DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Stoga se predlaže, medicinskim rječnikom rečeno, kontrolirana eutanazija, iz više razloga: 1. Staništ e (evidentno) dokazano postaje biotip za drukčiju strukturu mješovite šume lužnjaka i običnog graba (C. B. Q. R, typicum Rauš). U isto vrijeme dugotrajnog umiranja šume, značajni su gubici na kvaliteti drveta. 2. Obnov a je neizvediv postupak bez ulaganja ogromnih sredstava za održavanje staništa u uvjetima za rast mladog naraštaja. Naravno, postavlja se i pitanje prirodne obnove u situaciji kada očekujemo da nam rodi lužnjak, kome je vitalitet poljuljan do te mjere da samo obavlja osnovnu životnu aktivnost — disanje. 3. Ekonomik a nas upozorava na zakonitosti ponašanja: a) Ne smijemo dozvoliti da nam napadi štetočina furnirske Sortimente pretvaraju u pilansku oblovinu II. ili III. klase, time ne sprečavamo materijalne i financijske gubitke. b) Moramo što prije na takvom novom staništu započeti »proizvodnju« kao nakon ratnog razaranja a to je šuma tipa Carpino betuli — Quercetum roboris typicum Rauš 1971). Moramo iskorištavati potencijal staništa! To neće ići lako ako ne izvršimo dovršeni sijek ugroženih sa- s toj ina. Zbog svega nabrojenog i obrazloženog, predlaže se uvesti termin »Ek o 1 o š k a obnova«. On bi se trebao ugraditi u Pravilnik o načinu izrade Šumsko gospodarskih osnova područja, Osnova gospodarenja gospodarskim jedinicama i Programa za gospodarenje šumama. Dakle, ova institucija »Ekološka (sječa) obnova« vrijedila bi za »nepovratno uništene stojbinske potencijale« naših ugroženih šuma. Primjenu ovih postupaka treba donijeti stručni tim sastavljen od vrsnih pedologa, fitocenologa, ekologa šumara stručnjaka iz zaštite šuma. Komisija ima ingerencije na područje cijele RH. Ona može biti i specijalizirana po zonama, vrsti drveća ili načina gospodarenja. Komisija mora sastaviti kompletan elaborat s obrazloženim i dokazanim parametrima. Kojim tempom treba obavljati obnove, treba ih uskladiti s fizičkim mogućnostima svake šumarije i Uprave šuma, ali i prilagoditi tehnologiju (pruge, veće grupe ili slično). No, moramo biti svjesni opasnosti od zapuštenog staništa kojega će biti sve više, kao posljedica pojedinačnih zahvata »vađenja« suhih stabala i ostavljanja tla na nemilost naleta i širenja korova i na kraju zakorovljivanja staništa. Dakle, potrebno je preduhitriti nagomilovanje poslova. Ne dočekati, nego kontrolirano i postepeno, uz principe »ekološke obnove«, održati opisane sastojine u stanju mogućih stojbinskih uvjeta za prirodnu obnovu. Jedino tako, institucionalizacijom problema, svjesni i poučeni dosadašnjim iskustvom, ali i činjenicama, možemo računati na izbjegavanje ekološke i ekonomske katastrofe u pojasu vlažnih lužnjakovih šuma naše domovine. |