DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 23 <-- 23 --> PDF |
rimo i pišemo. Razlika je u tome što su polutanu, iako štetne tvari, kao nusprodukti uglavnom vezani za neke korisne čovjekove djelatnosti (industrija, promet, zaštita bilja i dr.), dok ti novi izrazi nagrđuju stručni jezik bez ikakve koristi i potrebe. Štoviše, zbog sasvim neodređenog značenja oni unose nove nejasnoće u inače vrlo zamršenu problematiku sušenja šuma. Razlika je i u tome što onečišćenje okoliša nastojimo što više smanjiti, a svoj stručni jezik, svjesno ili nesvjesno, sve više onečišćujemo raznim »novim«, »novijim «, »novovrsnim« i »novonastalim« izrazima — izrazima »nove vrste«. TRI RIJEČI — DVA PROTURJEČJA Kada se već govori o propadanju i »umiranju« šuma i raznim šumskim štetama, nije na odmet reći nešto i o »nehotičnom suicidu biosfere«, kako se to navodi u uvodnom članku spomenutog trobroja »Šumarskog lista«, to više što je on, po riječima autora, posvećen i nastojanju da se takav »suicid « spriječi (Prpi ć 1991). Suicid ili samoubojstvo je svojevoljno, svjesno i namjerno, tj. hotimično oduzimanje vlastita života. Ni jedno živo biće osim čovjeka to ne može učiniti. Samo se čovjek može svojom slobodnom voljom odlučiti na taj čin. U vijestima koje se povremeno pojavljuju u novinama i časopisima o »samoubojstvu « neke životinje, pa čak i o »kolektivnom samoubojstvu« skupine životinja, ta se pojava krivo tumači. Primjerice, ako se skupina kitova nasuče na morsku obalu, onda to nije pravilno nazvati samoubojstvom, nego nesretnim slučajem, koji se može objasniti na razne načine samo ne namjernim oduzimanjem vlastita života. Takav protuprirodan čin nije svojstven ni jednoj životinji (o biljkama da i ne govorimo). Naprotiv, u svima je njima duboko ukorijenjen nagon za samoodržanjem, tj. za životom, i one nemaju nikakvog drugog izbora osim da se njemu pokoravaju. Za razliku od životinja, čovjek može učiniti samoubojstvo, ali je ono uvijek hotimično. Ako se dogodi da netko nehotic e sam sebe ubije, npr. neoprezno rukujući oružjem, onda to nije samoubojstvo nego nesretan slučaj. Ukratko, »nehotičan suicid« je u sebi proturječan izraz (contradictio in adjeeto). Nadalje, samoubojstvo je duboko individualan čin. Ne postoji kolektivno samoubojstvo. Bilo je doduše slučajeva da je neka skupina ljudi, dogovorno i u isto vrijeme izvršila samoubojstvo, ali je i tada odluku o tome morao donijeti svaki pojedinac iz te skupine. Što prema tome znači »suicid biosfere« ako znamo da biosfera obuhvaća sva živa bića na Zemlji, tj. kolektiv neizmjernog broja biljaka, životinja i ljudi? Naravno, ne znači ništa, odnosno znači opet nešto što ne postoji, tj. još jedno proturječje. Tročlani izraz »nehotičan suicid biosfere« sastoji se dakle od dva proturječja: prvo je »nehotičan suicid«, a drugo »suicid biosfere«. A sastavljena zajedno pogotovo nemaju nikakva smisla. Biosfera naprosto ne može počiniti suicid, ni hotimice ni »nehotice«. Ono što bi se ipak moglo dogoditi, i to vrlo lako, jest to da čovjek uništi biosferu, a time i sam sebe. Ali ni to ne bi bilo nikakvo samoubojstvo, a najmanje samoubojstvo biosfere. Točnije bi se to moglo nazvati ubojstvom, s fatalnim završetkom i za samog ubojicu. |