DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 109     <-- 109 -->        PDF

IN MEMORIAM


FERDO ŠULENTIĆ
dipl. ini. šumar.


1907—1991.


i.
24. VIII. 1991. umro je u Brodu, a 28.
VIII. sahranjen na zagrebačkom groblju
Mirogoj istaknuti šumarski i lovni stručnjak
starije generacije hrvatskih šumara
FERDO ŠULENTIĆ. Ispraćaju posmrtnih
ostataka prisustvovali su — uz
užu pokojnikovu porodicu: suprugu i sinove
— veći broj njegovih kolega šumara.
Ispred prisutnih kolega i Hrvatskog
šumarskog društva od pokojnika
se oprostio ing. Vlado Spol jarić ovim
riječima:
FERDO ŠULENTIĆ rodio se 29. IV.
1907. u Glini — »slučaijno« — kako je
sam napisao u svojoj autobiografskoj
knjizi »Priroda i ljudi«. Jer, kao svoj
zavičaj smatrao je Perušić, manji gradić
i općinsko sjedište u srcu Like. Tu je
proveo djetinjstvo — kako sam piše —
u radosti i obilju.
Ali bezbrižnost iz prvih dana života
nije bila dugog vijeka: umiješala se sud


bina ... prerana smrt oca liječnika neposredno
prije nego što bi obitelj stekla
pravo na mirovinu. Tako je ostala nezbrinuta
i ubrzo osiromašena obitelj.


No Ferdo, tvrdokorna lička sorta i,


— kao što je opisao svog djeda: »naočita
i snažna Ijudeskara, medvjed bi ustuknuo
pred njim« tako se i on upušta u
borbu sa životom. Napušta započeto
školovanje u klasičnoj gimnaziji u Gospiću
te se prihvaća svakog posla. U šesnajstoj
godini mu HRVATSKI RADIŠA
nalazi mjesto šegrta u jednoj trgovini
u Brodu, gdje radi najteže poslove. Vraća
se u Liku gdje se probija kroz život
kao radnik u mlinu, za nadnicu kosi i
ore seljacima, kirijaši.
U 18-toj godini našao se u Beogradu.
Ondje uz pomoć »lacmana« Ličana nalazi
posla, a prihvaća sve samo da preživi.
Upisuje se u večernju srednju školu,
a zatim — uz ne manje truda i napora
— na Polj. šumarski fakultet u Ze


munu.


Za izbor budućeg zanimanja Ferde


Šulentića odlučna je bila lovačka strast,


koju je stekao u najranijoj mladosti u


rodnoj Lici. Stoga nije čudo da je u iz


boru tri zanimanja koje mu je nudilo


obrazovanje — šumarstvo, drvna indus


trija i lovstvo — za svoj životni poziv


izabrao LOVSTVO.


1935. dobio je mjesto šumara i lovnog
stručnjaka u drž. lovištu u Baranji,
u onom dijelu Hrvatske koji je danas u
rukama osvajača. »Zavolio sam tu zemlju,
Baranju, piše u svojoj knjizi, zavolio
sam u Baranji ljude — dobar svijet,
pošten, mekan, iskren. Tu sam proživio
najljepše časove svog života.«


Poslije rata promijenio je više mjesta,
bio je nastavnik na srednjoj šumarskoj
školi u Ilidži, zatim na poslovima
iskorišćivanja šuma u Sisku, tehn. direk


107




ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 110     <-- 110 -->        PDF

tor DIP Karlovac, od 1960-te bio republički
lovni inspektor, a do 1975. kada je
otišao u mirovinu ponovno je u drvnoj
industriji, u Vrhovinama.


Kolega Ferdo bio je vrijedan radnik,
dobar stručnjak na svim poslovima koji
su mu dopali, a — što je možda manje
poznato — i uspješan pripovjedač i pisac.
U razdoblju od 1951. do 1968. plodan
je pisac lovačke beletristike na stranicama
Lovačkog vjesnika, te mu je
1968. Lovački savez Hrvatske u svojoj
nakladi izdao prvu knjigu pod naslovom
PRIRODA I LJUDI. Nakon umirovljenja
nastavio je s pisanjem te 1988. u vlastitoj
nakladi izdaje svoju drugu knjigu
kratkih priča ili eseja pod naslovom NA
ŠUMARSKIM I LOVAČKIM STAZAMA,
s podnaslovom DRŽAVNICI KAO LOVCI.
U njoj se pokazuje kao savjestan kroničar
ali i oštar kritičar negativnih pojava,


kojih je bilo upravo u lovstvu, i naročito
od onih, koji su se za tu našu važnu
granu narodnog gospodarstva trebali brinuti.


Za Šulentićevo književno djelo može
se reci da je sinteza bogatog životnog iskustva,
stručnih saznanja i literarnog
talenta — i hrabrosti, radi oštrine kritike
upućene na račun visokih političkih
ličnosti.


Za svoj rad kolega Ferdo primio je
i vrijedna odlikovanja. I šumarska struka,
okupljena u Šumarskom društvu Hrvatske
odaje priznanje kolegi Ferdi Šulentiću,
koliko za uspjehe na stručnom
polju, toliko i za vrijedan literarni doprinos
našem lovstvu i šumarstvu.


Uz izraz iskrenog saučešća obitelji
Zagreb, 28. VIII. 1991.


Ing. Vlado Špoljarić