DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 32     <-- 32 -->        PDF

nog seljaka, nego dio svojih potreba za drvariju i pašu namiruje iz skupnih
ovlaštenja preko zemljišnih zajednica i krajiških imovnih općina.


Napretkom gospodarstva provedena je dioba nekretnina, pa ekstenzivno
gospodarstvo prelazi u intenzivno.


Polazi se od stanovišta da samo pojedinac može svojim radom pretvoriti
zemljište u plodno i izdašno. Pod diobom ZZ podrazumijeva se prijelaz
imovine iz vlasništva ZZ u potpuno vlasništvo njenih ovlaštenika, pa svaki
diobeni sudionik postaje potpuni gospodar nad svojim posebno mu dodijeljenim
dijelom.


»Razmatnamo li sada kako djeluje s čisto gospodarskog gledišta dioba
u našim zemljišnim zajednicama, to moramo uvažiti razne vrste tla, koje
su u posjedu zemljišnih zajednica. Odmah je kod šuma vidljivo da je njihova
dioba u pravilu štetna po šumsko gospodarstvo. Sa stanovišta šumskog
gospodarstva može se ići za boljom organizacijom zemljišne zajednice, ali
ne za njenom diobom i prelazom u pojedinačno privatno vlasništvo. Manje
štetno djeluje dioba pašnjaka ... no pored čisto ekonomskog razloga ... pašnjačke
su površine jak oslonac svačijem gospodarstvu, naročito zaštita siromašnijem
svijetu i stalna pričuva, u koje se ne može lako dirnuti i potepsti.
Od poglavite su važnosti po očuvanje starog domaćeg žiteljstva, starosjedioca...
u zemljišnim zajednicama gdje postoje veće razlike u veličinama pojedinih
ovlaštenja bit će često dioba samo korisna po ovlaštenike s većim
ovlaštenjima, naprotiv štetna po one s manjima ovlaštenjima ... U krajiškim
zemljišnim zajednicama nema tih grdnih opreka između velikih i malih
ovlaštenika, ali nastaje kod diobe jedna druga slična poteškoća ... pojedine
krajiške zemljišne zajednice imaju stalan ukupan broj ovlašteničkih prava,
koja se ne može više povrćavati...« (Krbek, 1921). Tako kućne zadruge
koje su ostale s manjim brojem članova bolje prolaze, pa nastaju najrazličitiji
slučajevi. »Iz toga proizlazi, da se ne može općenito reći, da je dioba
ZZ zdrava pojava, da bi trebalo sve zemljišne zajednice što prije podijeliti,
a niti da je skroz štetna, te da bi ju trebalo u svakom slučaju zabraniti. Nemoguće
je postaviti neko općenito načelo, koji bi jednako vrijedilo za sve
raznolike prilike ... Vlada ima kod toga naročito prosuditi, da li je dotična
dioba štetna s narodno-gospodarskog stajališta, pa će u tom slučaju uskratiti
svoju dozvolu. Tako se u pravilu ne dozvoljava iz šumsko-gospodarskih
razloga dioba većeg šumskog posjeda, dok se iznimno dozvoljava dioba
malog šumskog posjeda« (Krbek , 1921).


LITERATURA


A g i ć : Pravoužitnićko pravo pravoužitnika.
Agić-Tepeš : Krajiške JIO (Pola stoljeća šumarstva, 1926).
Godila, A.: Žumberačka imovna općina, Šumarski list 1901, Zagreb.
Grünwald , J.: Male šumske općine u Hrvatskoj, Pola stoljeća šumarstva


1876—1926, Zagreb 1926.
Ivšić , M., 1936.: Razvitak hrvatskog društva u drugoj polovini XIX. stoljeća,


Zagreb 1936.
J e 1 e n i ć, L: Još nešto o zemljišnim zajednicama, Službeni list, 1932, Zagreb.
, elenić, I.: O zemljišnim zajednicama, Šumarski list, 1931, Zagreb.
Krbek : Zemljišna zajednica, Zagreb, 1921.
Markić : O krajiškim imovnim općinama (1937).