DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 62 <-- 62 --> PDF |
biti primorani uzimati uzorak s linije koji nije opterećen sličnim ograničenjma. Kombiniranu površinu možemo formirati umetnuvši u dvostruku poluelipsu preko linije dužine 1 = / (a) pravokutnik površine: p = tg2a — tg2ß Činimo li to samo s jedne strane, kombinirana ploha je definirana s: PK=P1( 1 + D-M1+ f) gdje je Pi površina dvostruke poluelipse, a P* površina umetnutog pravokutnika, uz iste ishodišne uvjete. Umetnemo li definirani pravokutnik s obje strane, tada će analogno biti: PK = Pi( 1+V) = P*( 1 + f) Potreba za takvim rješenjima u zavisnosti od veličine zadane površine kao funkcije izraza (a — ß), može se razmotriti za različite nagibe terena na grafičkom prikazu 4, dolje. Cijeli postupak određivanja granica primjernih ploha donekle podsjeća na uzorke promjenjive vjerojatnosti selekcije (stablo ulazi u plohu ukoliko ga siječe vizura pod zadanim kutem), u koje ga, međutim, ne bi mogli svrstati, jer se ovdje operira s konkretnim, a ne imaginarnim površinama. Jedna od sličnosti opisane metode s PPS metodama je i problem graničnih stabala, koji ćemo ovdje posebno razmotriti. Granično stablo u našem slučaju jest ono stablo kojemu vizura pod zadanim kutem pada u geometrijsku os. Ovdje nam prije spomenuta veličina z d postaje važan parametar, koji je, nažalost, samo aproksimativan i to iz dva razloga: izvod za veličinu z/d ne uzima niti može uzeti u obzir oblični broj stabla i veličina z/d shvaćena kao dio promjera za koji treba podići vizuru u žilište može biti samo procijenjena (slika 2). Na horizontalnom terenu, kao i na kosom terenu ukoliko uzimamo uzorke s linija, veličina z/d je uz određene ostale uvjete konstanta. Uzimamo li na kosom terenu uzorak s stajališta, veličina z d se mijenja promjenom otklona od smjera najvećeg pada (co), jer se uz konstantan kut a nagib terena ß´ mijenja od —ß do +ß i natrag (u izohipsi je jednak nuli). Ovi se odnosi za različite najveće nagibe terena i konstantnu površinu mogu razmotriti na grafičkom prikazu 5, gore. Pitanje zadovoljavajuće srednje vrijednosti z/d nameću potrebe prakse. Pretpostavimo da je vjerojatnost pojave graničnog stabla na nekom polumjeru dvostruke poluelipse proporcionalna dužini tog polumjera. Srednja vjerojatnost bit će tada definirana srednjim polumjerom: d = aJ~-C = / (a, ß); ws = / (a, ß); w ´ = / (co8, ß); ß/ = / (w/, ß); z/d = / (ßs\ a) |