DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 59     <-- 59 -->        PDF

PRETHODNO PRIOPĆENJE — PRELIMINARY COMMUNICATION
UDK 630*172.8 (Cytospora plnastri Fries) Sum. list CXVI (1992) 57


CYTOSPORA PINASTRI FRIES, UZROČNIK OSIPANJA IGLICA JELE
(ABIES ALBA MILL.)


Milan GLAVAŠ*


SAŽETAK: U radu se opisuje gljiva Cytospora pinastri Fries
koja uzrokuje osipanje iglica jele (Abies alba Mill.). Simptomibolesti vide se tokom cijele vegetacije. Oboljele iglice nalaze se
na vrhu izbojaka, suhe su i na njima se jasno uočavaju piknidegljive. Piknide su smještene na obje strane iglice, a rijetko samo
na jednoj strani. Odnos broja piknida na donjoj i gornjojstrani je 64:36´ (). Inficirane iglice nose 1—9, prosječno 3—4 piknide
koje sjede vrlo duboko u iglici.


C. pinastri je rasprostranjena u svim područjima jelovihšuma ali uglavnom sporadično. Napada stabla svih veličina ali
su jači napadi na malim zasjenjenim stablima.
Jelova stabla više stradavaju kada je djelovanje gljive udruženo
i s drugim štetnim faktorima (insekti, polutanti).


Ključne riječ i: osipanje iglica jele, piknide.


UVOD


Sušenje jelovih stabala u nas zadnjih godina toliko je u progresu da
poprima zabrinjavajuće razmjere. Stručnjaci različitih specijalnosti proučavaju
pojedine, njima bliske, uzročne faktore ili grupe faktora odgovorne za
tu pojavu. U tome smislu istražuju se i mikoze jele, a ovdje je riječ o jednoj
gljivi, Cytospora pinastri Fries, koja uzrokuje sušenje i otpadanje iglica
jele.


Potreba istraživanja ove gljive nastala je prije nekoliko godina kada
smo sa terena učestalo dobivali jelove izbojke sa bolesnim iglicama i u
njima redovito nalazili ovu gljivu.


Kao prvi zadatak postavili smo da u jelovim šumama utvrdimo rasprostranjenost
i intenzitet napada gljive, a zatim njenu štetnost i na kraju
proučavanje ovog patogena.


Objekti istraživanja bile su prirodne šumske sastojine u kojima raste
jela na različitim lokalitetima na području Gorskog kotara, Velebita i Zagrebačke
gore.


Sa nekih od tih lokaliteta uzorci su uzeti samo jedanput, a sa nekih
u više navrata s dvo- i trogodišnjim ponavljanjem. Radi istraživanja biolo


* Izv. prof. Dr. Milan Glavaš, Šumarski faktutet, Zagreb
57




ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 60     <-- 60 -->        PDF

logije gljive vrijeme uzimanja uzoraka bilo je od ranog proljeća do kasne
jeseni.


Obzirom da se ranije ovoj gljivi nije posvećivala dovoljna pažnja smatrali
smo potrebnim da je nešto detaljnije obradimo što prikazujemo u
ovom radu. Inače u literaturi gotovo se ni ne nalaze podaci o gljivi C. pinastri
na jeli.


SIMPTOMI BOLESTI


Na pojedinačnim jelovim stablima različitog uzrasta, od visine oko 1 m
do potpuno zrelih stabala, moguće je vidjeti vrhove izbojaka sa suhim iglicama.
Na jednoj grani broj izbojaka sa suhim iglicama varira. Ovakve
izbojke nalazimo od najdonjih grana, pa sve do vrha krošnje ali pretežno
na donjim, zasjenjenim granama. Isto tako daleko ih češće nalazimo na malim
zasjenjenim, nego na odraslim, visokim stablima. Ukoliko ih nalazimo
na visokim stablima, tada su ista vrlo slabe vitalnosti i lošeg izgleda. Obično
se na takvim stablima simptomi vide na većem broju grana uzduž cijele
krošnje.


Kada se pregledaju smeđe, suhe iglice vidimo da ih ima sa i bez plodnih
tijela ove ili neke druge gljive. Siguran znak da se radi o gljivi C. pinastri
je prisustvo piknida na obje ili samo, rijeđe, na jednoj strani iglice.


Razvoj simptoma na inficiranim iglicama prema Hoć e va r (1967),
M a č e k (1983) i vlastitim opažanjima odvija se slijedećim tokom.


U proljeće, travanj, mijenja se prirodna, tamnozelena boja iglica u
crvenkastosmeđu, jer već u to doba dolazi do odumiranja iglica. Ovakvu
boju iglice zadrže sve do jeseni, a iza toga primjeti se slamnatožuti ton boje.


Iako u proljeće dođe do odumiranja iglica one ne otpadaju, već ostaju
na stablu. U takvim, mrtvim, iglicama na stablu u proljeće se počinju
formirati piknide. Tokom ljeta piknide su potpuno razvijene. Piknide se
vide prostim okom ili još bolje lupom, na obje strane iglice kao mali pristići
koji nadižu pokožicu iglice.


Prisustvo piknida u iglicama najsigurniji je znak da se radi o C. pinastri
(Glavaš , 1988). Drugih plodišta, osim piknida, ova gljiva ne razvija.


POZICIJA I BROJ PIKNIDA


Hočeva r (1967) naglašava da piknida ima više na gornjoj, nego na
donjoj strani iglice. Pregledavajući velik broj izbojaka sa inficiranim iglicama
uočeno je da na pojedinim izbojcima i na jednom te istom izbojku
nalazimo grupe iglica u kojima prevladava broj piknida na jednoj ili drugoj
strani iglice ili ih ima podjednako na obadvije strane. Da se uvjerimo
da li su procjene prema navedenim opažanjima točne sa većeg broja izbojaka
poskidali smo odvojeno takve grupe iglica i iz svake grupe uzeli prosječni
uzorak od po 100 iglica.


Iz sve tri grupe iglice su pregledavane pod stereomikroskopom i u njirna
brojne piknide. Za sve tri grupe utvrđeno je da se piknide nalaze na
obje strane iglica, ali da ima i onih kod kojih su piknide smještene samo




ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 61     <-- 61 -->        PDF

na jednoj strani o čemu nema podataka u literaturi (H oč e var, 1967;
Grove, 1935).
Rezultati pregleda pojedinih grupa iglica koje smo označili kao a, b i c,
prikazani su u grafikonima 1—3.


broj


iglica


40
50
20
10
— donja strana iglice
— gornja strana iglice


1 2 3 4 5678 broj piknida


Grafikon br. 1. Broj piknida C. pinastri na iglicama jele (grupa a)


broj
iglica


80


70


60


50
40i donja strana iglice
30


gornja strana iglice
201
10


12345678 broj piknida


«Grfikon br. 2. Broj piknida C. pinastri na iglicama jele (grupa b)




ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 62     <-- 62 -->        PDF

iglica


donja ctrar.a iglice
20 gorn ja E tra r.a iglice
10


1 2 J 4 5 6 7 broj piknida


Grafikon br. 3. Broj piknida C. pinastri na iglicama jele (grupa c)


Prvi grafikon obuhvaća grupu iglica (a) za koju je ocjenjen veći broj
piknida na gornjoj, drugi na donjoj strani iglica (b), dak su na trećem iglice
procjenjene s podjednakim brojem piknida (c).


Odnos broja piknida u iglicama prve grupe je 58% na gornjoj prema
"42" o na donjoj strani. U drugoj grupi taj je odnos izrazito naglašen i iznosi
11% naprama a kod treće grupe odnos je 44% : 56%.


broj


donja strana iglice
gornja atr»a« iglic*


1 2 J 4 567 R broj pikr.ida


Grafikon br. 4. Ukupan broj piknida C. pinastri na iglicama jele (grupa a, b i c)




ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 63     <-- 63 -->        PDF

Kad se sumiraju podaci sve Uri grupe iglica ispada da je na gornjoj
strani iglice 36%, a na donjoj 64% piknida (Grafikon br. 4).


Što se tiče broja piknida po jednoj iglici dobili smo slijedeće rezultate.
Najveći broj iglica nosi 3—4 piknide. Mali je broj iglica sa 1 i sa 9 piknida
(maksimalni broj). Interesantno je kod iglica sa većim brojem piknida (7 i
više) da su iste sve ili skoro sve smještene samo na jednoj strani iglice.


OBLIK I VELIČINA PIKNIDA


Piknide na površini iglica izgledaju kao mali pristići sa crnom točkom
u sredini. U poprekom prerezu vidi se da se sastoje od proširene baze s više
pregrada i gornjeg suženog dijela. Piknide su u proširenom dijelu široke
prosječno 490 \im, a visina istog tog dijela je oko 350 um, dok visina suženog
dijela iznosi oko 210 [im. Piknide se razvijaju ispod pokožice iglice, sjede)
vrlo duboko u iglici, prodiru skoro kroz cijelu debljinu iglice, a kada
sazriju izbijaju konično kroz pokožno tkivo.


Stijenka piknide sačinjena je od tamnosmeđib hifa. Konidiofori izlaze
iz zelenkastomasliniaste baze, razgranati su i 20—25 x 1 nm veliki. U svakoj
piknidi nalazi se vrlo velik broj končastih, kobasičasto savijenih kondija,
veličine oko 6x1.5 nm.


RASPROSTRANJENOST


Grov e (1935) navodi da C. pinastri dolazi na vrstama iz rodova Pinus,
Abies, Cryptomeria i Cupressus. Prema H o č e v a r (1967) u šumskim rasadnicima
i nasadima napada bor, a u prirodnim sastojinama jelu. Ona
navodi da je C. pinastri rasprostranjena u gotovo svim sastojinama jele. S
naše strane utvrđena je jedino na jeli i to na svim lokalitetima istraživanja.
Međutim valja istaći da su intenziteti napada po lokalitetima i pojedinačnim
stablima veoma različiti. Općenito je po šumama susrećemo sporadično,
a vrlo su rijetki slučajevi da je u određenoj sastojini napadnut veći
broj stabala.


Gljivu C. pinastri nalazimo na stablima svih dobnih razreda, ali je najčešća
na podmlatku koji raste u jakoj zasjeni starijih stabala.


Promatramo li pojedinačno oboljela stabla broj grana sa inficiranim
iglicama veoma varira. Kao primjer navodimo podatke dobivene u jednoj
mlađoj sastojini jele na Velebitu. Tu se radi o stablima promjera 2—30 cm.
Gljiva je utvrđena na 63% stabala, a po stablu 1—12 grana nosilo je inficirane
iglice. Većina takvih grana bila je na stablima s malim promjerima.
Većina stabala, bez obzira na promjer nosi 1—3 grane sa inficiranim iglicama,
dok je mali broj stabala s većim brojem oboljelih grana.


S druge strane kada se uzme u obzir dužina iglice jele i prosječno 4 piknide
po iglici, te spoznaja da piknide sjede kroz gotovo cijelu debljinu iglice
neosporno je da je za inficiranu iglicu gljiva veoma štetna. Ona u iglici
uništi cijelo tkivo, dolazi do njenog sušenja i otpadanja. Točno vrijeme
otpadanja iglica nije utvrđeno. Važnost šteta je još veća što gljiva napada
jednogodišnje iglice koje su najsposobnije za asimilaciju.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 64     <-- 64 -->        PDF

Međutim kada se sumira sporadična rasprostranjenost gljive po sastojinama
jele i prosječni intenzitet napada po jednom stablu, a koji su mali,
dolazimo do zaključka da je u prosjeku po stablu inficiran mali broj iglica.
Kad bi stablo jele trpilo štete samo od ove gljive one bi bile neznatne. Međutim
ako jela trpi i od drugih štetnih faktora (insekti, polutanti), pa se
pridruži i C. pinastri ista će pomoći drugim faktorima da se takvo stablo
brže osuši.


Smatramo da je ovo koristan prilog poznavanju naše mikoflore uopće,
a posebno poznavanju patogenih gljiva na jednoj važnoj šumskoj vrsti drveća
(jeli). Isto tako mišljenja smo da je gljivu C. pinastri potrebno dalje
istraživati čime bi o njoj stekli nova saznanja.


LITERATURA


Glavaš , M., 1988: Nadelkrankheiten der Weisstanne in Kroatien. 5. IUFRO
Tannensymposium, 395—400, Zvolen.


Grove , W. B., 1935: British Stem — and Leaf Fungi (Coelomycetes). Vol. I. I/.d.


J. Cramer.
Hoće var, S., 1967: Bolesti šumskog drveća. Institut za gozdno in lesno gospo
darstvo Slovenije, Ljubljana.


Maček,
J., 1983: Gozdna fitopatologija. Univerza Edvarda Kardelja v Ljubljani
Biotehniška fakulteta VTOZD za gozdarstvo. Ljubljana.


Cytospora pinastri Fries, Needle-Cast Disease on Comon Silver Fir
(Abies alba Mill.)


Summary


Description of Cytospora pinastri Fries, a fungus which causes cast off and
lost of silver fir needles (Abies alba Mill.) is given in this work. Disease symptoms
are visible through the whole vegetation period. Distal needles (on shoot
apices) are infected. They are brown in colour and overlayed with conspicuous
dots of pyenidia. Pycnidia can be found on both sides of the needles. One side
positioneg pycnidia are rarely seen. Ratio between over and under positioned
pycnidia is 64 : 36 (in percentage). Infected needles bear 1—9 (3—4 mean) pycnidia
»which are rooted deeply in to the needle tissue.


C. pinastri occurs sporadically through the whole area occupied by the common
silver fir. It attacks three in all growth classes with preference for small
and overshadowed threes.
Fir trees suffer more when fungus act in association with other noxious
factors (insects, air pollutants).