DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 19 <-- 19 --> PDF |
ti izrazi, u nedostatku boljih, morali pojaviti u tisku, trebalo ih je, kada su prvi put spomenuti, staviti među navodnike, a uz njih svakako navesti i njemački original, kako je to i uobičajeno u takvim prilikama. Puno je veća greška napravljena kada su se ti prijevodi izraza neuartige Waldschäden počeli upotrebljavati u vlastitim tekstovima na materinskom jeziku, odnosno kada su se počeli prihvaćati kao stručni nazivi. Jedan od tih izraza nalazimo, primjerice, u naslovu članka »Opadanje prirasta jele (Abies alba L.) kao posljedica novonastalih oštećenja šuma u Gorskom kotaru « (Kalafadžić, Kušan 1989). Originalni izraz propadanja šuma nove vrste pojavio se na samom početku uvodnog članka »Šumarskog lista«, br. 3—5, 1991. U njemu se čitateljima najavljuje da je čitav taj trobroj »posvećen (je) propadanju šuma nove vrste i borbi za podnošljiv čovjekov okoliš, odnosno nastojanju da se spriječi nehotičan suicid biosfere.« (Prpi ć 1991). U istom trobroju nalazimo i izraze štete u šumama »nove vrste« (s navodnicima i bez njih), (P rpić, Seletković, Ivkov 1991) i »novovrsno« propadanje šuma (Komlenović, Mayer, Rastovski 1991). Za te izraze, naravno, nisu odgovorni prevoditelji nego autori. ŠTO ZNAČI IZRAZ »ŠTETE U ŠUMAMA NOVE VRSTE«? Budući da je izraz štete u šumama nove vrste prijevod njemačkog izraza neuartige Waldschäden, u objašnjenju tog pojma valja poći od originala i zapitati se što on znači u njemačkoj stručnoj literaturi. Vrlo jednostavno odgovara na to pitanje Schüf t (1989): Neuartige Waldschäden službeni je naziv za Waldsterben. To su, dakle, prema Schiittu , istoznačenice. Takav bi nas odgovor mogao zadovoljiti kad bi pojam Waldsterben bio dovoljno jasan i određen. A on to nije čak ni u Njemačkoj. Na to upozorava i sam Schutt: »U Središnjem gorju Egertal (ČSSR) umire šuma na površini većoj od 200.000 ha uslijed neposrednog utjecaja visokih koncentracija SO2. Ove štete nemaju ništa zajedničkog s umiranjem šume u smislu koji je ovdje predstavljen. Umiranje šuma, tako se smatra, uzrokovano je mnogobrojnim i sasvim drugim tvarima koje se prenose na velike daljine.« Prema istom autoru (Schut t 1989) »budući da su sve prokušane metode dijagnosticiranja bolesti zatajile, uzrok umiranja šuma se do danas ne može precizno definirati.« A da ni izraz neuartige Waldschäden nije ništa jasniji i određeniji, možemo zaključiti iz onoga što navodi Kreutze r (1989): »´Nove´ šumske štete ne pokazuju jedinstvenu sliku stanja. Prije bi se mogli razlikovati oboljeli tipovi prema toku bolesti i simptomatici (Rehfues s 1983, Bosch i Rehfuess 1988). To pokazuje da se radi o etiološki različitim uzrocima. U svakom slučaju bismo trebali govoriti o ´novim´ šumskim štetama samo onda kada se dokaže, ili postoji jaka sumnja, da jedan ili više stresnih faktora djeluje odlučujuće, i uvjetovani su svojim kvalitativnim i kvantitativnim djelovanjem suvremenim, industrijskim, civilizacijskim razvojem.« Na temelju toga doista je vrlo teško, gotovo nemoguće, razlučiti nekakve »nove« ili »novovrsne« štete od »dosadašnjih«, »običnih« ili »klasičnih«, pogotovo ako na istom prostoru ima i jednih i drugih. Osim toga valja imati na umu da je i u njemačkom govornom području još uvijek u upotrebi i izraz Imissionsschäden (imisijske štete). Tako npr. Zamba 125 |