DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 112 <-- 112 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI IZ INOZEMNIH ŠUMARSKIH ČASOPISA 1. U ovogodišnjem trećem broju (br. 3/1991) REVUE FORESTIERE FRANÇAISE M. B a d r e u članku Ekologija i ekonomija razmatra neka pitanja suvremenog šumskog gospodarstva. Povod ovim razmatranjima, kako stoji u uvodu, su štete ko´je su u francuskim šumama minulog desetljeća nastale od vjetroloma i vjetroizvala ali i drugih uzroka. Posljedice tih šteta odrazuju se u nepostojanim kretanjima klimatskih činitelja te u socio-ekonomskim odnosima. U šumskom gospodarstvu, bilo javnom bilo privatnom, nastavlja autor, treba riješiti tri zadatka: — osigurati, postaviti ili sačuvati ravnotežu u šumi, — maksimilizirati prihode, a — minimizirat troškove gospodarenja. Na postavljeno pitanje »kakova se ravnoteža traži od uzgoja šuma« odgovara, da ekosistem treba prilagoditi prirodnim uslovima sredine time da se ravnoteža ne smije tretirati kao stabilnu nego kao dinamičnu, jer se šumski ekosistemi neprekidno mijenjaju — razvijaju; drugi je uvjet da se ekosistem osposobi za uspješno suzbijanje vanjskih agresora, bioloških ili fizičkih. Takvo gospodarenje rezultirat će proizvodnjom dobara i osiguranjem nematerijalnih funkcija šume. Uz ostalo autor donosi i troškove gospodarenja jednog državnog šumskog posjeda površine 96 000 ha u regiji Cham pagne — Ardenne u 1989. godini. Oni po 1 ha iznose: — za uzgojne radove i puteve 349 franaka, — za troškove eksploatacije, (u stvari procjene sječina, jer se drvo prodaje na panju) 350 franaka, — za porez (zemljarinu) 34 Iranka, i — za troškove uprave 386 franaka. Troškovi uzgoja su u nominalnoj vrijednosti nepromjenjeni deset godina što znači, uzevši u obzir porast cijena, da je rentabilnost ovih troškova 5 do 7% godišnje, (prema grafikonu inflacije i prodajne cijene drva od 1950. do 1990. godine porasle za deset puta). Troškovi gospodarenja šumama u Francuskoj razlikuju se po pojedinim regijama, te autor navodi, da su, npr., troškovi uprave u regiji Land de Basse-Saxe za šume listače dvostruko veće, dakle preko 750 frana ka. U članku D. P i o u — a i sur. Da li je Sphaeropsis sapinea novi zdravstveni problem za borike u Francuskoj analiziraju ovu gljivu i dolaze do zaključka, da je opasnost znatna a osobito stoga, što njezinom širenju pogoduje klimatski stresovi odnosno suše posljednje dvije godine. Sphaeropsis sapinea napada sve vrste borova zatim Picea ssp. Abies ssp., Pseudotsugu menziensii i Larix decidua, u Izraelu je 1989. registrirana posebna forma na čempresu kao Diplodia pinea F. sp. cupressi. Sphaeropsis sapinea je prisutna na svim kontinentima u Europi na zapadu s izuzetkom Rumunjske. Štete se više očituju na alohtonim vrstama (npr. na običnom i crnom boru u USA) i umjetno podignutim sastojinama. No to nije apsolutno pravilo, jer prirodne sastojine Pinus ponderosa Don. ne bilježe simptome napada ove gljive a Pinus radiata u Kaliforniji, iako je tu bor autohton, često je napadan. Sph. sapinea napada sve dijelove biljke. Najčešće se zapaža na mladim izbojcima kojih iglice zelenu boju zamje |
ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 113 <-- 113 --> PDF |
nu ju s pepaljasto sivom do smeđom i posute su crnim piknidima. Na ljuskama dvogodišnjih češera piknide se javljaju u jesen u koliko je kišna, a inače o proljeće sljedeće godine. Na deblu i granama očitu´ju se u obliku rakastih tvorevina, a na korjenju odumiranjem pojedinih dijelova. U drvu hife gljive razvijaju se u radijalnim stanicama i ono poprima zagasito modru boju koja vremenom sve više tamni, ali se ne gube mehanička svojstva. To su autori utvrdili 1987. godine na brojnim sušcima alepskog bora. Spore inficiraju biljke tijekom cijelog ljeta, ali uz optimum od travnja do lipnja tj. nakon pojave izbojaka i prvog rasta češera. Spore prodiru kroz puci ili ozljede na kori a optimalna temperatura za klijanje je 24° C. Neposredno suzbijanje može se provoditi samo u rasadnicima i mladim kuultrama. U odraslijim sastojinama može se smanjiti opasnost i štete proređivnjem sastojina (da se smanji vlaga u podstojnoj sastojim), izbjegavati sječu za vlažnog vremena kao i podizanje sastojina u blizini kontaminiranih starijih sastojina. J. - C. Roussel pod naslovom Filatelija i šuma izvješćuje o izdanjima poštanskih maraka s temama o šumi ili s prirodnim motivima koje su dospjele u trgovačku mrežu Francuske. U ovom prikazu obuhvaćene su marke izdane od 1986. do 1990. godine. Dio maraka je i reproduciran. Pod god. 1987. upisana i marka iz Jugoslavije i prikazana blokom od osam maraka nominale 60 (bez oznake dinara ili para). Slika marke prikazuje avion kako ispušta vodu nad šumom dakle prikazuje »borbu protiv požara « kako je napisano na središnjoj slici (ne i marki). Središnja slika prikazuje šumski požar iz kojega izlijeće ptica istrčava jelen lopatar. 2. Iz L ITALIA FORESTALE E MONTANA ,br. 3/1991. bilježimo tri članka: — W. Zimmermann: Švicarsko zakonarstvo i problemi u odnosu na šumu, — E. Amor in i i G. Fab bio: Istraživanja o »Ostar´jelim« niskim šumama: osvrt na postupak konverzije, i — V. Vi dr i eh, i sur.: Kemijsko iskorišćivanje niskih šuma: celuloza, lignin, hemiceluloza. Šume i šumsko zemljište u Švicarskoj zauzimaju 1,198.000 ha ili 28,1% površine države (poljoprivredne površine zauzimaju 2,02 mil. ha a neproizvodne 0,8 mil ha). Preko dvije trećine u javnom su vlasništvu gotovo isključivo u komunalnom, jer je državnih šuma samo 59.000; u privatnom vlasništvu pretežu šume seljaka (175.000 ha). W. Zimmermann , docent šumarske politike na Politehnici u Zürich-u, uvodno navodi, kako je odnos čovjeka prema šumi ovisan o ekonomsko-sooijalnim uvjetima. Za vrijeme Drugog svjetskog rata oko 10.000 ha šume pretvoreno je u poljoprivredno, za proizvodnju hrane, a danas, u vrijeme povoljnih privrednih kretanja, težište se prebacuje na ekološke i rekreacione koristi, pa se šumsko gospodarstvo mora uskladiti ne samo s odredbama Zakona o šumama nego i nekim drugim. Sastavni dijelovi Švicarske, kantoni, uživaju veliku autonomiju, pa tako i u šumarstvu. Tek je 1874. godine donijet savezni (federalni) zakon ali samo za šume visokih planina dakle gdje je prvenstvena namjena zaštita terena. Trideset godina kasnije, 1902., saveznim zakonom obuhvaćene su sve šume. Danas pak u gospodarenju šumama mora se voditi računa i određenim odredbama u ovim zakonima: — Zakon o zaštiti prirode i krajolika iz 1967. godine, — Zakon o zaštiti od voda iz 1972. godine, — Zakon o zemaljskom prostornom planiranju iz 1980. godine, — Zakon o zaštiti okoliša iz 1985. godine, — Zakon o pješačkim putevima i stazama te — Zakon o lovu. 549 |