DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 99 <-- 99 --> PDF |
B. Naputak za izmjeru, procjenu i uređenje gojitbe šuma imovnih općina u hrv. slav. krajiškom području. C. Naputak za službovanje i gospodarenje kod Imovnih Općina. Navedeni Zakon s napucima iz 1873. godine stvorio je pravnu osnovu za definitivno organiziranje Imovnih općina za pravoužitništvo (članstvo), sastav osnova gospodarenja na principu stroge godišnje potrajnosti, kao i način upravljanja. Pravoužitnici su crkvene, upravne i školske općine, zatim potomci krajiških zadruga i obitelji na području imovnih općina. Pravo biti članom je nasljedno pravo, vezano za realnu kvalifikaciju (kuću, dimnjak) . To pravo nemaju potomci koji se bave drugim zanimanjem: svećenik, oficir, trgovac i dr. Bitnost šumskog prava je u tome da se bazira na socijalno-ekonomskim kriterijima. To je pravo nasljedno i ne može se na drugi način steći. Pravoužitnike članove imovnih općina ne možemo zvati zajednicom suvlasnika već zajednicom suposjednika piše Peruši ć 1926. godine. Iako je zadatak imovnih općina bilo da trajno opskrbljuje svoje članove — pravoužitnike potrebnim ogrijevnim i građevnim drvom, pašom itd., imovne općine u velikom dijelu nisu mogle udovoljiti tom zadatku pa je stoga remećena ravnoteža između potrajnosti prihoda i potreba na štetu potrajnosti prihoda, što je dovodilo do njihova osiromašenja. Nakon 1918. godine, tj. stvaranjem nove države Jugoslavije, izmijenjeni su bili neki zakoni imovnih općina, »kako je to državna potreba zahtijevala «. Tako su zakoni o »Imovnim općinama u Hrvatskoj i Slavoniji« djelomice izmijenjeni naredbom Ministra šuma i rudnika od 04. 05. 1922. broj 13054. Ta izmjena sastoji se u tome da je država »ne dirajući u pravo svojine« preuzela upravu svih krajiških imovnih općina na području Hrvatske i Slavonije. Ovom naredbom ostali su činovnici i čuvari šuma (lugari) imovnihi općina državni namještenici. Posebnim naređenjem Ministarstva šuma i rudnika izmijenjen je kod imovnih općina naziv gospodarskih ureda u Direkcije šuma, a šumarije u Šumske uprave. Ostale odredbe Zakona od 15. 06. 1873. godine i 08. 07. 1881. godine, ostale su na snazi, s time da sa imetkom imovnih općina raspolažu Skupštine zastupstva imovnih općina, ali po odobrenju Kraljevskih banskih uprava u Zagrebu i Novom Sadu. Napominje se da se u to vrijeme nizom zakona i ostalih mjera koje su sve više teretile imovne općine njihovo financijsko stanje sve više pogoršavalo. Financijsko se stanje imovnih općina pogoršavalo i zbog toga jer su formalnim podržavljenjem uprave rasli upravni troškovi pa su zastupstva imovnih općina između 1941. i 1945. donijela zaključak da svoju imovinu´ predaju u vlasništvo državi. Na području imovnih općina mogla su se pojedina sela izdvojiti i osamostaliti pa su tako nastale neke zemljišne zajednice na području Vojne krajine. |