DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 45 <-- 45 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI — PROFESSIONAL PAPERS UDK 630*23:429 (Quercus robur L.) Šum. list CXVI (1992) 151 SUŠENJE ŠUMA HRASTA LU2NJAKA U SVJETLU NJIHOVE OBNOVE Milan PRESEČAN* SAŽETAK: Oštećenost nizinskih ekosistema, posebno hrasta lužnjaka, problematika je koja je sve prisutnija u šumarstvu Hrvatske. Da bi se gubici uvjetovani procesima primarnog sušenja, ponajviše sekundarnog, sveli na što manju mjeru, u praksi se koriste »Upute o odabiranju, doznaci i sječi drvne mase stabala koja se suše«. Upute su dostavljene upravama šuma, od strane našeg ministarstva. U Šumariji Vrbovec, Uprava šuma Bjelovar, organizirano jesavjetovanje o toj problematici. Prikaz savjetovanja dat je u vidu iznošenje potrebe za striktnim pridržavanjem pravila Uputa od 10. ožujka 1989. godine i 25. svibnja 1989. godine. U drugom dijelu članka prikazano je moje osobno gledanje na ovaj problern, ali u vidu svebuhvatnog rješenja. Osnovna je postavka, da je uništeno stanište. Također se daje prijedlog za sanaciju trenutnog stanja u vidu institucionalizacije problema, pod nazivom »EKOLOŠKA OBNOVA«. Ključne riječi: oštećenost ekosistema, odabiranje, sanitarna sječa, stanište SAVJETOVANJE O PROBLEMIMA SUŠENJA HRASTA LUŽNJAKA U VRBOVCU Uprava šuma Bjelovar — Šumarija Vrbovec, organizirala je 16. srpnja 1991. godine stručno savjetovanje o problemima sušenja hrasta lužnjaka. Sudionici savjetovanja bili su predstavnici Šumarskog fakulteta Zagreb, Šumarskog instituta Jastrebarsko, Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske, Direkcije hrvatskih šuma i Uprave šuma Bjelovar. Ukupno 34 stručnjaka — doktora šumarskih znanosti, republičkih inspektora, inženjera »operativaca« ... Prema uvodnim riječima opunomoćenika direktora Uprave šuma Bjelovar, dipl. ing. Zvonka Z e m č a k a, sastav sudionika ovog savjetovanja ima opravdane pretenzije da goruću problematiku gospodarenja nizinskim šumskim ekosistemima aktualizira na nekoliko razina: — operativna razina, kako bi se dale smjernice za generalno gospodarenje njima; * Milan Presečan, dipl. ing. šum., Uprava šuma Bjelovar |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— ekološkoetička razina koja ima u vidu opće korisne funkcije šuma i odgovornost šumara pred društvom — budućim naraštajima; — zakonska razina glede upoznavanja inspekcijske službe naše domovine i njihovog »elastičnijeg« ali racionalnog gledanja na problem. Na površini 17.000 ha Uprave šuma Bjelovar, količina sušenja hrasta lužnjaka od vegetacije do vegetacije se uvećano ponavlja. U svezi s tim pred sudionike su postavljena dva pitanja: 1. Pitanje ispravnosti kriterija stupnjevanja oštećenja — osutosti krošnje, prema »Uputstvima odabiranja, doznaci i sječi drvne mase stabala koja se suše« — Zagreb 10. 03. 1989. g. 2. Pitanje načina i oblika obnove na takvim staništima. Glede prvog pitanja organizator savjetovanja, Šumarija Vrbovec, pod rukovodstvo dipl. ing. Tomislava Starčevića , pripremila je i terenski dio savjetovanja u sastojinama G. J. »Novakuša — Šikava« odjel 67a. Tu je na uzorku 20 obrojčanih stabala hrasta lužnjaka svaki učesnik probno ocijenio stupanj oštećenosti u skladu s Uputstvom. Nakon izvršenog ocjenjivanja, analizom rezultata pokazalo se da je postavljanje prvog pitanja bilo opravdano. Od 18 procjenjivača na 20 obilježenih stabala dolazilo je zbog različitih kriterija do znatnog razmimoilaženja u stupnjevanjima, pa smo imali raspon stupnjevanja od 2—5 za pojedino stablo. U prosjeku je raspon stupnjevanja bio 3,6, dok je prosječni postotak suglasnosti ocjenjivača po stupnju osutosti bio slijedeći: Stupanj osutosti 0 1 2a 2b 3a 3b 4 Suglasnost ocjenjivača u o/o 0,0 7,5 17,8 21,9 27,2 21,4 4,2 Prema ovim rezultatima jasno je da se kriteriji pod točkom 4. u Uputstvu moraju striktno poštivati. U daljoj raspravi dominirali su argumenti prezentirani brojkama od strane stručnjaka ove Šumarije: dipl. ing. Đure Kauzlarića te dipl. ing. Tomislava Starčevi ć.a. Dinamika sanatarnih sječa za Šumariju Vrbovec prikazana je u tablici 1., te se jasno ustanovljuje ozbiljnost problema, tj. kako spasiti naše nizinske ekosisteme od propadanja. Obračunom i analizom krajnjih rezultata kod realizacije sortimentnog napada, u krajnjoj liniji ekonomske dobiti, dokazano je da je ekonomski moment itekako važan segment ove ukupne problematike. Gubici kod sušenja hrasta lužnjaka prikazani su vjerodostojno od strane dipl. ing. Đure Kauzlarića , u tablici 2. na bazi izmjerenih 368 m1 trupaca furnirske klase, držeći se, naravno, Standarda. Podatak za ukupnu masu sušenja hrasta lužnjaka za područje bivše Š. G. dao je dipl. ing. Mijo Kovačev i ć, šef proizvodnog odjela naše Uprave šuma: God. m3 1984 2.951 1985 13.609 1986 24.129 1987 60.422 Š. G. Bjelovar 152 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 47 <-- 47 --> PDF |
o a a O O ^ I i i i | i i i I | i l i I | i I < i I i i i i | 1965 ^ GUBAR 1970 1975 1980 1985 KALAM1TET VJETAS |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Šumarija Vrbovec GUBICI KOD SUŠENJA HRASTA LUŽNJAKA Gubici se odnose na: prisutnost mušice, natrula i prošla bijel, promjene boje Sječa, izrada i otprema u G.J. Česma u vremenu od 26. 06. — 12. 07. 1991. Izrađeno: F 368 m3 PT 1.355 m3 Ukupno 1.723 m:i Koliko gubimo na količini od 368 m3 furnira od proizvedenih 368 m3 100,0% preuzeto po Tvornici furnira 156 m3 42,4% Ostalo nepreuzeto 212 m3 57,6°/» Struktura otpremljenog furnira po debljinskim razredima Debliinski Koli- „, Cijena za T A v Iznos dln razred Čina» trupce F I 40 — 49 37 58 m3 6.333 367.314 50 — 59 46 72 m3 7.148 514.656 60 — 69 11 17 m3 8.026 136.442 70 < 6 9 m3 10.032 90.288 Ukupno 6 156 m3 7.107 1.108.700 Ako od 212 m3 nepreuzetih trupaca F otpadne na: FII 106 m3 Debljinski „, Koli- Cijena za T___ Ai„ Iznos dm razred ´l´ čina trupce F II 40--49 37 39 m3 4.138 162.292 50--59 46 49 m3 5.016 244.580 60--69 17 18 m3 5.894 106.210 Ukupno 100 106 m:l 4.840 513.082 Ako od 212 m3 nepreuzetih trupaca F otpada na: PT I kl 106 m3 PT I kl 30 < 106 m3 3.010 319.060 Ukupno F II + PT I kl 212 m3 3.925 832.142 Rekapitulacija F I 156 m3 1.108.700 F II 106 m3 513.082 PT 1 kl 106 m3 319.060 Ukupno 368 m3 5.274 1.940.842 Mogući prihod pod uvjetom prodaje 368 m3 kao F I 2.618.714 Prihodi koji će se Din vjerojatno ostvariti 1.940.842 Vjerojatni gubitak din. 1.842 d/m3 677.872 Vjerojatni gubitak DEM 102 DM/ra3 37.660 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 49 <-- 49 --> PDF |
1988 67.728 1989 97.180 1990 39.968 1991 54.000 Uprava šuma Bjelovar Još uvijek su u tijeku radovi na odabiranju, doznaci i sječi drvne mase stabala koja se suše. Nastavak savjetovanja, bio je u znaku teoretskog razmatranja problematike sušenja — uzroka i prognoza (dr. B. P r p i ć, dr. N. Komljenović, dr. M. H ar apin,...). Isto tako potaknuto je pitanje smjernica za buduće gospodarenje u tim sastojinama, izrada novog pravilnika (dr. Đ. Ko vačić, dipl. ing. M. B ut ko vić, dipl. ing. M. Tompak,...). Kao način rada za buduće gospodarenje predloženi su postupci revizije osnova gospodarenja u ugroženim G. J. takvih staništa, a što se tiče postupaka obnove, predložene su »sukcesivne obnove na malim površinama« (dipl. ing. T. Starčević, dr. Đ. Kovačić). Također je naglašena nužnost primjene odgovornosti stručnog lica koje obavlja odabiranje i doznaku u ugroženim sastojinama. U raspravi tijekom savjetovanja kao svoje gledanje na sve više najavljivanu ekološku katastrofu nizinskih ekosistema, iznio sam osobni prijedlog rješenja — ukupno gledanje ove problematike. Takav stav je rezultat 10-godišnjeg rada na poslovima tipološkog razvrstavanja šuma, a dat je pod naslovom »Ekološka obnova«. U najvećem dijelu sadržaja zajedničko je i istovjetno razmišljanje oko ovog problema i kolege dipl. ing. Stjepana I v e z i ć a. Budući da je izlaganje bilo pripremljeno i prezentirano, kao takvo donosi se u cijelosti. EKOLOŠKA OBNOVA (Sušenje lužnjakovih šuma u svjetlu problema obnove) Tijekom rada na tipologiji upoznali smo najveći dio gospodarskih jedinica u slivu rijeke Česme i Ilove te njihovu ekološku stabilnost u svjetlu stanja fitocenološkog i pedološkog nalaza i uvjerili smo se da su nastale određene promjene, koje se konkretno mogu dokazati. Svjedoci smo sve češćih najava i registriranja ekoloških katastrofa u svim biosistemima. I šuma i ukupna šumska biocenoza, također je počela osjećati i plaćati danak nepromišljenim radovima i jednostranom mijenjanju životnih parametara, klime i onoga što sve utječe na nju. Ovdje u Vrbovcu česta upozorenja ing. T. Starčević a na opasnost od ugrožavanja naših hrastika, što smo (mi, širi auditorij) pratili i u Šumarskom vjesniku (prosinac 1987. g. br. 160), potakla su me da o ovom problemu razmislim i sa praktičnim odgovorima pokušam pridonijeti ublaživanju ovog zloslutnog problema. Također, podvlačim još jedanput, tu je svakodnevni posao na tipologiji koji me je naveo na razmišljanje i slaganje mozaika ovoga problema. Budući da se u najvećem broju slučajeva radi o nizinskim, poplavnim šumama hrasta lužnjaka (ass. Genisto elatae-Quercetum roboris Horv. 38) iz kojih je odavno već nestao brijest, onda je jasna slika tih sastojina u fitocenološkom smislu. Ja ću se sada vezati isključivo za ovu asocijaciju. U našim fitocenološkim snimkama u navedenim sastojinama, najčešće »nedostaju« u svim slojevima sastojine određene vrste (sloju drveća, grmlja |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 50 <-- 50 --> PDF |
i prizemnog rašća), koje prema usvojenoj teoriji šumarske fitocenologije moraju biti prisutne. Dakle, budući da se radi o vrstama koje indiciraju vlažna staništa, zaključujemo da dolazi do isušivanja. To je obrazloženje koje se nepobitno može dokazati fitocenološkom snimkom. No, isto tako, jasno je da su promjene u sloju nad tlom zapravo rezultat promjena u tlu. Umjesto tipičnih, euglejnih tala koja bi ovdje egzistirala, evidentirana su euglejna tla kojima smo dodavali jednu »svoju« internu oznaku varijeteta. Govorili smo o podtipovima euglejnih tala, hipoglej, epiglej ili amfiglej u regresiji. To znači da se ne radi o tlima koja imaju obilježja morfologije koja su očekivana, već su ta obilježja nestala ili su izostala i to unazad nekoliko desetljeća. To je također dokaz na koga ukazuju naše karte ovih sastojina Za prvi dokaz — fitocenološki, i za ovaj drugi, pedološki, naravno da je uzrok izostanak ustaljenih količina voda. Uslijed toga došlo je do promjene staništa . To znači da više na ovim novostvorenim stanišnim uvjetima ne možemo očekivati sliku sastojinskih odnosa kao što smo navikli. I naravno, slika se mijenja, ali postepeno. Brže u sloju prizmenog rašća, sporije u sloju grmlja, a najsporije u sloju drveća. Rezultat po slojevima je slijedeći: I. U sloju prizemnog rašća izostale su neke hidrofilne vrste, ali su nadošle druge mezofilne vrste — proces je stao. Slijedi izvjesna stabilnost. Vrijeme reakcije, promjene, cea 2—5 god. II. U sloju grmlja, također je došlo do promjene. Umjesto brijesta, gloga, čivitnjače, došao je svib, lijeska, poneki grab. Vrijeme reakcije, promjene, cea 10—20 godina. III. U sloju drveća, još od prvih desetljeća ovoga stoljeća, počeo je izostajati brijest. Kako je on u sastojinama o kojima govorimo činio pridruženu vrstu — element mješovite sastojine koja je stabilna pa time i zdrava, njegov izostanak bio je prvi »potres« u epicentru vlažnih lužnjakovih šuma (G. E. Q. R. Horv. 38). Dalje, slijedio je izostanak stabilnih vodoopskrbnih uvjeta, to je bio drugi potres. Rezultati su oslabljeni individuumi — lužnjakova stabla, koja su pritom, a radi se o kasnom hrastu lužnjaku (formi tardisima) stradavala redovno od mraza ili pepelnice. Korjenov sistem tih lužnjakovih stabala bio je u ovoj starosti previše inertan da bi mogao reagirati na izostanak vode. Svake vegetacije u sloju drveća sve je veći broj pojedinačnih stabala koja umiru. Prije toga slijedilo je vrijeme sušenja — odumiranja. To umiranje koje traje individualno za svaku jedinku različito je, međutim, sigurno. Dakle, ovo je slika takvoga staništ a s pedološkog i s fitocenološkog gledišta. Budući da je u našem radu prisutna i potrebna ekonomska strana gledanja, to izgleda najjednostavnije rečeno tako, da svaka »vegetacija« donosi u mnogome sve veću štetu gubitkom tehničkih svojstava lužnjakovih sortimenata. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Stoga se predlaže, medicinskim rječnikom rečeno, kontrolirana eutanazija, iz više razloga: 1. Staništ e (evidentno) dokazano postaje biotip za drukčiju strukturu mješovite šume lužnjaka i običnog graba (C. B. Q. R, typicum Rauš). U isto vrijeme dugotrajnog umiranja šume, značajni su gubici na kvaliteti drveta. 2. Obnov a je neizvediv postupak bez ulaganja ogromnih sredstava za održavanje staništa u uvjetima za rast mladog naraštaja. Naravno, postavlja se i pitanje prirodne obnove u situaciji kada očekujemo da nam rodi lužnjak, kome je vitalitet poljuljan do te mjere da samo obavlja osnovnu životnu aktivnost — disanje. 3. Ekonomik a nas upozorava na zakonitosti ponašanja: a) Ne smijemo dozvoliti da nam napadi štetočina furnirske Sortimente pretvaraju u pilansku oblovinu II. ili III. klase, time ne sprečavamo materijalne i financijske gubitke. b) Moramo što prije na takvom novom staništu započeti »proizvodnju« kao nakon ratnog razaranja a to je šuma tipa Carpino betuli — Quercetum roboris typicum Rauš 1971). Moramo iskorištavati potencijal staništa! To neće ići lako ako ne izvršimo dovršeni sijek ugroženih sa- s toj ina. Zbog svega nabrojenog i obrazloženog, predlaže se uvesti termin »Ek o 1 o š k a obnova«. On bi se trebao ugraditi u Pravilnik o načinu izrade Šumsko gospodarskih osnova područja, Osnova gospodarenja gospodarskim jedinicama i Programa za gospodarenje šumama. Dakle, ova institucija »Ekološka (sječa) obnova« vrijedila bi za »nepovratno uništene stojbinske potencijale« naših ugroženih šuma. Primjenu ovih postupaka treba donijeti stručni tim sastavljen od vrsnih pedologa, fitocenologa, ekologa šumara stručnjaka iz zaštite šuma. Komisija ima ingerencije na područje cijele RH. Ona može biti i specijalizirana po zonama, vrsti drveća ili načina gospodarenja. Komisija mora sastaviti kompletan elaborat s obrazloženim i dokazanim parametrima. Kojim tempom treba obavljati obnove, treba ih uskladiti s fizičkim mogućnostima svake šumarije i Uprave šuma, ali i prilagoditi tehnologiju (pruge, veće grupe ili slično). No, moramo biti svjesni opasnosti od zapuštenog staništa kojega će biti sve više, kao posljedica pojedinačnih zahvata »vađenja« suhih stabala i ostavljanja tla na nemilost naleta i širenja korova i na kraju zakorovljivanja staništa. Dakle, potrebno je preduhitriti nagomilovanje poslova. Ne dočekati, nego kontrolirano i postepeno, uz principe »ekološke obnove«, održati opisane sastojine u stanju mogućih stojbinskih uvjeta za prirodnu obnovu. Jedino tako, institucionalizacijom problema, svjesni i poučeni dosadašnjim iskustvom, ali i činjenicama, možemo računati na izbjegavanje ekološke i ekonomske katastrofe u pojasu vlažnih lužnjakovih šuma naše domovine. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Poslije rasprave zaključeno je: 1. U sastojinama hrasta lužnjaka, gdje je prisutno sušenje kroz duže vremensko razdoblje, nužno je uz ustanovljenje postojećeg stanja (pad drvne zalihe) obaviti stručno dijagnosticiranje prosječnog oštećenja sastojine prema službenom Uputstvu. Kada osnovni gospodarski elementi (broj stabala, obrast, temeljnicadrvna zaliha) padnu ispod minimalne granice za podržavanje sastojine, potrebno je izvanrednom revizijom izmijeniti smjernice gospodarenja i propisati sukcesivnu obnovu na malim površinama. 2. Kriteriji za izvršenje odabira stabala za doznaku su postojeća službena Uputstva, s tim da odluku o konkretnim sastojinama i intenzitetu doznake donosi specijalista zaštite šuma, a kontrolu izvršenja obavljat će šumarska inspekcija. Doznakom moraju biti obuhvaćena sva stabla koja su po bilo kojem mjerilu dovedena u stadij oštećenja, nakon kojeg drvna masa počinje gubiti tehničku vrijednost. 3. Metodiku za dijagnosticiranje stupanja oštećenja sastojina kao i minimalne vrijednosti osnovnih gospodarskih elemenata ispod kojih se izvanrednom revizijom propisuje sukcesivna obnova, potrebno je utvrditi na nivou JP »Hrvatske šume« uz suradnju znanosti. Diebac of Pedunculate Oak Forests and Their Reforestation Summary At a symposium on the dieback of Pedunculate Oak forests, held in the Forest Office of Vrbovec on 16th July 1991, the author put forward a theory that the dieback of Oak forests was the consequence of changes in the soil and fluorine elements. Therefore, he considers that the reforestation of such stands is of an ecological nature, and that the method of reforestation should be adjusted accordingly. The author proposes that severely damaged forests are felled by clear cutting and are artificially regenerated. |