DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 99     <-- 99 -->        PDF

AKTUALNO


TKO JE OPLJAČKAO LIČKE ŠUME?


Dana 21. 11. 1991. godine pročitao sam u »Večernjem listu« podlistak pod
naslovom »Pljačkaju i šume«. Sukus toga podliska je: »prvi prostorni metri trupaca
već su krenuli iz okupiranog Donjeg Lapca u Apatin«. U Donjem Lapcu, a
niti u Apatinu nikada nijesam bio. Za Donji Lapac sam, iako sam i ranije koristio
neke podatke iz te Šumarije, pobliže saznao tek kada je upravitelj Šumarije iz
toga mjesta magistrirao na našem (Šumarskom fakultetu), a doktorirao na beogradskom
Šumarskom fakultetu kao ministar za šumarstvo SAP Vojvodine. Osim
toga za Donji Lapac sam saznao i temeljem toga što u njemu postoji samo jedna
ulica na kojoj su se najlakše polagali vozački ispiti, (sic!!) Za Apatin sam pak
saznao po apatinskom pivu, zatim po fiš-paprikašima i po sastavnom dijelu nekadašnjeg
Šumsko-lovnog gospodarstva »Jelen« iz Baranje, odnosno Bilja na čijem
sam području istraživao. Istraživao sam i na području Šumskog gospodarstva
Gospić, ali prije nego što navedem neke naj eklatantni je rezultate tih istraživanja
»za jezik me povukao« neki Galogaža, član neke stranke Jugoslavena,
koji je svojevremeno na TV izjavio da su Hrvati sistematski i namjerno uništavali
ličke šume.


To sam, iako mi to kao znanstveniku nije služilo na čast, prešutio, odnosno
nijesam reagirao, ali kad se to in continu o ponavlja, onda osjećam potrebu da
iznesem neke od rezultata svojih istraživanja. Ali prije toga moram istaći da ja
nijesam ni Hrvat, ni Srbin nego sam, kao znanstveni radnik i pod nekoliko položenih
zakletvi, obavezan da govorim i pišem samo istinu, bez osvrta na to kako
će se ona i na koga odraziti.


Još davne 1972. godine istraživao sam »Uvjete privređivanja na području
Šumskog gospodarstva Gospić i mogućnosti njihova izjednačenja«, a godine 1979.
pisao sam o »Ekonomskim posljedicama devastacije ličkih šuma«. Prvi rad je
ostao neobjavljen, a drugi je objavljen 1979. godine u zborniku radova »Udio Like
u znanosti i privredi« i u »Šumarskom listu« br. 3-4/1980.


Te 1972. godine ukupna površina šumskog gospodarstva Gospić je iznosila


263.173 ha. Od te površine 14,2l0/» je bilo neobraslo zemljište, a 85,8*/o su bile šumom
obrasle površine. Od obrasle površine 41,1´%» su bile očuvane šume, 48,6?/«,
su bile šume panjače, a 10,3% degradirane šume.
U sastavu toga gospodarstva 1972. godine radilo je 10 šumarija (vidi kartu),
a među njima i Šumarija Donji Lapac iz koje se ovih mjeseci »odvoze trupci u
Apatin«. Ukupna površina posjeda te Šumarije je iznosila 20.000 ha. Od toga je
bilo neobraslo 6,9Vo, a šumom obrasla površina je iznosila 93,1%«. Na obrasloj površini
su očuvane šume iznosile 43,4a/», a šume panjače 49,2">/<». Ostatak od 7,4P/«
bile su degradirane šume.


Ukupna drvna zaliha na području Šumskog gospodarstva Gospić, je u vrijeme
istraživanja iznosila 23,843.000 m:i, od koje je drvna zaliha očuvanih šuma bila
82,9*/o, panjača 10,8°/o, zatim degradiranih šuma 4,9% i zaštitnih šuma 1,4V#.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 100     <-- 100 -->        PDF

Stanje pak na području Šumarije Donji Lapac u vrijeme istraživanja je izgledalo
ovako: ukupna drvna zaliha je iznosila 2,801.700 m3. Ta drvna zaliha je
sa 83,3%> potjecala iz očuvanih šuma; 14,0%» iz šuma panjača i 2,7,;>/o iz degradiranih
šuma. U drvnoj zalihi samo očuvanih šuma na području Šumskog gospodarstva
Gospić — kako smo već istakli — iznosila je 82,9%> ili 19,762.000 m3, a u njoj
je drvna zaliha četinjača zastupljena samo sa 29,3%>, a listača, pretežno bukovine,
sa 70,?°/o.


U Šumariji Donji Lapac ovi podaci su još nepovoljniji, pa su četinjače u drvnoj
zalihi očuvanih šuma bile zastupljene samo sa 19,3%, a listače i to opet pretežno
bukovina sa 80,5"Vo.


Iz svega do sada navedenog se vidi da se radi o šumskom gospodarstvu u
kojem prevladavaju šume panjače i degradirane šume i to sa 58,9% kojima jq
teško odrediti vrijednost sortimentnom metodom, zato što u pravilu
i nemaju sortimenata osim onih najniže kvalitete kao što su drva za ogrjev, celu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 101     <-- 101 -->        PDF

lozno i radničko drvo. Za određivanje vrijednosti tih šuma teško se može primijeniti
i reprodukcijska metoda jer se ona bazira na troškovima podizanja,
uzgajanja, uređivanja i zaštite šuma kojih redovito u panjačama nema
ili su minimalni što implicira i njihove minimalne vrijednosti. Ta velika površina
malovrijednih šuma na području Šumskog gospodarstva Gospić nije nastala od
jučer ili danas kada se govori i piše o »pljački šuma« nego puno ranije, čak od
završetka II. svjetskog rata, jer je upravo tolika i ophodnja u šumama panjačama
(oko 45 godina). Ovi i drugi podaci, koji slijede, naveli su me da istražujem
»Ekonomske posljedice devastacije (ili pustošenja) ličkih šuma« i to s posebnim
osvrtom na šumariju Donji Lapac koja »odvozi trupce u Apatin«. U toj Šumariji
je naime 56,6% površine pod malovrijednim, degradiranim šumama i šumama panjačama.
Prilikom ovih istraživanja niti jednog hektara površine šuma u Šumariji
Donji Lapac nijesam našao na I. i II. bonitetnom razredu staništa, a na IV.
i V. bonitetu bilo je čak 13.098,63 ha ili 65,5% od ukupne obrasle površine. Doduše
ni Šumsko gospodarstvo Gospić, kao cjelina, nije u tom pogledu bolje stajalo.
Na I II. bonitetnom razredu staništa bilo je samo 42,26 ha, a na IV. i V.
184.431,40 ha ili čak 82,2% od ukupne obrasle površine gospodarstva.


Međutim ako se samo posmatraju očuvane šume na području Šumskog gospodarstva
Gospić za koje sam naprijed istakao da ih ima 41,1% od ukupne obrasle
površine, onda je njih na I/II. i II. bonitetnom razredu: jele 7,2%, bora
3,1% i bukve 1,1%. Na IV. i V. bonitetnom razredu staništa jele je bilo 33,9D,V,
bora 82,2% i bukve 69,7%. Za razliku od ovih podataka u Šumariji Donji Lapac
nema jele na I/II. i II. bonitetnom razredu staništa, a IV/V. ima je samo 5,9%.
Bora u toj šumariji uopće nema, a bukva je zastupljena sa 2,7% na II. bonitetnom
razredu, a IV. i V. sa 50,4% od ukupne površine očuvanih šuma.


U vrijeme ovih istraživanja prosječna drvna masa na području Šumarije
Donji Lapac je iznosila 284,7 rhVha, a prosječni godišnji tečajni prirast drvne
mase 5,04 m3/ha, od čega 1,32 m3 jelovine i 3,72 m´! bukovine po 1 ha.


Kvalitetna struktura godišnjeg tečajnog prirasta drvne mase sastojala se za
jelu od 53,2% pilanskih trupaca K kvalitete, I. i II. klase i 28,2% rudničkog i celuloznog
drva, a za bukvu od 31,7% trupaca F, L i K kvalitete te I. i II. klase
i 59,1% ogrjevnog i celuloznog drva.


Otuda proizlazi da je prosječna vrijednost očuvanih šuma Šumarije Donji
Lapac 1972. godine (i prema cijenama iz te godine) iznosila 43.022 dinlia, a prosječna
(ponderirana) vrijednost (ili srednji kvalitetni broj) 151 din/m;! za razliku
od Šumarije Vrhovine u kojoj je taj srednji kvalitetni broj iznosio 189 din/rn´
ili za 31% više, što proizlazi od povoljnije zastupljenosti četinara u sastojinama.


Isti je slučaj i iz istoga razloga i sa prosječnim vrijednostima godišnjega
tečajnog prirasta drvne mase koji je u Šumariji Donji Lapac iznosio 483 din/ha,
a u Šumariji Vrhovine 1.299 din/ha ili čak za 66%´ više.


Budući da sam nasumce i to u dva navrata uspoređivao podatke ovih dviju
šumarija, to ću ih i u daljnjem tekstu uspoređivati, jer je prva u pravilu liščarska,
a druga četinarska. Prosječna udaljenost privlačenja (šlajsa) drvne mase iz
šume u Šumariji Donji Lapac je iznosila 1.130 m, a u Šumariji Vrhovine 915 m
ili za 19% manje. I prosječna udaljenost prijevoza drvne mase u Šumariji Donji
Lapac je iznosila 27,8 km, a u Šumariji Vrhovine 17,7 km ili opet 36% manje.
To proizlazi otuda što je na 1.000 hektara ukupne površine u Šumariji Donji
Lapac bilo 4,15 km saobraćajnica, u Šumariji Vrhovine 5,04 km ili 21% više. Ovih
nekoliko navedenih podataka su samo mali izvadak iz vrlo relevantne skupine




ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 102     <-- 102 -->        PDF

ja


100




ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 103     <-- 103 -->        PDF

podataka koje sam istraživanjem prikupio u cilju utvrđivanja uvjeta privređivanja
na području Šumskog gospodarstva Gospić. U navedenoj neobjavljenoj studiji
istraživao sam »biološku« i »tehničku« komponentu uvjeta privređivanja na
odnosnom području i na temelju pomne analize rezultata istraživanja tih komponenata
napravio sam sintezu zaključaka i prijedlog za njihovo izjednačavanje.


Iz te analize izdvojio sam 20 najrelevantnijih čimbenika koji definiraju uvjete
privređivanja u šumarstvu nekog područja, pa sam na temelju tih čimbenika
odredio i redno mjesto pojedinih istraživanja šumarija ´-´idi grafikon).


Prema tome redoslijedu na prvom mjestu, sa najpovoljnijim uvjetima privređivanja,
je Šumarija Vrhovine, a onda Šumarija Otočac i na trećem mjestu
Šumarija Donji Lapac. Posljednje (deseto) mjesto zauzela je Šumarija Gračac.
Ostale šumarije se mogu vidjeti na grafičkom prikazu.


Da li je to bilo slučajno ili ne, ali sam za vrijeme istraživanja zatekao da su
u pravilu upravitelji šumarija sa najnepovoljnijim uvjetima privređivanja, osim
Šumarije Vrhovine, bili šumarski inženjeri srpske nacionalnosti. U najmanju
ruku nije korektno optuživati hrvatski narod da je »namjerno i sistematski pljačkao
ličke šume« kada su — na temelju ovih podataka — upravo naj opljačkani je
one s kojima su Srbi gospodarili.


Zlonamjerni ljudi i ljudi koji nemaju podataka, još ako se to sistematski
ponavlja — skloni su vjerovati da su i na taj način ugrožavani i ugroženi Srbi
u Hrvatskoj. Ne čini li se da je ta ugroženost bila možda i obrnuta. Potrebno je
naime, kao prvo, istaći da se te sve šume nalaze na području Republike Hrvatske
i da su one samim time hrvatske šume. Drugo, one su kontinuirano devastirane,
jer se u njima sjekao prosječni godišnji etat od cea 430.000 m3 drvne mase na
površini od cea 92.500 ha koliki je po prilici i prosječni godišnji prirast mase na
ukupnoj šumom obrasloj površini Šumskog gospodarstva. Posljedica toga su učestale
sječe na istim površinama i to 2 do 3 puta veće od normalnih. Pošto se u
pravilu radi o prebornim sumarna — u njima je dozvoljena samo jedna sječa
u 10 godina, a one su sječene i do 3 puta u tih 10 godina. Posljedica opet toga
je njihovo pustošenje, pa sam zato predlagao da ih se sljedećih 20 do 30 godina
puti da se »odmore«, a da se sječa obavlja iz uzgojnih, uređajnih i zaštitnih razloga
i da se na tu mjeru svede i drvna industrija tog kraja. Zbog takvog stava
naprosto sam bio bojkotiran tako što više tamo nijesam mogao istraživati, nego
je to prepušteno onima koji su zagovarali još i veće sječe. Prema tome ti su ugrozili
hrvatske šume i hrvatski, pa i srpski narod na tome području, a nikakvo namjerno
i sistematsko pljačkanje Srba u Lici. Treba već jedanput prestati sa tim
ortodoksnim neistinama i pokušati se uljuditi bar onoliko koliko ova netom iznesena
»pregršt« stručnih podataka zahtijeva.


Dr. Uroš Golubović