DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 80     <-- 80 -->        PDF

Za određivanje korekcije izmjerenih visina služe tablice ugrađene na
poleđini instrumenta, a za njihovu upotrebu moramo još odrediti i nagib
terena — očitavanjem na odgovarajućoj skali hipsometra.


U ovome su radu izložena dva rješenja za brže određivanje veličine za
korekciju visina izmjerenih na nagnutom terenu. Prvo je ostvareno izradom
nomograma u formi krivulja, iz kojega se na temelju izmjerenog nagiba terena
i očitane visine stabla neposredno dobiva veličina koju treba odbiti od
očitane visine, da bi se dobila njena stvarna vrijednost. U drugom je rješenju
predviđena ugradnja korekcijskih krivulja i odgovarajuće kazaljke u sam
visinomjer (proširenje pločice sa skalama za visine); time je omogućeno određivanje
veličine za korekciju i bez očitavanja nagiba, jer se ona dobiva
neposredno.


U oba su načina obuhvaćena dva slučaja mjerenja udaljenosti do stabla:
pomoću vertikalne i pomoću horizontalne letve (ili direktnog mjerenja kose
udaljenosti). Koja će se od izloženih metoda primijeniti u praksi — ovisit
će o visinomjerima kojima raspolažemo, kao i o mogućnosti njihove adaptacije,
ili pak izgradnje potpuno novih instrumenata.


PROBLEM


Trigonometrijski se princip izmjere visina sastoji u tome, da sa jedne
poznate horizontalne udaljenosti od stabla kao baze mjerimo elevacione kuteve
prema žilištu i vrhu stabla, odnosno da na već gotovim skalama na
instrumentu — koje odgovaraju dotičnoj udaljenosti — očitamo visinu. Ta
će vrijednost na ravnom terenu odgovarati stvarnoj visini stabla, dok je na
nagnutom potrebno izvršiti korekciju očitane visine.


Kod hipsometara s daljinomjerima uz upotrebu vertikalne letve očitanu
visinu množimo s kvadratom kosinusa kuta (ep) nagiba terena:


^stvarno "mjereno´ COS Cp


U praksi je uobičajena transformacija:


hs = hm(l —sin2

Faktor »sin2cp« možemo naći u tablicama za korekciju na poleđini većine
modernih instrumenata, a dat je za vrijednosti nagiba terena od 0 do 30°.
Nagib odredimo očitanjem na kutnoj skali visinomjera, vizirajući na neku
točku na stablu u visini naših očiju iznad tla.


Stvarnu visinu stabla dobivamo tako, da od očitane visine odbijemo
umnožak te iste visine i iz tablice očitanog korekcijskog faktora. Taj je postupak
dosta spor i zamoran, jer zahtijeva dvije računske operacije — množenje
i oduzimanje. Nastojanje da korekciju izbjegnemo postavljanjem u
slojnicu sa žilištem stabla (što je istovjetno mjerenju na ravnom terenu) je
često neizvodivo, ili pak oduzima previše vremena.


Kod visinomjera s horizontalnom letvom (ili direktnim mjerenjem kose
udaljenosti do stabla) očitana bi se visina množila s kosinusom kuta nagiba
terena, a ne njegovim kvadratom: