DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 54 <-- 54 --> PDF |
uz neki referentni podatak s točke do koje se udaljenost mjeri (najčešće poznata dužina). Uslijed konstrukcijskih ograničenja, ovaj problem kod nekih metoda podrazumijeva postavljanje na određenu udaljenost bez prave mogućnosti njenog mjerenja, što, kao i nužnost korekcije poremećenih trigonometrijskih odnosa na kosom terenu, često otežava rad. Svođenje izmjere udaljenosti na mjerenje paralakse rasterećeno je ovakvih problema, no ono se koristi samo u znanstvene svrhe upotrebom nekih tipova dendrometara koji su za šumarsku svakodnevicu skupi, osjetljivi i nezgrapni. Ovaj rad bavi se teorijskim izvodom i početnim vrednovanjem primjenjivosti jedne nove metode koja uvođenjem visine opažača kao novog parametra, nastoji izbjeći potrebu za referentnim podatkom s točke do koje se udaljenost mjeri i pojednostaviti određivanje granica i površina primjernih ploha. OPIS METODE Pojam određivanja udaljenosti razumijevamo dvojako: kao mjerenje nepoznate udaljenosti (u sklopu izmjere sastojinskih parametara) i kao iskolčivanje željene udaljenosti (najčešće u sklopu određivanja granica primjernih ploha). U tom će smislu teorijske zasade ove metode biti razmatrane u sklopu dva poglavlja. Mjerenje nepoznate udaljenosti Označimo li visinu svojih očiju od tla s h kut nagiba vizure u željenu točku s a, kut nagiba terena s ß, visinsku razliku između točaka s A, a horizontalnu udaljenost između njih s D tada je h D= — tgß —tga uz postojanje četiri slučaja obzirom na predznake kuteva a i ß (pozitivni ukoliko su iznad, a negativni ukoliko su ispod horizontale): 1. ß = 0; a < 0 — horizontalni teren (slika 1 — slučaj I) 2. A < h; ß > 0;a < 0 — kosi teren, vizura uz nagib (slika 1 — slučaj II) 3. A > h; ß > 0; a > 0 — kosi teren, vizura uz nagib (slika 1 — slučaj III) 4. ß < 0; a < 0 — kosi teren, vizura niz nagib (slika 1 — slučaj IV) Desni dio grafičkog prikaza 1 pokazuje funkcijsku ovisnost udaljenosti od kuta nagiba vizure u željenu točku za različite kuteve nagiba terena, uz visinu opažača kao konstantu. Ukoliko određujemo udaljenost do stabla, postavlja se pitanje za koliko treba podići vizuru u žilište da bi ona pala u geometrijsko središte stabla. Označimo li tu veličinu sa z, a visinsku razliku geometrijskog središta stabla i točke dodira stabla i tla s A, tada uz poznati promjer stabla d i već definirane h, a i ß slijedi: |