DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 117     <-- 117 -->        PDF

REVUE FORESTIERE FRANCAISE
Numero special 1991


Revue forestiere francaise uz šest
redovnih godišnjih brojeva svake godine
ima i »posebni broj«. To je tematski
broj, a u ovogodišnjem, tj. za 1991. godinu,
tema su PRIRODNA ŠUMSKA NASLJEĐA.


Takvim se smatraju prirodni, ili danas
i poluprirodni šumski ekosistemi te,
dakako, i prašumski. Ovaj svezak sadrži
materijal sa seminara koji je održan od


12. do 14. prosinca 1990. u Nancy-u na
kojemu je bilo blizu 200 sudionika.
Od 34. autora, 33 su Francuzi a jedan
je Poljak. Da odmah navedemo, to je


J. B .Falinski, profesor biologije na
varšavskom Sveučilištu i direktor Geobotaničke
univerzitetske stanice u Bialowiezi.
Tema priloga Falinskog je Nacionalni
park Bialowieza u kojem je dao i
šumar prirodnih rezervata u Poljskoj. Po
tom šumaru u Poljskoj postoji:
— 17 nacionalnih parkova, površine
1 690 km-,
— 10011 170 km2 i
rezervat prirode, površine


— 58 zaštićenih krajolika (regionalnih
parkova), površine 23 910 km2.
Prema tome, ukupno pod zaštitom
nalazi se površina od 26 770 km2, što iznosi
8,7% površine države (312 770 km2).


Na sjeveroistoku Poljske, sjeverno od
mjesta Hajnowka, nalazi se šumski kompleks
od 1250 km2 Bialowieza, Lada i
Swislocz, od čega se 580 km2 nalazi u
Poljskoj a ostatak u Bjelorusiji. Unutar
tog kompleksa nalazi se Nacionalni park
Bialowieza, površine 47 km2 te dalnja
25 km2 prirodnih rezervata, a predviđeno
je da se zaštiti još 41 km2. Od florinih
elemenata nalazi se 16 vrsta drveća,
69 vrsta nižeg drveća i grmova, 953
vrste raznih cvjetnjača, 37 papratnjača,
254 mahova, 334 lišaja i preko 2000 vrsta
gljiva; životinjski svijet zastupljen je sa


62 vrste sisavaca, 228 vrsta ptica, 24 vrsta
riba te 20 vrsta vodozemaca i reptila, a
broj vrsta insekata dosiže 8.500. Od sisavaca
najznačajniji je bizon, kojeg je
krajem 1990. godine bilo ukupno 619 komada,
od čega 32 komada u uzgojnom rezervatu;
iz uzgojnih razloga godišnje se
odstreli nekoliko desetaka komada, uglavnom
su to inozemni lovci kojima kao
trofej pripada glava i koža, a meso se
prerađuje u konezrve.


Od L. Huberta (str. 153) saznajemo
da je prema stanju krajem 1990. godine
u Francuskoj bilo 109 državnih bioloških
rezervata, 103 u metropoli tj. Francuskoj,
a 6 na otoku Reunion (u Indijskom
oceanu istočno od Madagaskara).
Rezervati zauzimaju 16.00Q ha, od čega
je 7 692 ha pod integralnom zaštitom,
7 011 ha upravljanih rezervata, a 1 396 ha
su tampon zone. Izvan toga su dva rezervata
biološko-šumarske površine 44 ha.
Prema priloženoj karti većina rezervata
nalazi se na sjeveru zemlje, tek 16 na
jugu, s time da je najveći dio bez rezervata.
Od pojedinačnih navodimo da je
pet upravljanih rezervata površine 1700
ha namijenjeno velikom tetrijebu (u Lorraine-
i, Franche-comte i Alsache) te jedan
rezervat površine 700 ha u Pireneijiraa
za medvjede.


P. H a v e t, u članku Divlja fauna šume,
baština za zaštitu i usmjeravanje,
prirodni samoobnovljivi izvor za ocjenu,
konstatira: »Sigurno je da se u medijima
ne govori dovoljno o zaštiti flore, ekosistema
i cjeline ekosistema, u odnosu na
zaštitu divlje faune o kojoj se često govori.
« Njegov je zaključak da se najstriktnija
zaštite faune postiže zaštitom sredine,
dakle prirode u cjelini. To proizlazi
iz činjenice da »svaki element prirodne
baštine nema jednaki smisao za svakoga.
Za to je dobar primjer jelen, jer Je
on:



simbol (slika u grbu grada Rambouillet),
— simbol muške moći u doba rike,
— trofej za neke lovce,
223




ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 118     <-- 118 -->        PDF


strašni pustošitelj šumskog podmlatka
za neke proizvođače drva, itd.
»Šumska entomofauna: nasljeđe koje
zahtijeva zaštitu« tekst je J. Cl. Robe r-
t a. To rezultira iz nalaza Obavještajnog
ureda za ekoentomologiju (OPIE) — prema
kojem konkretno treba:



napraviti popis vrta u regresiji, kako
su to već učinile druge zapadnoeuropske
zemlje. Takav popis, doduše, postoji
za Europu, ali ga treba dopuniti
na regionalnom planu,

ugroženim insektima i njihovim biotopima
osigurati zakonsku zaštitu,

OPIE pojačati pribavljanje informacije
i s različitim suradnicima prirodnjaka,
posebno entomologa, utvrditi
akcije zaštite.


Nužno je »snažno suprostavljanje učestalom
mrvljenju« šuma na aluvijalnim
područjima poziv je R. C a r b i e n e r a.
Tako je, npr., od 1950. do 1980. godine za
Alzaški kanal i naprave na njemu uništeno
60°;ü površine alujalnih šuma, a na
dobroj trećini od preostalih 40% površine
podignute su plantaže bukve, gorskog
javora, hibridnih topola pa i smreke,
kdje su svojom monotonijom, uniformnošću
i siromaštvom, u oštroj suprotnosti
ostataka bivših aluvijalnih šuma.


Toliko o ovom Posebnom svesku Ruvue
francaise forestiere 1991.


Oskar Piškorić