DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 103 <-- 103 --> PDF |
podataka koje sam istraživanjem prikupio u cilju utvrđivanja uvjeta privređivanja na području Šumskog gospodarstva Gospić. U navedenoj neobjavljenoj studiji istraživao sam »biološku« i »tehničku« komponentu uvjeta privređivanja na odnosnom području i na temelju pomne analize rezultata istraživanja tih komponenata napravio sam sintezu zaključaka i prijedlog za njihovo izjednačavanje. Iz te analize izdvojio sam 20 najrelevantnijih čimbenika koji definiraju uvjete privređivanja u šumarstvu nekog područja, pa sam na temelju tih čimbenika odredio i redno mjesto pojedinih istraživanja šumarija ´-´idi grafikon). Prema tome redoslijedu na prvom mjestu, sa najpovoljnijim uvjetima privređivanja, je Šumarija Vrhovine, a onda Šumarija Otočac i na trećem mjestu Šumarija Donji Lapac. Posljednje (deseto) mjesto zauzela je Šumarija Gračac. Ostale šumarije se mogu vidjeti na grafičkom prikazu. Da li je to bilo slučajno ili ne, ali sam za vrijeme istraživanja zatekao da su u pravilu upravitelji šumarija sa najnepovoljnijim uvjetima privređivanja, osim Šumarije Vrhovine, bili šumarski inženjeri srpske nacionalnosti. U najmanju ruku nije korektno optuživati hrvatski narod da je »namjerno i sistematski pljačkao ličke šume« kada su — na temelju ovih podataka — upravo naj opljačkani je one s kojima su Srbi gospodarili. Zlonamjerni ljudi i ljudi koji nemaju podataka, još ako se to sistematski ponavlja — skloni su vjerovati da su i na taj način ugrožavani i ugroženi Srbi u Hrvatskoj. Ne čini li se da je ta ugroženost bila možda i obrnuta. Potrebno je naime, kao prvo, istaći da se te sve šume nalaze na području Republike Hrvatske i da su one samim time hrvatske šume. Drugo, one su kontinuirano devastirane, jer se u njima sjekao prosječni godišnji etat od cea 430.000 m3 drvne mase na površini od cea 92.500 ha koliki je po prilici i prosječni godišnji prirast mase na ukupnoj šumom obrasloj površini Šumskog gospodarstva. Posljedica toga su učestale sječe na istim površinama i to 2 do 3 puta veće od normalnih. Pošto se u pravilu radi o prebornim sumarna — u njima je dozvoljena samo jedna sječa u 10 godina, a one su sječene i do 3 puta u tih 10 godina. Posljedica opet toga je njihovo pustošenje, pa sam zato predlagao da ih se sljedećih 20 do 30 godina puti da se »odmore«, a da se sječa obavlja iz uzgojnih, uređajnih i zaštitnih razloga i da se na tu mjeru svede i drvna industrija tog kraja. Zbog takvog stava naprosto sam bio bojkotiran tako što više tamo nijesam mogao istraživati, nego je to prepušteno onima koji su zagovarali još i veće sječe. Prema tome ti su ugrozili hrvatske šume i hrvatski, pa i srpski narod na tome području, a nikakvo namjerno i sistematsko pljačkanje Srba u Lici. Treba već jedanput prestati sa tim ortodoksnim neistinama i pokušati se uljuditi bar onoliko koliko ova netom iznesena »pregršt« stručnih podataka zahtijeva. Dr. Uroš Golubović |