DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 30     <-- 30 -->        PDF

stanoviti dio, ili da sve šume ostanu vlastelinu uz obavezu da bivšim podanicima
daje stalnu količinu drva. No bez obzira na dvije mogućnosti koje
pruža zakon u nas se išlo isključivo na segregaciju, a koliko će se šume
otcijepiti ovisilo je o nagodbi između vlastelina i njegovih bivših podanika.
U slučaju da se ne mogu nagoditi, sudi urbarski sud. Pritom se nije uzimala
u obzir potreba bivših podanika, nego samo dotadašnje njihovo faktično
uživanje, koje je bilo u pojedinim slučajevima veoma različito. Bilo je slučajeva,
na primjer, da podanici nisu bili u uživanju građevne nego samo
ogrjevne drvarije. U tu svrhu je valjalo najprije ustanoviti sve koristi koje
su bivšim podanicima u vlastelinskim šumama zakonito pripadale. Zatim su
se trebale ustanoviti sve uzvratne dužnosti na koje su bivši podanici bili
obavezni svom vlastelinu uime tih šumskih uživanja. Razlika između koristi
i uzvratnih dužnosti bila je zakonita pripadnost bivših podanika.


Poslije toga trebalo je pomoću vještaka utvrditi kolika je šumska površina
potrebna da podmiri ono što zakonito pripada bivšim podanicima. Postupak
za utvrđivanje toga načela bio je sljedeći: najprije se izračunala novčana
vrijednost zakonito uživanog jednog selišta, od te vrijednosti odbile
bi se protučinidbe za jedno selište, zatim se izračunala vrijednost prihoda
jednog jutra šume koju dobivaju bivši podanici. Tako se je, kada se odbiju
protučinidbe od koristi koju je uživalo jedno čitavo selište, dobilo ono čisto
što pripada na šumskim užicima jednom čitavom selištu, a na drugoj strani
jednako izražen u novcu godišnji prihod jednog jutra šume. Izjednačavaj
njem tih dviju vrijednosti dobilo se je koliko će se šume udijeliti jednom
selištu. U pravilu na jedno čitavo selište ne može se odmjeriti manje od jednog
i pol jutra, a ni više od 6 jutara. Pri segregaciji pašnjaka maksimum na
jedno cijelo selište je 22 k. j. , računajući da je 1 k. j . 1 200 čhv.


Pri segregaciji šuma vlastelin je morao dobiti svoj dio, za razliku odi
segregacije pašnjaka gdje je mogao biti isključen iz diobe. Osim dodjele
šumskih užitaka (ogrjev i građevno drvo) bivši podanici imali su pravo i na
druge užitke, naročito žirenje.


Na takav način nastale su urbarske zemljišne zajednice u različitim veličinama
jer su seljaci dobivali prilikom segregacije ovlašteničko pravo u
istom omjeru kakvo je pravo samoga selišnog posjeda (čitavo selište, pola
selišta itd.). Tako je došlo do toga da je »ovlaštenje u urbarskim zemljišnim
zajednicama spojeno sa samim selišnim posjedom. Otuđuje li dakle netko
svoje ovlaštene nekretnine, to istodobno bez daljnjega prelazi i samo ovlašteničko
pravo u zemljišnoj zajednici na novog stjecaoca (paragraf 6).


UREĐENJE ZEMLJIŠNIH ZAJEDNICA


Uređenju zemljišnih zajednica prišlo se zato jer je u krajiškim zemljišnim
zajednicama zavladala uzurpacija, a u provincijalnim zemljišnim zajednicama
šumsko haračenje. Stoga je 25. IV. 1894. godine donesen Zakon o
uređenju zemljišnih zajednica.


Prije tog zakona nekretnine zemljišnih zajednica u gruntovnici su unesene
pod raznim imenima, najčešće pod urbarskim zemljišnim zajednicama:
»urbarska općina«, a kod krajiških: »mjesna općina«. No bilo je i raznih drugih
unosa. Nije bilo popisa svih ovlaštenika i veličine njihovih ovlaštenja, pa