DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 32 <-- 32 --> PDF |
nog seljaka, nego dio svojih potreba za drvariju i pašu namiruje iz skupnih ovlaštenja preko zemljišnih zajednica i krajiških imovnih općina. Napretkom gospodarstva provedena je dioba nekretnina, pa ekstenzivno gospodarstvo prelazi u intenzivno. Polazi se od stanovišta da samo pojedinac može svojim radom pretvoriti zemljište u plodno i izdašno. Pod diobom ZZ podrazumijeva se prijelaz imovine iz vlasništva ZZ u potpuno vlasništvo njenih ovlaštenika, pa svaki diobeni sudionik postaje potpuni gospodar nad svojim posebno mu dodijeljenim dijelom. »Razmatnamo li sada kako djeluje s čisto gospodarskog gledišta dioba u našim zemljišnim zajednicama, to moramo uvažiti razne vrste tla, koje su u posjedu zemljišnih zajednica. Odmah je kod šuma vidljivo da je njihova dioba u pravilu štetna po šumsko gospodarstvo. Sa stanovišta šumskog gospodarstva može se ići za boljom organizacijom zemljišne zajednice, ali ne za njenom diobom i prelazom u pojedinačno privatno vlasništvo. Manje štetno djeluje dioba pašnjaka ... no pored čisto ekonomskog razloga ... pašnjačke su površine jak oslonac svačijem gospodarstvu, naročito zaštita siromašnijem svijetu i stalna pričuva, u koje se ne može lako dirnuti i potepsti. Od poglavite su važnosti po očuvanje starog domaćeg žiteljstva, starosjedioca... u zemljišnim zajednicama gdje postoje veće razlike u veličinama pojedinih ovlaštenja bit će često dioba samo korisna po ovlaštenike s većim ovlaštenjima, naprotiv štetna po one s manjima ovlaštenjima ... U krajiškim zemljišnim zajednicama nema tih grdnih opreka između velikih i malih ovlaštenika, ali nastaje kod diobe jedna druga slična poteškoća ... pojedine krajiške zemljišne zajednice imaju stalan ukupan broj ovlašteničkih prava, koja se ne može više povrćavati...« (Krbek, 1921). Tako kućne zadruge koje su ostale s manjim brojem članova bolje prolaze, pa nastaju najrazličitiji slučajevi. »Iz toga proizlazi, da se ne može općenito reći, da je dioba ZZ zdrava pojava, da bi trebalo sve zemljišne zajednice što prije podijeliti, a niti da je skroz štetna, te da bi ju trebalo u svakom slučaju zabraniti. Nemoguće je postaviti neko općenito načelo, koji bi jednako vrijedilo za sve raznolike prilike ... Vlada ima kod toga naročito prosuditi, da li je dotična dioba štetna s narodno-gospodarskog stajališta, pa će u tom slučaju uskratiti svoju dozvolu. Tako se u pravilu ne dozvoljava iz šumsko-gospodarskih razloga dioba većeg šumskog posjeda, dok se iznimno dozvoljava dioba malog šumskog posjeda« (Krbek , 1921). LITERATURA A g i ć : Pravoužitnićko pravo pravoužitnika. Agić-Tepeš : Krajiške JIO (Pola stoljeća šumarstva, 1926). Godila, A.: Žumberačka imovna općina, Šumarski list 1901, Zagreb. Grünwald , J.: Male šumske općine u Hrvatskoj, Pola stoljeća šumarstva 1876—1926, Zagreb 1926. Ivšić , M., 1936.: Razvitak hrvatskog društva u drugoj polovini XIX. stoljeća, Zagreb 1936. J e 1 e n i ć, L: Još nešto o zemljišnim zajednicama, Službeni list, 1932, Zagreb. , elenić, I.: O zemljišnim zajednicama, Šumarski list, 1931, Zagreb. Krbek : Zemljišna zajednica, Zagreb, 1921. Markić : O krajiškim imovnim općinama (1937). |