DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 54 <-- 54 --> PDF |
POŠUML.IAVANJE ČETINJAČAMA U razdoblju između 1956. do 1972. godine nastavljeno je unošenje četinjača u šume na području Šumarija Vukovar i Mikanovci, na otkupljenim poljoprivrednim površinama, iskrčenim i rigolanim šumskim površinama Nakon čiste sječe unašane su četinjače na sjecine, nakon čega su nastale mješovite šume četinjače s grabom i cerom, rijetkim hrastom lužnjakom i drugim pratećim vrstama. Na iskrčenim i rigolanim površinama dvije do tri godine uzgajale su se poljoprivredne kulture, a zatim su sađene četinjače. Još dvije do tri godine unutar redova četinjača sijane su okopavine ili druge poljoprivredne kulture. Površine gdje su unašane četinjače nalaze se na nadmorskoj visini od 98—132 metra, a prevladavajuća biljna zajednici je šuma hrasta lužnjaka s grabom i cerom. (Carpino betuli-Quercetum roboris quercetosum cerris- Rauš). Prosječna količina oborina za područje Vinkovaca i Vukovara iznosi godišnje oko 650 mm, dok je srednja godišnja temperatura za Vinkovce 10,8°C ,odnosno u toku vegetacije 17,5°C. Za područje Vukovara temperature su nešto više. U šumskom predjelu »Durgutovica« istoimene gospodarske jedinice, nadmorske visine 107 m, posađeno je ukupno 82 ha s četinjačama između 1964—72. godine. Sadnja je obavljena sa sadnicama duglazije, smreke, borovca, bijelog bora, ariša i nešto pačempresa u razmacima 3 X 3 m, 4 x 2 m i 4,5 x 2 m. Najveći dio posađen je na iskrčenim i rigolanim površinama. U šumi Jankovačka i Petrovačka Dubrava nadmorske visine 100 m posađeno je 79 ha, od čega 37 ha na oranici, a ostale su četinjače unesene na sječinu i u mješovitoj su sastojini zajedno s grabom i cerom i rijetkim hrastom lužnjakom, pretežno u razmaku 3 X 2 m. Četinjače su unašane još u šumske predjele Žirište 25 ha, Đergaj 3 ha i Jelaš — Panijak 17 ha. Ukupno je posađeno 206 ha od čega na mješovite sastojine s listačama otpada 55 ha. U Durgutovici je podignuto i šest ploha četinjača od strane Šumarskog instituta iz Jastrebarskog na ukupnoj površini od 13,2 ha radi znanstvenog istraživanja rasta i prirasta provenijencija zelene duglazije, ariša europskog i azijskog, američkih vrsta četinjača, kao i drugih oblika istraživanja. Sadnice za pošumljavanje školovane su u vlastitim rasadnicima jednu do tri godine i zatim su sađene. Sadni materijal je bio raznog porijepla. Smreka je pretežno iz Bosne (I—47), borovac je iz Zelendvora — Varaždin i Ilirske Bistrice, bijeli bor je porijeklom iz Ilirske Bistrice i Deliblatskog pijeska ariš iz SR Njemačke i Austrije, a zelena duglazija iz SAD — pretežno država Washington. Uspjeh sadnje je općenito veoma dobar s izuzetkom proljeća 1968. godine kada je zbog jake suše došlo do većih gubitaka i znatnijeg popunjavanja. Sadašnje zdravstveno stanje kultura četinjača je dobro, što se ne bi moglo reći i za borovac koji permanentno propada pojedinačno ili u manjim grupicama, vjerojatno od bolesti venuća iglica {Verticiclariela Vagenerii). |