DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 117 <-- 117 --> PDF |
REVUE FORESTIERE FRANCAISE Numero special 1991 Revue forestiere francaise uz šest redovnih godišnjih brojeva svake godine ima i »posebni broj«. To je tematski broj, a u ovogodišnjem, tj. za 1991. godinu, tema su PRIRODNA ŠUMSKA NASLJEĐA. Takvim se smatraju prirodni, ili danas i poluprirodni šumski ekosistemi te, dakako, i prašumski. Ovaj svezak sadrži materijal sa seminara koji je održan od 12. do 14. prosinca 1990. u Nancy-u na kojemu je bilo blizu 200 sudionika. Od 34. autora, 33 su Francuzi a jedan je Poljak. Da odmah navedemo, to je J. B .Falinski, profesor biologije na varšavskom Sveučilištu i direktor Geobotaničke univerzitetske stanice u Bialowiezi. Tema priloga Falinskog je Nacionalni park Bialowieza u kojem je dao i šumar prirodnih rezervata u Poljskoj. Po tom šumaru u Poljskoj postoji: — 17 nacionalnih parkova, površine 1 690 km-, — 10011 170 km2 i rezervat prirode, površine — 58 zaštićenih krajolika (regionalnih parkova), površine 23 910 km2. Prema tome, ukupno pod zaštitom nalazi se površina od 26 770 km2, što iznosi 8,7% površine države (312 770 km2). Na sjeveroistoku Poljske, sjeverno od mjesta Hajnowka, nalazi se šumski kompleks od 1250 km2 Bialowieza, Lada i Swislocz, od čega se 580 km2 nalazi u Poljskoj a ostatak u Bjelorusiji. Unutar tog kompleksa nalazi se Nacionalni park Bialowieza, površine 47 km2 te dalnja 25 km2 prirodnih rezervata, a predviđeno je da se zaštiti još 41 km2. Od florinih elemenata nalazi se 16 vrsta drveća, 69 vrsta nižeg drveća i grmova, 953 vrste raznih cvjetnjača, 37 papratnjača, 254 mahova, 334 lišaja i preko 2000 vrsta gljiva; životinjski svijet zastupljen je sa 62 vrste sisavaca, 228 vrsta ptica, 24 vrsta riba te 20 vrsta vodozemaca i reptila, a broj vrsta insekata dosiže 8.500. Od sisavaca najznačajniji je bizon, kojeg je krajem 1990. godine bilo ukupno 619 komada, od čega 32 komada u uzgojnom rezervatu; iz uzgojnih razloga godišnje se odstreli nekoliko desetaka komada, uglavnom su to inozemni lovci kojima kao trofej pripada glava i koža, a meso se prerađuje u konezrve. Od L. Huberta (str. 153) saznajemo da je prema stanju krajem 1990. godine u Francuskoj bilo 109 državnih bioloških rezervata, 103 u metropoli tj. Francuskoj, a 6 na otoku Reunion (u Indijskom oceanu istočno od Madagaskara). Rezervati zauzimaju 16.00Q ha, od čega je 7 692 ha pod integralnom zaštitom, 7 011 ha upravljanih rezervata, a 1 396 ha su tampon zone. Izvan toga su dva rezervata biološko-šumarske površine 44 ha. Prema priloženoj karti većina rezervata nalazi se na sjeveru zemlje, tek 16 na jugu, s time da je najveći dio bez rezervata. Od pojedinačnih navodimo da je pet upravljanih rezervata površine 1700 ha namijenjeno velikom tetrijebu (u Lorraine- i, Franche-comte i Alsache) te jedan rezervat površine 700 ha u Pireneijiraa za medvjede. P. H a v e t, u članku Divlja fauna šume, baština za zaštitu i usmjeravanje, prirodni samoobnovljivi izvor za ocjenu, konstatira: »Sigurno je da se u medijima ne govori dovoljno o zaštiti flore, ekosistema i cjeline ekosistema, u odnosu na zaštitu divlje faune o kojoj se često govori. « Njegov je zaključak da se najstriktnija zaštite faune postiže zaštitom sredine, dakle prirode u cjelini. To proizlazi iz činjenice da »svaki element prirodne baštine nema jednaki smisao za svakoga. Za to je dobar primjer jelen, jer Je on: — simbol (slika u grbu grada Rambouillet), — simbol muške moći u doba rike, — trofej za neke lovce, 223 |