DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 136 <-- 136 --> PDF |
rade drva iz Vinkovaca, jer se u druženju s njima vraćao u slavonsku šumu i svoju Spačvu, Narač, Jasenje i u svoje rodne Nijemce. Iako teško bolestan kolega Zvonko je živio sa borbom Hravtske za svoju slobodu i samostalnost. Posebno je teško proživljavao ratne strahote, srbovanje četnika i napade na njegovu dragu Slavoniju, šokadiju i rodne Nijemce. Upravo zbog rata i ratnih aktivnosti u i okolici Nijemaca, na posljednji oproštaj sa našim Zvonkom nisu mogli doći mnogi prijatelji, suseljani i unuci. Posebno je nama svima teško palo, što mu zasad nismo mogli ispuniti njegovu posljednju želju, da mu ostatke njegovog izmučenog tijela položimo u obiteljsku grobnicu. Kolega Zvonko nije dočekao čas međunarodnog priznanja naše drage domo vine Hrvatske. Obveza je svih nas Zvonko vih prijatelja i kolega, da učinimo sve da njegovi rodni Nijemci, Lipovac, Vukovar i cijela Slavonija ponovno budu oslobođeni i da granica Hrvatske tako učvrstimo i čuvamo, da se više nikad ne ponove razaranja i uništavanje niti jednog djelića naše domovine, da zemni ostaci našeg kolege Zvonka, nađu svoj mir i spokoj na rodnoj grudi u Nijemcima. Dragi kolega Zvonko, neka Ti svi hrastovi, jasenovi, jele i ostalo drveće naših šuma koje si toliko volio ukrase stazu s kojom se odlazi u vječnost i na sjećanje. Neka vječno pjevaju pjesmu slobode, pjesmu ljubavi za ovu našu dragu napaćenu Hrvatsku. Laka ti Hrvatska zemlja koju si uvijek volio i neka Ti je vječna slava i hvala. Mr. Opalički Stjepan |