DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 112     <-- 112 -->        PDF

KNJIGE I ČASOPISI


IZ INOZEMNIH ŠUMARSKIH ČASOPISA


1. U ovogodišnjem trećem broju (br.
3/1991) REVUE FORESTIERE FRANÇAISE
M. B a d r e u članku Ekologija i
ekonomija razmatra neka pitanja suvremenog
šumskog gospodarstva. Povod
ovim razmatranjima, kako stoji u uvodu,
su štete ko´je su u francuskim šumama
minulog desetljeća nastale od
vjetroloma i vjetroizvala ali i drugih
uzroka. Posljedice tih šteta odrazuju se
u nepostojanim kretanjima klimatskih
činitelja te u socio-ekonomskim odnosima.
U šumskom gospodarstvu, bilo javnom
bilo privatnom, nastavlja autor,
treba riješiti tri zadatka:
— osigurati, postaviti ili sačuvati ravnotežu
u šumi,


— maksimilizirati prihode, a
— minimizirat troškove gospodarenja.
Na postavljeno pitanje »kakova se
ravnoteža traži od uzgoja šuma« odgovara,
da ekosistem treba prilagoditi prirodnim
uslovima sredine time da se
ravnoteža ne smije tretirati kao stabilnu
nego kao dinamičnu, jer se šumski ekosistemi
neprekidno mijenjaju — razvijaju;
drugi je uvjet da se ekosistem osposobi
za uspješno suzbijanje vanjskih
agresora, bioloških ili fizičkih. Takvo
gospodarenje rezultirat će proizvodnjom
dobara i osiguranjem nematerijalnih
funkcija šume.


Uz ostalo autor donosi i troškove


gospodarenja jednog državnog šumskog


posjeda površine 96 000 ha u regiji Cham


pagne — Ardenne u 1989. godini. Oni po
1 ha iznose:


— za uzgojne radove i puteve 349
franaka,
— za troškove eksploatacije, (u stvari
procjene sječina, jer se drvo prodaje
na panju) 350 franaka,
— za porez (zemljarinu) 34 Iranka, i
— za troškove uprave 386 franaka.
Troškovi uzgoja su u nominalnoj vrijednosti
nepromjenjeni deset godina što
znači, uzevši u obzir porast cijena, da
je rentabilnost ovih troškova 5 do 7%
godišnje, (prema grafikonu inflacije i
prodajne cijene drva od 1950. do 1990.
godine porasle za deset puta). Troškovi
gospodarenja šumama u Francuskoj razlikuju
se po pojedinim regijama, te autor
navodi, da su, npr., troškovi uprave u regiji
Land de Basse-Saxe za šume listače
dvostruko veće, dakle preko 750 frana


ka.


U članku D. P i o u — a i sur. Da li je
Sphaeropsis sapinea novi zdravstveni
problem za borike u Francuskoj analiziraju
ovu gljivu i dolaze do zaključka,
da je opasnost znatna a osobito stoga, što
njezinom širenju pogoduje klimatski stresovi
odnosno suše posljednje dvije godine.


Sphaeropsis sapinea napada sve vrste
borova zatim Picea ssp. Abies ssp., Pseudotsugu
menziensii i Larix decidua, u
Izraelu je 1989. registrirana posebna forma
na čempresu kao Diplodia pinea F.
sp. cupressi. Sphaeropsis sapinea je prisutna
na svim kontinentima u Europi na
zapadu s izuzetkom Rumunjske. Štete se
više očituju na alohtonim vrstama (npr.
na običnom i crnom boru u USA) i umjetno
podignutim sastojinama. No to nije
apsolutno pravilo, jer prirodne sastojine
Pinus ponderosa Don. ne bilježe simptome
napada ove gljive a Pinus radiata u Kaliforniji,
iako je tu bor autohton, često je
napadan.


Sph. sapinea napada sve dijelove biljke.
Najčešće se zapaža na mladim izbojcima
kojih iglice zelenu boju zamje




ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 113     <-- 113 -->        PDF

nu ju s pepaljasto sivom do smeđom i
posute su crnim piknidima. Na ljuskama
dvogodišnjih češera piknide se javljaju
u jesen u koliko je kišna, a inače o proljeće
sljedeće godine. Na deblu i granama
očitu´ju se u obliku rakastih tvorevina,
a na korjenju odumiranjem pojedinih
dijelova. U drvu hife gljive razvijaju se
u radijalnim stanicama i ono poprima
zagasito modru boju koja vremenom
sve više tamni, ali se ne gube mehanička
svojstva. To su autori utvrdili 1987. godine
na brojnim sušcima alepskog bora.


Spore inficiraju biljke tijekom cijelog
ljeta, ali uz optimum od travnja do
lipnja tj. nakon pojave izbojaka i prvog
rasta češera. Spore prodiru kroz puci
ili ozljede na kori a optimalna temperatura
za klijanje je 24° C. Neposredno
suzbijanje može se provoditi samo u
rasadnicima i mladim kuultrama. U odraslijim
sastojinama može se smanjiti
opasnost i štete proređivnjem sastojina
(da se smanji vlaga u podstojnoj sastojim),
izbjegavati sječu za vlažnog vremena
kao i podizanje sastojina u blizini
kontaminiranih starijih sastojina.


J. - C. Roussel pod naslovom Filatelija
i šuma izvješćuje o izdanjima poštanskih
maraka s temama o šumi ili s
prirodnim motivima koje su dospjele u
trgovačku mrežu Francuske. U ovom
prikazu obuhvaćene su marke izdane od
1986. do 1990. godine. Dio maraka je i
reproduciran. Pod god. 1987. upisana i
marka iz Jugoslavije i prikazana blokom
od osam maraka nominale 60 (bez oznake
dinara ili para). Slika marke prikazuje
avion kako ispušta vodu nad šumom
dakle prikazuje »borbu protiv požara
« kako je napisano na središnjoj
slici (ne i marki). Središnja slika prikazuje
šumski požar iz kojega izlijeće ptica
istrčava jelen lopatar.


2. Iz L ITALIA FORESTALE E MONTANA
,br. 3/1991. bilježimo tri članka:
— W. Zimmermann: Švicarsko
zakonarstvo i problemi u odnosu na
šumu,
— E. Amor in i i G. Fab bio: Istraživanja
o »Ostar´jelim« niskim šumama:
osvrt na postupak konverzije, i
— V. Vi dr i eh, i sur.: Kemijsko iskorišćivanje
niskih šuma: celuloza, lignin,
hemiceluloza.
Šume i šumsko zemljište u Švicarskoj
zauzimaju 1,198.000 ha ili 28,1% površine
države (poljoprivredne površine
zauzimaju 2,02 mil. ha a neproizvodne
0,8 mil ha). Preko dvije trećine u javnom
su vlasništvu gotovo isključivo u
komunalnom, jer je državnih šuma samo
59.000; u privatnom vlasništvu pretežu
šume seljaka (175.000 ha). W. Zimmermann
, docent šumarske politike
na Politehnici u Zürich-u, uvodno navodi,
kako je odnos čovjeka prema šumi ovisan
o ekonomsko-sooijalnim uvjetima. Za
vrijeme Drugog svjetskog rata oko 10.000
ha šume pretvoreno je u poljoprivredno,
za proizvodnju hrane, a danas, u vrijeme
povoljnih privrednih kretanja, težište
se prebacuje na ekološke i rekreacione
koristi, pa se šumsko gospodarstvo
mora uskladiti ne samo s odredbama
Zakona o šumama nego i nekim drugim.
Sastavni dijelovi Švicarske, kantoni,
uživaju veliku autonomiju, pa tako i u
šumarstvu. Tek je 1874. godine donijet
savezni (federalni) zakon ali samo za
šume visokih planina dakle gdje je prvenstvena
namjena zaštita terena. Trideset
godina kasnije, 1902., saveznim zakonom
obuhvaćene su sve šume. Danas pak
u gospodarenju šumama mora se voditi
računa i određenim odredbama u ovim


zakonima:


— Zakon o zaštiti prirode i krajolika
iz 1967. godine,
— Zakon o zaštiti od voda iz 1972. godine,
— Zakon o zemaljskom prostornom
planiranju iz 1980. godine,
— Zakon o zaštiti okoliša iz 1985.
godine,
— Zakon o pješačkim putevima i stazama
te
— Zakon o lovu.
549