DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 50 <-- 50 --> PDF |
i prizemnog rašća), koje prema usvojenoj teoriji šumarske fitocenologije moraju biti prisutne. Dakle, budući da se radi o vrstama koje indiciraju vlažna staništa, zaključujemo da dolazi do isušivanja. To je obrazloženje koje se nepobitno može dokazati fitocenološkom snimkom. No, isto tako, jasno je da su promjene u sloju nad tlom zapravo rezultat promjena u tlu. Umjesto tipičnih, euglejnih tala koja bi ovdje egzistirala, evidentirana su euglejna tla kojima smo dodavali jednu »svoju« internu oznaku varijeteta. Govorili smo o podtipovima euglejnih tala, hipoglej, epiglej ili amfiglej u regresiji. To znači da se ne radi o tlima koja imaju obilježja morfologije koja su očekivana, već su ta obilježja nestala ili su izostala i to unazad nekoliko desetljeća. To je također dokaz na koga ukazuju naše karte ovih sastojina Za prvi dokaz — fitocenološki, i za ovaj drugi, pedološki, naravno da je uzrok izostanak ustaljenih količina voda. Uslijed toga došlo je do promjene staništa . To znači da više na ovim novostvorenim stanišnim uvjetima ne možemo očekivati sliku sastojinskih odnosa kao što smo navikli. I naravno, slika se mijenja, ali postepeno. Brže u sloju prizmenog rašća, sporije u sloju grmlja, a najsporije u sloju drveća. Rezultat po slojevima je slijedeći: I. U sloju prizemnog rašća izostale su neke hidrofilne vrste, ali su nadošle druge mezofilne vrste — proces je stao. Slijedi izvjesna stabilnost. Vrijeme reakcije, promjene, cea 2—5 god. II. U sloju grmlja, također je došlo do promjene. Umjesto brijesta, gloga, čivitnjače, došao je svib, lijeska, poneki grab. Vrijeme reakcije, promjene, cea 10—20 godina. III. U sloju drveća, još od prvih desetljeća ovoga stoljeća, počeo je izostajati brijest. Kako je on u sastojinama o kojima govorimo činio pridruženu vrstu — element mješovite sastojine koja je stabilna pa time i zdrava, njegov izostanak bio je prvi »potres« u epicentru vlažnih lužnjakovih šuma (G. E. Q. R. Horv. 38). Dalje, slijedio je izostanak stabilnih vodoopskrbnih uvjeta, to je bio drugi potres. Rezultati su oslabljeni individuumi — lužnjakova stabla, koja su pritom, a radi se o kasnom hrastu lužnjaku (formi tardisima) stradavala redovno od mraza ili pepelnice. Korjenov sistem tih lužnjakovih stabala bio je u ovoj starosti previše inertan da bi mogao reagirati na izostanak vode. Svake vegetacije u sloju drveća sve je veći broj pojedinačnih stabala koja umiru. Prije toga slijedilo je vrijeme sušenja — odumiranja. To umiranje koje traje individualno za svaku jedinku različito je, međutim, sigurno. Dakle, ovo je slika takvoga staništ a s pedološkog i s fitocenološkog gledišta. Budući da je u našem radu prisutna i potrebna ekonomska strana gledanja, to izgleda najjednostavnije rečeno tako, da svaka »vegetacija« donosi u mnogome sve veću štetu gubitkom tehničkih svojstava lužnjakovih sortimenata. |