00% provenijencija6 »Lipovljani« (»Gajno«) do 97,75"n provenijencija 6 »Lipovljani«
(»Slavir«).


Ključne riječi: provenijencije, hrast lužnjak


UVOD


Hrast lužnjak (Quercus robur L.) jedna je od najvrijednijih i najvažnijih
vrsta šumskog drveća u Hrvatskoj. Osim toga, vrijednost i kvalitet čuvene
»slavonske hrastovine« dobro i dugo su poznati kako u nas, tako i van granica
naše zemlje. Međutim dobro poznati kalamiteti u našim hrasticima te
problemi prirodne obnove zahtijevaju uzgoj sve većeg broja biljaka u šumskim
rasadnicima (A n d r o i ć 1987, Dok uš i Komlenović 1979, Prpi
ć 1987). Pri tome je od izuzetnog značaja izbor odgovarajućih provenijencija
(Komlenović, Gracan, Rastovski 1987 i 1988).


Od prirode, hrast lužnjak pridolazi od Skandinavije na sjeveru do sjeverne
Afrike na jugu, te od Engleske na zapadu do Urala i Kavkaza na istoku.
Svoj optimum ova vrsta postiže na nizinskim bogatim i vlažnim tlima (K r a-
hl-Urban 1959, Jovanović i Tucović 1975, Vidaković i Krstini
ć 1985). Hrast lužnjak uspijeva i do 700 m nadmorske visine i na tim
područjima često dolazi zajedno sa hrastom kitnjakom, te na takvim područjima
dolazi i do prirodne introgresije (Burger 1921, Krahl-Urban
1959, Bene a 1960, Piantnizky 1960, Sutilov 1968, Gaty 1970,
Vidaković i Krstinić 1985, Kleinschmit 1986). Glavno područje


* Dr. Joso Gračan, dr. Nikola Komlenović, dr. Petar Rastovski, Šumarski institut,
Jastrebarsko
245




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 19     <-- 19 -->        PDF

.li«


1 2 3 4 5 6 7 8 9 13 11 12 13 14 15 16


Provenijencije (Provenances)


Preživljavanje (Survival)


im


|M i|tm i|Bi h a nm i| ´i™ ´i™ ´i tsa-H


1 2 3 4 5 6 7 8 9 18 11 12 13 14 15 16


Provenijencije (Provenances)


SI. 5. Prosječne visine i preživljavanje biljaka u terenskom pokusu na lokalitetu
Gajno i Slavir (1988)
Fig. 5. Average heights and survival at Gajno and Slavir locality (1988)


Iz Tabele 3 i SI. 5. proizlazi da je provenijencija 10 Spačva u jesen 1988.
godine imala najveće prosječne visine i to na lokalitetu Gajno 39,48 cm a na
lokalitetu Slavir 37,12 cm. Najveću prosječnu visinu na lokalitetu Gajno imala
je provenijencija 16 Vrbanja 42,30 cm, ali na lokalitetu Slavir postigla je
visinu od 31,73 cm i bila je 10. po redu.




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 18     <-- 18 -->        PDF

256




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 17     <-- 17 -->        PDF

255




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Tabela 3: Prosječne visine i preživljavanje biljaka na lokalitetu
Gajno i Slavir (1988)


Table 3: Avarage heights and survival at Gajno and Slavir locality (1988)


Preživljavanje


Visine Heights


Red Survival
Provenijencije


br


Gaj no Slavir Gajno Slavir


No Provenance
cm °/o


1 Mot. šuma 33,93 (12) 29,20 (15) 97,75 87,00
2 Skakavac 32,40 (14) 33,00 ( 8) 96,00 91,25
3 Orlovac 37,62 ( 6) 34,45 ( 5) 98,50 90,50
4 Vel. Gorica 36,93 ( 8) 34,53 (4 ) 97,50 91,50
5 Novska 37,97 ( 5) 31,65 (U) 98,75 98,25
6 Lipovljani 34,53 (11) 35,35 ( 2) 99,75 86,00
7 Okučani 38,25 (4 ) 34,95 ( 3) 98,25 90,25
8 Đurđenovac 33,73 (13) 34,08 (6 ) 96,00 90,00
9 Guševac 31,15 (16) 30,60 (13) 98,25 92,00
10 Spačva 39,48 (2 ) 37,12 (1 ) 97,00 92,50
11 Gunja 37,55 (7 ) 31,38 (12) 99,75 94,50
12 Morović 38,33 ( 3) 33,55 (7 ) . 98,50 87,75
13 Dubica 31,78 (15) 30,45 (14) 99,25 89,25
14 Zden. Gaj 34,97 (9 ) 26,65 (16) 99,50 89,25
15 Ključevi 34,55 (10) 32,20 ( 9) 95,50 98,50
16 Vrbanja 42,30 ( 1) 31,73 (10) 96,25 94,25


Sredina
Mean 36,05 32,56 .97,90 90,17