DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 59     <-- 59 -->        PDF

w´ = arctg (tg w cos (3)


odnosno sumarno:


ß´ = aresin [sin ß cos arctg (tg w cos ß)]


Grafički prikaz 3 u gornjem dijelu donosi zavisnost kosog otklona (w´)
od horizontalnog otklona (w) za neke najveće nagibe (ß), a u donjem dijelu
zavisnost otklonjenog nagiba terena (ß´) od horizontalnog kuta (w), također,
za neke najveće nagibe terena. Udaljenost koja se mjeri u ovom će slučaju
biti:


D = h—
tga —tgß´


što je u svakom slučaju fleksibilnije od ranije izvedene direktne zavisnosti
D = ´/(a, ß,w).
Određivanje površina i granica primjernih ploha


Željenu udaljenost (D) na terenu određujemo vizirajući njoj pripadnim
vertikalnim kutem (a). Ako na horizontalnom terenu viziramo oko sebe pod
konstantnim kutem a, opisat ćemo krug površine:


h-n:


p = D2TC = —,


tg2a


Na kosom ćemo terenu u svjetlu prijašnjih izlaganja opisati dvostruku
poluelipsu (mala os jedne poluelipse je velika os druge — slika 3) površine:


i b (a + c) h2-rc


P = ~ 2^ tg2a —tg*ß


Treba naglasiti da je definirana dvostruka poluelipsa već u horizontalnoj
ravnini, dok je na terenu opisana zapravo njena projekcija u kosoj ravnini,
čime je izbjegnuta potreba za redukcijom na horizontalu, koja je kod
primjernih ploha na kosom terenu inače neophodna.


Uzimamo li uzorak s linije poznate dužine 1 bit će, kako na kosom, tako
i na ravnom terenu:
Ih


p =


tga —tgß
EI ukoliko dužinu 1 određujemo viziranjem pod kutem a


h2


tga (tga —tgß)


Uzimamo li sa stajališta uzorak određene površine, tada se povećanjem
nagiba terena kut a približava kutu ß, tim više što je zadana površina veća
(grafički prikaz 4 — gore), što je povezano sa širinom odnosa male i velike
poluosi (b´a), koji je već razmatran.


Kod potrebe za većom površinom primjerne plohe ova činjenica može
pri većim nagibima postati ograničavajući činitelj do te mjere, da možemo