DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 62     <-- 62 -->        PDF

biti primorani uzimati uzorak s linije koji nije opterećen sličnim ograničenjma.
Kombiniranu površinu možemo formirati umetnuvši u dvostruku poluelipsu
preko linije dužine 1 = / (a) pravokutnik površine:


p =
tg2a — tg2ß


Činimo li to samo s jedne strane, kombinirana ploha je definirana s:


PK=P1( 1 + D-M1+ f)


gdje je Pi površina dvostruke poluelipse, a P* površina umetnutog pravokutnika,
uz iste ishodišne uvjete. Umetnemo li definirani pravokutnik s obje
strane, tada će analogno biti:


PK = Pi( 1+V) = P*( 1 + f)


Potreba za takvim rješenjima u zavisnosti od veličine zadane površine
kao funkcije izraza (a — ß), može se razmotriti za različite nagibe terena na
grafičkom prikazu 4, dolje.


Cijeli postupak određivanja granica primjernih ploha donekle podsjeća
na uzorke promjenjive vjerojatnosti selekcije (stablo ulazi u plohu ukoliko
ga siječe vizura pod zadanim kutem), u koje ga, međutim, ne bi mogli svrstati,
jer se ovdje operira s konkretnim, a ne imaginarnim površinama. Jedna
od sličnosti opisane metode s PPS metodama je i problem graničnih stabala,
koji ćemo ovdje posebno razmotriti.


Granično stablo u našem slučaju jest ono stablo kojemu vizura pod zadanim
kutem pada u geometrijsku os. Ovdje nam prije spomenuta veličina z d
postaje važan parametar, koji je, nažalost, samo aproksimativan i to iz dva
razloga: izvod za veličinu z/d ne uzima niti može uzeti u obzir oblični broj
stabla i veličina z/d shvaćena kao dio promjera za koji treba podići vizuru
u žilište može biti samo procijenjena (slika 2).


Na horizontalnom terenu, kao i na kosom terenu ukoliko uzimamo
uzorke s linija, veličina z/d je uz određene ostale uvjete konstanta. Uzimamo
li na kosom terenu uzorak s stajališta, veličina z d se mijenja promjenom
otklona od smjera najvećeg pada (co), jer se uz konstantan kut a nagib
terena ß´ mijenja od —ß do +ß i natrag (u izohipsi je jednak nuli). Ovi se
odnosi za različite najveće nagibe terena i konstantnu površinu mogu razmotriti
na grafičkom prikazu 5, gore. Pitanje zadovoljavajuće srednje vrijednosti
z/d nameću potrebe prakse.


Pretpostavimo da je vjerojatnost pojave graničnog stabla na nekom polumjeru
dvostruke poluelipse proporcionalna dužini tog polumjera. Srednja
vjerojatnost bit će tada definirana srednjim polumjerom:


d = aJ~-C = / (a, ß); ws = / (a, ß); w ´ = / (co8, ß); ß/ = / (w/, ß); z/d = / (ßs\ a)